Pametnomu dosta

ZLATNA DICA SA SOLINSKOG ASFALTA

Filip Lagator

 |  lip. 21, 2016

Solin je uvik bija rasadnik sportskih talenata, o kojem god sportu da se radilo. Sve generacije imaju jedno zajedničko obilježje, sve su postigli sami. Svojom voljom, talentom, upornošću. Pritom se može reć kako su im gradski oci svojim velikodušnim uplitanjem vise odnemogli doli pomogli.

Najnoviji primjer su zlatna solinska rukometna dica koja muku muče ne bi li izborili “prime” termine u solinskim sportskim dvoranama. Poznato je da su ti termini rezervirani za one dubljeg džepa, raznorazne udruge, firme čiji se članovi i djelatnici moraju relaksirat poslije napornog dana. A kako ih surovi kapitalizam tjera da rade do duboko u noć i nemaju nekog izbora. Jos k tomu, hladna piva nakon termina, bolje paše u 21h, nego u 17h.

I tako iz dana u dan, iz godine u godinu, uvik ista priča. Dica razbijaju kolina po asfaltu, a “krizaši” srednjih godina ostaju malo dulje na tuširanju. Kad k tomu dodamo činjenicu da stariji odma plaćaju suvim kešom, a mlađe bi tribalo pogurat dok ne stasaju, razlog ovakve odluke je više nego očit.

Neki će reć da ih nije briga za zdravlje dice, al upravo suprotno, na svježem su zraku, padovi će ih očvrsnit, i što je najbitnije u 21h oni bi već tribali bit u krevetu.

Postavlja se pitanje koliko bi dvorana triba imat grad Solin da dica konačno dođu na red. U ovoj novoj čak i nogometaši Hajduka treniraju. A negdje sam pročitao da je Solin najmlađi grad u Hrvatskoj. Biće imamo najmlađe penzionere ili friško osnovane udruge.

Dok željno iščekujemo odgovore na ova i mnoga druga pitanja, zlatna rukometna dica kao i generacije prije njih svoje zlato kuju na užarenom asfaltu.