ZAGORO MOJA
Ante Tešija
ŽIVOT U PLUSU
Filip Lagator
Otkad znan za sebe, živin u minusu. Stalno neko prilivanje iz šupljeg u prazno, kemijanje do te mjere da mi mogu komodno dat diplomu Kemijskog fakulteta. Mislin da se po tom pitanju ne razlikujen bitno od prosječnog Hrvata, naviknutog na život na rubu.
Uvik san govorija kako je bolje bit svima dužan nego bit bez novaca. No, došla gadna vrimena, ne možeš više ni svoju ruku u tuđi džep zavuć, tamo il nema ničega il te čeka kobra. A nije tajna da me krasi vanserijski intelekt i prava je misterija kako meni tako i drugima kako ja dosad nisan uspija ozbiljnu lovu napravit. A Bog zna da san pokušava na raznorazne načine.
I onda ka grom iz vedra neba čujen vijest kako je gradska blagajna puna ki Fort Knox i to se uopće ne trude sakriti. Kaže stara narodna poslovica kako se male bebe hvale guzicom a budale parama. A oni se požurili pohvalit. Deset ipo miljona kuna leži u blagajni i kupi paučinu, tu, nadohvat ruke, neoporezivi, oprani za razliku od obraza onih čije šape na njima stoje i ne daju prić blizu. Budući da jako dobro poznajem kadar među kojima se kriju potencijalni kandidati koji su mogli napraviti taj plus pokušavam skužit po čemu su to oni bolji od mene i kako su uspili u godinu dana nešto šta ja nisan u dvajst i kusur. Pametniji nisu, sposobniji teško, o srići bi se dalo pričat al ona opet u malom postotku odlučuje. Neki zlobnici napisali kako su digli kredit pa otud plus, kontan u sebi pa to bi bilo preočito. Al opet, ima ona kako zadnje vidiš ono šta ti je u biti isprid nosa i da je ono šta ti prvo padne na pamet obično odgovor na pitanje.
No, ono što mi je cilo vrime isprid nosa a ja ili ne vidin ili san slip pored zdravih očiju su ostvareni projekti u gradu i to oni od čije se dobiti moga namaknit taj plus. Turista u našen najačen turističkom adutu, staroj Saloni, opravdano nema zbog pandemije Covida a tu smo u 2019 bili li la po dobiti sa dubrovačkim zidinama, nijedan automobilski gigant se nije skrasio u Solinu zbog orjentacije na stanogradnju kako bi se dodatno pomladili. Jebote, Solin me podsjeća na Benjamina Buttona, od starca postaje sve mlađi i mlađi. Nadalje, Jadro se još nije počelo flaširat, ne zna ko će ga punit, Klis ili Solin.
Oklen onda taj plus, stvarno mi nije jasno. I onda se jednostavno vratin na onu misao od maloprije kako se odgovor krije u čistoj jednostavnosti ka i uvik. Sliju ti se pare u proračun a ti jadan i bezidejan kakav jesi ne znaš na šta i kako bi ih potrošija. Onima koji i imaju neku ideju ne daš ju realizirat jer zasluge ne možeš preuzet, a tebi samome će prije grom iz vedra neba nego ideja. I tako ih ostaviš na računu da kupe paučinu. Izbori se bliže pa se odlučuješ na stari prokušani recept, asfaltiranje ulica. To uvik pali. Al kod mene ne, ja ću svoja vrata držat zatvorena da mi ne bi hodnik asfaltirali.
