S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

ZBOGOM PLODNA SLAVONIJO

Ante Tešija

 |  srp. 6, 2023

ZBOGOM  PLODNA  SLAVONIJO

Bija san dite, deset godina, kad je ćaća jednu večer najavija radove koji nas sutra čekaju.

Od sutra kreće osvajanje oveće ledine da bi je pritvorili u plodnu oranicu. I jesmo. Moje nejake rukice su bile upregnute u projekt opstanka. Ta njiva nas je puste godine ranila i odranila. Pšenica, ječam, kukuruz, kumpir, kapula, luk, kupus, blitva…… uz pomoć sa nebesa je naš život činilo podnošljivim.

U taj zeman nije bilo centimetra plodnosti a da nije privedeno svrsi.

Danas je moja oranica pod travom. Ko i sve u mom kraju.

Ovi dana smo obznanili svitu da svaka pizdun izvana, sa sumnjivon lovom, može krenuti u Lipu našu i kupiti zemljište koje god hoće. Od danas smo na rasprodaju a poznavajući vrludave političke očeve više će to ličit na poklanjanje, zar takva praksa nije već tridesetak godina.

Kad plodna Slavonije pređe u ruke stranca, neće li naša radna snaga biti robovi i stranci na vlastitoj didovini.

U mom zavičaju je sramota, nedopustivo, prodavat didovinu.

Dobili smo Domovinu u komadu, nakon pustih stoljeća patnje i težnje, krvlju zalivenu, da bi je od danas prodavali na komade.

Za čije vladavine se o tom „biznisu“ nije smilo ni promislit? Samo pitan!

Alo, branitelji, oćemo li to dozvolit?

IMAMO  AMERIKU

Davno su naši preci parobrodima odlazili u potragu za boljim životom. Amerika je bila spas. Amerika je bila nedohvatljiva za generacije no već neko vrime imamo tu Ameriku u svom domu.

Satrali smo zajednicu u kojoj smo se rodili, razbucali sve što na nju podsjeća, zaboravili na lipotu mladosti i pogodnosti koje nam je nudila.

Zaboravili smo zajednicu koju su mnogi narodi smatrali Amerikom.

Tlo današnje Amerike svaki tren vrije od terora, ubojstava i nedaća koje ju ne čine privlačnom.

Krenušmo tom stranputicom, predali smo se kriminalu, mecima, ubojstvima, pljačkama i nus pojavama koje vode u propast.

U Sisku je kreten iz čista mira ubija ljude, palija kuće i auta. U Trogiru usrid bila dana pokušaj ubojstva. U Splitu je nakaza ubila kalašnjikovom nečiju dicu. Puca se a pravo je čudo ako koji dan osvane bez takve informacije.

Danas eskluziv. U Biogradu otkriveno privatno stanište šezdesetak nagazni mina, protutenkovskih projektila, bombi i vriće streljiva……. Što će mu? Što kani sa njima osin da koga ubije? Nije igračka, nije suvenir, nije sportski rekvizit. Ništa nije, ma je vlasnik idiot sa kojim se triba ozbiljno pozabavit. A takovih idiota ima na svakom kantunu.

Arsenali oružja se kriju po kućanstvima, uglednika dica švercaju sa kratkim i dugim cjevima, biznis vatrenog oružja je zapasa cili prostor. Što ne uspjeva metkom ubija se brzim limuzinama.

Zašto smo to dozvolili? Dokle?

A sićan se, u omrznutoj zajednici da tega nije bilo. Razbiveno staklo na trafici, ukradena šteka duvana je bilo vrhunac nereda. Nisan li u pravu?

Ne prođe dan, ura, a da čujen jadikovke za vrimenon iz kojeg smo iznikli. Zašto ljudi prizivaju ta vrimena? Zato jer su skužili, a tribalo je vrimena.

Zašto zatvaramo oči pred očitim zlom koje nas vodi u propast? Pokušavamo li nešto minjat?

Oči zatvaramo dok nas prasak ne zaslipi.

POLITIKA  MIZERNOSTI

Ovo što je danas uradija predsjednik Države graniči sa ludošću i glupošću. Zabranit novinaru da prisustuje konferenciji za tisak!?

Ok, možda Jutarnji ne ljubi predsjednika, pa što? Zar je on taj koji klasificira? Ima niz načina da ukaže na pokvarenu rabotu novina i novinara, ako je ima, a nikako da uskraćuje Ustavno pravo novinaru na rad.

Da li je on sam akter ove današnje farse? Nije. Još veći su krivci upravo novinari. Svi koji su bili na Pantovčaku.

Da sam ja bija gori, da san u spoznaji zabrane, prvi bi demostrativno napustija prostor.

Zašto se ostali nisu solidazirali sa kolegom? Sutra može biti svatko od njih. Minimum kolegijalnosti, morala i zajedničkog su imali šansu danas, tu, ispoljit.

No, odavno se kod nas novinarstvo svelo na biznis i goli interes. Malo je Vladimira.

Žalosno.

ZAŠTO  OD  NAS  OĆE  PRAVIT  BUDALE

Gadno me napa nakon mog osvrta, i mišanja po njemu, u biznis vidjelice Vicke i komunikacije sa Gospom. Ne ljutin se, no ne mogu mu ni pomoć.

Možda netko svoju vjeru smatra nedodirljivom, što nije problem, no kad taj netko sve van te njegove vjere smatra bolešću e onda se imamo pravo braniti.

Međugorje i viđanje sa Gospom je u domeni same Crkve i tu se nitko nema pravo sa strane petljat no kad te nazovu bolesnikom to je ipak poziv na petljanje. Ja sam vjernik onakav kakav svoje potribe zadovoljavam, nikomu se ne namećem no molim da budem pošteđen „terora“.

Sam Papa Franjo je izjavija da je časnije biti ateista nego vjernik koji ispoljava mržnju.

Zar nije čudna, za zapitat se, nova izjava vidjelice Vicke kako joj se i Isus ukaza. Molim oprost ako je medijska informacija lažna.

Zar nije smišna izjava selektora nogometne reprezentacije koji otvoreno tvrdi da mu Gospodin pomaže. Tko  normalan u to može povirovat. Amo se nasmijat, humor jer zdrav. Znači li to da mu sve uspjehe  UEFA i FIFA  tribaju poništit. Ima je dvanaest igrača na terenu.

Normalno da se šalim i nije mi namjera ništa drugo, no bilo li pošteno da se od nas ne prave budale.

DVA  JEZIKA  I  MOSTOVA  PLJUVAČKA

Volin teatar, volin scenu, umjetnost me obogaćuje te san sritan da u tomu guštan cili svoj život. Cili život san u poslovima kreacije, upozna san vojsku različiti umjetnika diveći se njihovim vragolijama u pronalaženju smisla za novitade.

Jednoličnost je ubojstvo, umjetnost je hrana opstanka jer život bez nje jest ko juha bez soli.

Umjetnici su posebna klasa, često neshvatljiva ma neophodna.

Nije lako biti u trendu. To iziskuje silan talent, vrhunsku naobrazmu i volju. Takav je tandem osmislija ovogodišnji plakat za Splitsko lito. Osmislija, ponudija i izazva puste reakcije. Zamislite čije! Onih koji sa umjetnošću očito nemaju dodirnu točku no petljanje u sve je njihov smisao postojanja.

Bez da prepričavam plakat, oću da se zgrozim sa usporedbama koje nam nude.

Gradski vijećnik političkog patuljka MOST-a se itnija tako daleko da je u dodiru dva jezika iskostruira pornić. Znate tko insuinira? Ovisnik! Jer on je isti tren vidija blud, deračinu, jebačinu i ko moralista kojemu je normalno da Gospa oda po vrleti Međugorja, ponudi se pozvanim da upozori javnost sa kojom gadosti se igraju dva autora plakata.

Bože sačuvaj da je on nešto drugo skonta. Recimo jezik ko stroj za riči, dijaloge, izražavanje. Jezik ko oružje za dvoboj mišljenja, za poruku, za provokaciju. Jezik ko zvučni efekt na kazališnim daskama, jezik kojim se pita….

Ne. On je svjestan da će mu slična masa dati za pravo. Zapravo to i jeste njegova nakana. Predvodnika u borbi kontra bluda. Kojeg bluda, kad je pravi blud u njihovu jadnom političkom djelovanju di su Državu srozali do samog dna održivosti.

Samo me zanima, što njemu znači poljubac?

SPLITSKI  FESTIVALI

Kad već nemamo festival demokracije naš Split se ovo lito diči sa dva festivala laki nota.

Dugogodišnji orginal festival tako se rascipija na dva dila. Posvađenost, osveta, dišpet i glupava zamisao, pola ga odvede prid Meštrovićev dom a pola osta na Prokurativama.

Niti M od melodija Jadrana nije bilo pred spomenikom velikanu, samo pismuljci i proglašenje pjesničkog uratka Vjekoslavinog u rangu velikog Tina, di se šupalj parket ušulja u osjećajnost izražavanja, no zato sva poznata grla ovog podneblja su bila tu ko podrška onomu kojeg se maklo sa Prokurativa.

Da mi nudiš miljun eura ja nebi zna odžviždat nešto što se tu ponudilo.

Na Prokurativama brat mizerja. Par pjesama zaslužuje naklon, ostalo u rangu prosječnosti.

Drag mi je Đorđe, volin teg jednostavnog čovika, dosta puta u davna vrimena smo znali i marendat u oni samoposluga restoran navri Koteksa, no nije valjda ni njemu jasno da je pobra sve nagrade. Tako to kod nas biva, gleda se trenutak za nešto, a nikako zaslužno i objektivno.

Pisma „DOME MOJ“ je ostala ispod radara, neprimjetna od žirija i publike, a po mojoj procjeni je bila za istaći. No kako kod nas ništa nije u normali tako su legendarni Mišo i sjajna Izabela ostali sa strane, no pisma će zasigurno postati hit kao sve što Mišo izbaci na tržište nota.

ZAKON  JE  ZAKON

Volin pomagat, volin bit od koristi, no postoje treni kad odustaneš.

Ima san plemenitu namjeru. Ostalo samo na namjeri jer neću da kršin zakon.

Naime da bi pomaga, dao svoje, zakon nalaže da uputiš zamolbu na višu istancu a uz nju da dostaviš dokument da si nekažnjavan, da si učestova u 5 humanitarni akcija, da sačekaš rješenje, potom otvoriš poseban žiro račun i tek onda započmi sa plemenitom nakanom.

E da je samo to. Ima tu još zvizdarija sa kojima se ne želim mučit.

Ma razumin ja tu potriba, triba stat na kraj šarlatanima koji sve po zakonu izokrenu za sebe sama. Nadan se da razumite. Ma ja nisan žvelt ulićat u takove trene, umara me to.

A pomoć potrebitima nan je nasušno potrebna, naročito onda kad manjka sredstava a društvo nije stvorilo okvir u kojem bi to sve bilo prioritet.

Žaj mi je, odustajen.