Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

ZAŠTO SMO PASIVNI

Katarina Jakšić

 |  stu. 10, 2018

Foto: bljesak.info/SL

Pasivnost je oruđe tiranije

Josif Staljin

Pokušavam shvatiti jedan fenomen: zašto Hrvati ne izlaze na ulice? Zašto radije stoje doma nego da se aktiviraju?

Zašto smo pasivni? Jer mislimo da će netko drugi obaviti posao?

Oni koji i postavljaju to pitanje, postavljaju ga zato što osjećaju da bi im moglo biti bolje.

Imamo tendenciju prihvatiti stvari kakve jesu. Neki su bogati, neki siromašni. Ali to nije jednostavno tako. Ali postoji razlog zašto su neki bogati, a neki nisu. Taj razlog možda se ne krije u našoj generaciji, već onoj prije.

Sinovi pretvorbe i privatizacije primjerice nikad se neće pitati zašto im je tako lijepo, zašto žive u luksuzu. Ako ti je dobro, ne pitaš se zašto je to tako. Njihovi očevi ili djedovi su obavili prljav posao, te oni uživaju plodove tog rada.

Ali uvijek treba postaviti pitanje zašto je to tako – postoji objašnjenje za svaku propast neke firme, za svaku krađu, svako namješteno rado mjesto.

Ako se mi ne aktiviramo, netko drugi hoće. Ne reagiramo jer smo u krizi besmisla; većina mladih sebe opravdava da ionako nema smisla. Ali baš ta neaktivnost nekome pogoduje, netko dobija izbore i ostvaruje profit na račun tuđe pasivnosti.

Pasivnost se donekle može razumjeti jer aktivizam troši puno vremena i energije.

Ali ima li smisla trošiti energiju na kukanje kako nema smisla ništa mijenjati?

Kad pamet zašuti

Kod nas se događa neki neobičan fenomen – na ulice se izlazi iz trivijalnih ideoloških pitanja kao što je Istanbulska konvencija, a ostaje se doma kod prosvjeda o mirovinskoj reformi. Prava ideološka pitanja su vezana za egzistenciju. Ideološki protesti, iza kojih stoji Crkva su uvijek dobro organizirani i pokrenu cijelu vojsku poslušnih prosvjeda.

Kafićki protest

Najočitiji primjer pasivnosti je (ne)izlazak na izbore. Demokratsko društvo znači da imamo pravo izaći na izbore. Bez obzira koliko ti izbori bili sprdačina, ne podržavam one koji ostanu doma. Jer na kraju većina birača ostane doma i na taj način svojom pasivnošću odluči o ishodu.

HDZ ne bira vojska njihovih glasača, njih biraju oni koji iz protesta ostanu doma.

Kako možemo protumačiti kad netko iz vlastite lijenosti na dan izbora ne ide do Trstenika ubaciti listić u kutiju zato što trenutno živi na Spinutu? Takvi nemaju moralno pravo komentirati rezultate vladajuće stranke sljedeće 4 godine.

Svi koji su ostali doma spadaju u HDZ-ovu vojsku.

Ipak, postoji jedan način na koji mladi prosvjeduju – možda ne izlaze na ulice, ali zato izlaze iz zemlje. To je prilično ekstreman protest, i znak da su došli do točke bez povratka.

Dok god su ljudi pasivni, apatični, fokusirani na konzumerizam i mržnju prema nemoćnima i slabijima, moćnici će raditi što god požele, a oni koji prežive će moći razmišljati kako će sve to završiti.

Noam Chomsky