|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

ZAŠTO ME NIJE BRIGA

 

ZAŠTO ME NIJE BRIGA

Priznan, zna san grintat i nije mi bilo svejedno nakon bilo kojih izbora u proteklih 30 godina.

Pa to je ljudski. Svi imamo svoje favorite, svoj odabir, želje i nadanja.

Nakon izborne noći osta san mrtav ladan. Bilo mi je svejedno.

Ovi izbori su po svemu posebni. Pomalo neregularni no kad pomisliš dokle ova posrana korona misli harat, ispalo je dobro.

HDZ je pobjedija i tu nema zamjerki. Vojska je disciplinirana i to je u redu. Međutim nakon razgovora sa jednim od vojnika stranke, koji mi je zapritija da ga ne smin odat, sve mi je ćaro.

-Kume moj kod nas ti vlada posebno pravilo.

Točno se zna ko je u obvezi glasanja. Ako se primjeti, od onih za stolon, da nisi doša, a triba si, zove te se i aj ne došetaj.

Ja san samo prinija rečeno. Izvinjavan se ako nije baš tako. No sve sugerira istinitost.

SDP postaje stvar prošlosti. Nema tu više nade u neki brzi oporavak. Stari, isluženi, jarci su do te mire umrtvili socijaldemokraciju da više ni oni sami u nju ne viruju. A to je šteta. Velika šteta.

Novonuđenje je poželjno, dešavaju se mini pokreti bez snage mogućeg minjanja sa tradicijom kratkoće trajanja.

Sve u društvu odiše željon za stabilnon vlašću i potrebom da vladajućima nitko nije potriban u izvršenju vladanja. Slažem se samo u jednom.

Ako im je potriban netko tko uvjetuje nemoralnom ponudom onda je to opasno.

No opasno je i dokono vladanje. To naprosto gura u jednoumlje.

MOŽEMO SA SRPOM I ČEKIĆEM

U malom selu Dalmatinske zagore sve se diglo na noge, uši su se naćulile a ćakula se, i postavlja pitanje, po svim puteljcima, krčmama, crkvi, pojilištu i pašnjacima:

Tko su ta dva izdajnika?

Lipi, tradicionalni i potrebiti mir je narušen dana Gospodnjeg, 05.07.2020 godine kad se vrag ušulja u skladnost sela Runovića i posija sime razdora među seljane.

Nema više onog bezbrižnog i ugodnog stanja kad se unaprid znalo da tu komunisti i slična liva gamad se nemaju čemu nadat. Đava se skala ozgara i zarazija dvojicu, ki što čini korona, a zaraza je opasna i brzo se širi pa je očekivano panično stanje i nemirne noći.

-Jure, ulijde mi još jedan bocun. Tugu da ubijen a najrađe bi ubija ovu dvoje izdajnika samo da mi ih se dočepat. Gućak bi in zubima prikinija.

– Mićula moj, ljudi koriste svoje pravo izbora.

-Odnja te đava berlava, možda si ti jedan od njizi,a?

-Nisan. Ti znaš da ja nikad nisan volija poljske i zanatske poslovo. Ja san ti krčmar okad san se rodija.

-Šta oš reć?

-Pa ti si, ko i ćaća ti, koristija srp u polju, a sa čekićon, nadaleko se znade, nema ti premca.

-Odnja te đava sa srpon i čekićen, a MOŽEMO mi i drugčije razgovarat.

KOMUNIST PONOVO JAŠU

Javno se prezentira da su komunisti konačno van bilo koje vlasti u Hrvatskoj. To se računa na ukupnost od 151 novoizabranog člana Hrvatskog Sabora.

Ja se sa ton tezon ne slažen. Znanstveno želin dokazat kako su upravo sada najbrojniji. Samo što svoju tezu mogu potvrdit uz određene inventurne pokazatelje. Naime, valjalo bi da dođem do podataka tko je gdje bija prije devedesete, čiji su roditelji bili ugledni članovi i simpatizeri partije.

Pošto je to neizvedivo ja ću na dva ogledna primjera dokazat kako san u pravu.

Evo ovako. Ako je Domovinski pokret označen kao nešto desnije od desnoga, onda valja zaprpat u to društvo.

Čovik, sin imotske krajine di spadaju i Runovići, kojeg je legendarni Smoje doveja u redakciju Slobodne Dalmacije iz lista Imotska krajina, je nakon kratkog vrimena zasija u katrigu Sekretara partije te najveće dnevne novine u Dalmaciji. Tumačit što je to u značaju vladanja valjda nije potribno. Devedesete se ko i 90% komunista, sekretar rišija partijskog jarma, te preselija u novi pokret i kao što se vidi ujedrija u Sabor sa društvom rigidne desnice.

Drugi slučaj dokaznog materijala je u X izbornoj jedinci gdje već dugo po sceni baulja jedna povratnica iz Kanade, rođena u Maglaju, i redovito nalazi svoje misto odabira na svim listama. E sad se pitate koju ona ima vezu sa komunistima? Očito nije bila član no ponašanjem dokazuje kako u njoj caruje komunističko jednoumlje.

Dotična se već skrasila u Brisel no valjalo je dat ruku i ponit listu. Ponila i mandat Škori donila.

Ma utuka se tu jedan problem. Dat će ona mandat, ma onomu kojeg je ona odabrala.

Logično je da je to, ili drugi sa liste ili onaj tko je osvojija najviše glasova. A to je izvjesni Pauletić. I drugi je i ima najviše glasova. Ma drugarica Ruža pokazuje svoje komunjarsko lice i mandat daje minornom Litri iz Zagreba, sa minorno malo glasova. Litre je njen neki savjetnik, pomoćnik, pobočnik, vrag bi ga zna.

A meni isto drago što izvjesni Pauletić neće omirisat Markov trg.

KLIKNI ME NJEŽNO

Kad se dičiš sa demokracijom, kad urlaš da si se konačno rišija jednoumlja, kad sebe smištaš među nebeske narode, onda to valja i pokazat.

Kad ti na izbore iziđe 45% građana sa pravom glasa i kad od toga njih 18% posto odabere apsolutnu vlast u Državi di živiš, najmanje čim se moš dičit je demokracija, sloboda i nebesnost.

Čemu slavlje u izbornoj noći? Čemu? Na osnovu čega gradiš to urlanje i trans? Pa čoviče 82% građana na čijem si čelu te nije odabralo da ih zastupaš. Ok, nije to tvoj problem već onih guzičara koji nisu kadri sebi dokazat odgovornost. Ali, ako si već dugo na vlasti onda imaš i sam odgovornost za tako jadno stanje.

Što si učinija da izlaznost bude veća? Što si poduzeja da legalnost bude veća? Ništa, a moga si.

Moga si organizirat za svoju Državu elektroničko glasovanje. Tehnologija i napredak u informatičkoj industriji je toliko uznapredovao da je ta realizacija mačji kašalj.

Ali, ne budimo ludi. Komu to odgovara?

Demokraciji ne. Nekomu, da.

REFORME U ZALEĐU

Reforma je rič koja se najviše, i najčešće, izgovara u vrime predizbornih derneka. To kako se oni kledu u tu čarobnu mogućnost, i potribu, prelazi normalne granice.

Tu se ne špara, tu nema limita.

Jedna od najnaglašenijih reformi je ustroj lokalne samouprave. Sve će oni skrest na normalnu miru. Šerifi će bit poslani na biro rada a ono što ostane u administraciji ima da se dobro oznoji za platu.

Nestat će mnoge Općine, Županije nisu potribne a Ministarstva svesti na minimum. Puste agencije poslati u povjest a pravosuđe, zdravstvo i obrazovanje na popravni.

Sve to traje do prvog zasjedanja Sabora i izglašavanja Vlade.

Potom kreće indigo stvarnost.

Upravo san primija rješenje da pod prijetnjom ovrhe moram platit iznos dvije moje invalidske mirovine VIK-u Split jer su se malo zajebali i par godina nisu očitavali brojilo pred kućon već su jednostavno procjenili potrošnju. To što imaju uhljeba za izvoz nije pitanje.

Upravo san primija dva rješenja di moran platit neke obveze, koje san ili platija ili nisan u obvezi. No moran se žalit, printat dopis, nalipit taksene marke, platit poštarinu i čekat.

Upravo san okonča sudski spor koji je traja 24 godine o jednom minornom sporu kojega u sedam dana može rišit đak koji ima namjeru upisat srednju upravnu školu.

Upravo san upisa člana porodice na potrebit lječnički pregled sa datumom 11. 11. 2021 g.

A zamislite spasonosnu reformu, tj. zakon. Ni jedan čovik, stanovnik Republike Hrvatske ne može bit izabran više od dva ( 2 ) mandata na mjesta; Premijer, Predsjednik, Predsjednik Sabora, Župan, Gradonačelnik i Načelnik.

A tek ova reformska novitada; Nitko ko ne dostavi povjerenstvu potvrdu o nekažnjavanju ne može biti kandidat na listama za izbor.

Živile reforme.

ŽELINA MOTIKA

Velika su razočarenja nakon konačnog. Mnogi jangiri, muževi, lole i barabe nisu se dočepale imunitetne katrige.

Moran priznat kako me to silno raduje. No kad skužiš da stižu novi cirkusanti, radost splasne.

Profesionalno san deformiran a pamćenje me služi pa kontan što se sve govorilo a nije imalo podlogu. Evo, mnogi dalmatinci su sa zanimanjem pratili urlanje kandidata da ih naprosto narod danonoćno zove i moli da ih se spasi što podrazumjeva da se imaju kandidirat.

Narodni ljudi, ljudi iz naroda.

Žele se razletija po Dalmaciji, zaobilazeći svoje Ogorje???, uvjeravajući svoj puk da in se najbolje uvatit motike, rala, lopate i mašklina ako ne misle crknit od gladi.

On će njih zastupat ko pravi odabir u Saboru, zaboravljajući bidan da narod ima pamćenje. A kad se ono uključi onda bude jasno da nije progovorija ni jednu rič za mikrofonom u mandatu kad ga je gori iskrcala Jadranka.

Sad se pita zašto je popušija.

Motika te Žele zajebala.

AJMO KOPAT, LITO JE

Danas san prisustova ogromnim gužvama od rotora, ka Salona mal pa do Tomija, i dalje sve do centra Solina.

Nepotvrđena informacija veli da se počelo kopat, uređivat neku ulicu Priko Vode.

Zašto se ne čudin?

Pa lito je.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.

Solin Info

Solin Live na Instagram-u