Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

ZAŠTO HRVATSKA DOŽIVLJAVA DEMOGRAFSKI POTOP: SUDAR OSOBNE ODLUKE I NACIONALNOG PROBLEMA

Katarina Jakšić

 |  pro. 24, 2023

Imanje ili nemanje djece. Tako privatno pitanje, a postalo je nacionalni problem broj 1.
Predstavljen je 6. po redu dokument o demografiji, koji će biti vjerojatno jednako neuspješan kao prethodnih 5. A nije ni čudo kad u cijelom dokumentu nema ni jedne konkretne mjere, već je sve puno floskula poput:
– „holistički pristup“ – što to znači, da če sveobuhvatna perspektiva dovesti do više djece?
– „stvaranje pozitivnog okruženja za život“ – jel to znači da više neće biti afera, korupcije, nepotizma i krađe?
Taj dokument bi trebao donijeti više djece do 2033., a trenutno imamo prirodni pad od oko 20 tisuća djece manje godišnje.
A o pristupu Europske Unije dovoljno govori da je Dubravka Šuica povjerenica Europe za demografiju i demokraciju. Zašto to dvoje, jer počinje istim slovom?
I zašto Šuica koja ima 1 dijete (što bi eventualno dovelo do izumiranja), a ne Ursula Von den Leyen koja ima čak sedmero djece?
Uostalom, zašto svi ti dokumenti na stotinama stranica i prijetnje poticajima kad ionako ništa ne djeluje? Očigledno je da je broj djece u nekom društvu obrnuto proporcionalan blagostanju. To je jedan od najvećih paradoksa današnjeg svijeta, u društvima bez ikakve perspektive i na rubu preživljavanja rađa se najviše djece. Dakle, najviše djece se rađa u zemljama u kojima će vjerojatno umrijeti od gladi. Nama je neshvatljivo kako da se u takvim društvima rađa toliko djece koja će prolaziti kroz nezamislive patnje, ali u društvima na rubu egzistencije visok natalitet je normaliziran.
Fenomen istočne Europe
U tranzicijskim zemljama kojima i sami pripadamo bilježi se drastičan demografski pad. Mislim da je to zato što smo baš upali u neku rupu gdje postoje neki elementi perspektive, život nam je dovoljno udoban, djeci sigurno ništa neće nedostajati (ako se često koristi teza da se ne želi imati djecu zbog financijskih razloga – to je legitimno ali apsurdno jer djecu sigurno nije briga za marku odjeće ili kolica koje im roditelji kupuju). Dakle, mi smo u zoni udobnosti (ali ne i dekadencije), s materijalnim obiljem ali i manjkom perspektive i optimizma u društvu. Pogubno je to što, osim negativnog prirodnog prirasta, ljudi se odseljavaju u „perspektivnije“ zemlje, što je dvostruki minus.
I sad, kako postići onu sredinu da parovi imaju najmanje dvoje, a poželjno troje djece, a da svi imaju mjesta u vrtiću, ne trebaju im humanitarne akcije ni intervencije Centra za socijalnu skrb, nitko ne prosi na ulici nego idu na izvanškolske aktivnosti na koje ih vode dva zaposlena roditelja…
Sex-and-the-City lifestyle
Mislim da glavni razlog za demografsku katastrofu nisu financijski razlozi, naprotiv. Već jedan životni stil koji smo usvojili, a koji je teško mijenjati. To je više neka životna filozofija koja nam je implementirana kroz izloženost kulturoškim utjecajima, medijima… Zanimljivo mi je koliko jedna TV serija koju je sigurno pogledalo 90 posto žena promovira stil života bez djece – naime, djeca i općenito kućanski stil života su gotovo pa demonizirani; djeca su prikazana isključivo kao „pain in the ass“ zbog kojih ne možeš otići u restoran. Dok je samostalni životni stil, neprekidni izlasci, kupovanje garderobe i naručivanje hrane za van glorificiran do neslućenih visina. Djeca i obitelj nisu cool, dok je biti sam i donositi odluke samo na temelju vlastitih želja nevjerojatno cool – to je neka glavna poruka takvih sadržaja. Naravno da serija nije razlog nemanja djece, ona je samo primjer promocije neodoljivosti children-free života. Mislim da je teškoća u promjeni životnog stila jedan od glavnih razloga našeg demografskog potopa. I da žene u DR Kongu sigurno nisu gledale Sex and the City.
Naravno, demografski problem jedne države nije ničiji osobni problem. Nitko nema zadatak „spašavati državu“. Ali demografija je područje gdje se sudaraju najosobnije odluke sa budućnošću cijelog naroda.

Totalna stopa fertiliteta u Hrvatskoj u 2021. iznosio je 1,63 djece po ženi, što je iznad EU prosjeka. Među županijama, najviši TFR od 1,94 djece ostvaren je u Međimurskoj, a najniži od 1,46 djece u Primorsko-goranskoj županiji.
(članovi genijalne strategije projicirali su porast stope fertiliteta na 2,1, što je minimalno za održavanje broja stanovnika, iako nema nikakvih argumenata da će se dogoditi porast)
Jednostavna matematika: ako smo svake godine u minusu od 20 000 ljudi, Hrvati će izumrijeti za 190 godina (!!!)