Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

ZAŠTO JE GLUPOST MORALNA KATEGORIJA

Katarina Jakšić

 |  sij. 13, 2018

Foto: ilustracija/SL

„Nisu krivci primitivci

Što su pokupili mast

Korov nikne digod stigne

Ma svaka njima čast

Krivi smo mi…“

Balašević

MORAL u najširem je smislu oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, narodnih običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice. Moral određuje kakvo ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe i podvrgavaju im se, na taj način regulirajući međuljudske odnose. (Wikipedija)

Prava ideologija u Hrvatskoj nije između crvenih i crnih, lijevih i desnih. Prava ideologija leži u sukobu između plemena i zakona.

Pleme je način organizacije zajednice istog podrijetla prije modernog društva, onda kad nisu postojale institucije, organizirana vlast. Pleme danas možda ne postoji na papiru, ali postoji u praksi – postoji tamo gdje igraju rodbinske veze, prezimena ili podrijetlo. Kod nas, šifra za pripadnost plemenu je da su „naši.“

Najveći problem čovječanstva je moralni problem. A nemoralno nije samo zlonamjerno, kad svjesno nanosiš zlo drugima. Nemoralno je kad iz neke (nama neobjašnjive) gluposti, zadrtosti, ograničenosti, na izborima zaokružiš one koji uništavaju društvo u kojem živiš. Kako objasniti to osim glupošću i zadrtošću?

Pod „nemoralnim“ mislimo na sve loše odluke koje se donose, a koje štete društvu. U našem društvu to se najviše očituje u biranju onoga koji je „naš“, dakle netko iz plemena. To može biti sin, rođak, nećak, stranački kolega.

Nevjerojatna količina štete je napravljena društvu zbog plemenskog načina djelovanja. Zbog pogodovanja pripadnicima plemena, na odgovorne pozicije došli su nesposobni, neznalice i pokvareni. Kao onda kad su nesposobni nasljednici preuzeli tron.

„Nama je lijepo… Taman kako smo zaslužili“

Odakle dolazi taj instinkt, potreba, navika da se radi loše, da se zapošljava sinove, nećake, rođake, kumove i stranačke kolege samo zato jer pripadaju plemenu? To možemo nazvati glupošću (jer moraš biti glup ako ne shvaćaš da na taj način uništavaš društvo). Ali to nije običan manjak inteligencije. To je odabir da se pritisne crvena tipka uništenja – malo po malo, korupcijom, nepotizmom, pogodovanjem nesposobnima.

I tako glupost postaje odabir. Oni koji biraju po kriteriju plemena biraju lošije društvo, biraju nazadovanje, uništavanje. Oni donose moralno loš odabir. Oni glasači koji biraju po kriteriju „on je naš“ donose katastrofalno loš odabir. Iz čiste gluposti uništiti će vlastito potomstvo.

Sve ove loše stvari koje vidimo oko sebe i koje pune novinske članke proizašle su iz odabira plemenskog načina razmišljanja umjesto poštivanja zakona.

On je „naš“, i zato će dobiti poziciju na kojoj može donositi važne odluke

To je plemenski način razmišljanja u praksi. Rodjak, netjak, kum uništavaju urbanizam, institucije, projekte, cijelu budućnost jedne zajednice.

Eto, to je glupost – da se bira netko iz plemena, netko „naš“ na štetu cijelog društva, uključujući i same aktere. Svi će patiti, ali odabrat će se netko „naš“.

Jer ako pripadaš plemenu ne moraš biti sposoban, obrazovan ili kvalificiran. Jedina kvalifikacija koja ti je dovoljna je plemenska pripadnost.

To NAŠ je ubojica reda, zakona i organizacije.

Glupost je kad si toliko kratkovidan da zaposliš nekog svog iako znaš da nije dobar za zajednicu, i u krajnjem slučaju će štetiti i svojoj djeci.

Glupost je kad se iz neke tvrdoglave zadrtosti glasa za stanku koja je sinonim za pleme i na sigurnom je putu uništenja države. Vjerojatno će se na kraju međusobno poubijati oko preostalog plijena nakon što svi ostali isele iz države – kao što sad rade na primjeru zlatne koke Plitvičkih jezera.

Taj način razmišljanja uništava institucije, uništava prirodu, uništava ljude koji čine tu zajednicu.

Ako si u plemenu nema veze da li plaćaš porez, prepisuješ diplomski ili primaš mito.

Zajednica možda više tehnički nije plemenska, ali ostao je taj način djelovanja. Lokalni šerifi, ravnatelji škola i ostalih institucija, gradonačelnici i župani – svi se oni ponašaju kao da su poglavice na čelu svog plemena, a ne kao da su SLUGE DRUŠTVA u kojem žive. To ide toliko daleko da ravnatelji nekih škola u Splitu ne pozivaju na razgovor nikoga tko nema prezime iz jednog plemena na jugu Hrvatske, inače rasprostranjenog po cijeloj zemlji.

Ako ništa ne poduzimaš da spriječiš zlo, opet si u nekoj moralnoj kategoriji („Krivi smo mi/što smo ih pustili“). Pasivnost je stoga, baš kao i glupost, moralna kategorija.

Nakon svega što se dogodilo, mogu izvesti samo jedan zaključak: jednu zajednicu kao što je država ne mogu uništiti prirodne katastrofe – od njih se oporaviš. Ne mogu je uništiti vanjski neprijatelji – ako si iznutra organiziran i ujedinjen, možeš ga savladati. Ali ono što ima potencijala uništiti jednu državu su grupe iznutra koji se ponašaju kao pleme.

Mogu se prepoznati po tome da se uvijek pozivaju na domoljublje, odnosno pripadnost plemenu.