ZAGORO MOJA
Ante Tešija
ZA DIŠPET KORONI
Ante Tešija
Nima lipšeg lika kontra zla od pisme. Još kad je ta pisma „isklesana“ od meštrovice kalibra međunarodno priznate, naše kolegice, pjesnikinje Anđelke Korčulanić.
Sinoć, u ambijentu kameni dvora u Hrvojevoj ulici u Splitu,disciplinirano i radosno smo svidočili momentima koji dušu liču. Davno san negdi napisa da njen libar biva apoteka a pisme pirule za radost duše.
U vrimenu kad nam je puno tega uskraćeno, kad se mimoilazimo u straju, ovakvi susreti pojmljivo organizirani služe ko putokaz da nam je trgnut se i krenut jedni drugima u susret.
Anđelkine pisme nikoga ne ostavljaju ravnodušnim jer je autorica kadra doprijeti do najudaljenijih dilova ljudskog stanja, izokrenut ga i nadojit nadanjima, lipoton i utrpat u posebni osjećaj čarobnosti.
„Duša je svoju tajnu silaska u tijelo povjerila pjesnikinji Anđelki Korčulanić i njezinom je rukom napisala ove Svjetlice koje su dušina pohvala, dušina Himna tijelu.“
Riči su velikog Enesa Kiševića a kad on to tvrdi tko smo mi da mu ne povirujemo.
No kad večer obogate svojim učešćem sjajni mladi muzičari Petra Hrnjak Skroza na violini i Ratko Letilović na gitari onda i božanstvenost stiha biva u novoj dimenziji opijenosti.
Kompletnost stihovnog uživanja treba posrednika a kad ti se glas, i lik, Mejreme Reuter ponudi, tada večer dobiva učinkovitost sna, a budan si.
