|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

VRIMENA O’ ČEPUŠANJA ZA VLAST

 

 

SOLINSKA RENESANSA

Vizualni prikazi su modernost sa kojom se barata jušto misec dana prije svakih izbora. Ti video uradci skupo plaćeni a majstorski smontirani, su zapravo montažna prevara.

Sve se snima iz zraka jer dronovi su čudo tehnike. Sve je iz ptičje perspektive besprijekorno. Studijske škare uredno siku svaku scenu koja remeti bistroću i sklad poruke.

Bože sačuvaj da će tu biti u prvom planu neka špoka parcela, neki razrovan put, sužen kolnik ili nepoželjna poleđina kandidata dok siplje napamet naučene poruke..

Sve je u službi da čovika gane od lipote. I zaista, evo recimo, naš Solin je lip, skladan i načičkan motivima koji plijene. Mislim iz zraka.

A ja bi volija da nam se predoče motivi koji se izbjegavaju, ili su neprimjetni, da se kamerom prošeta po ušću i izvoru Rike, po njenom toku. Da se uroni u Rupotinu, Sveti Kajo, Vranjic i betonaru Priko Vode.

Vranjic je Božanstven iz zraka ma smrdljiv za koraka.

Rika je fantastična plava vijuga kroz Grad ma skalaš li se opasaje ju smrad.

Poza pusti kuća i ulica caruje raslinje, drača, okićeno kesnim privjescima ma to iz zraka pari ko rascvjetanost.

Zapravo ja ne virujen zračnom predstavljanju.

Jednom je moj kolega, koji se bavi turizmom, objavi na svojoj stranici video kako bi prezentira svoj objekat. Normalno, iz zraka. Sklad savršen ma su mu neki gosti pobigli kad se se sudarili sa zemljanim stanjem njegove okućnice.

ŠTO POVEZUJE PUPOVCA, ČAČIĆA I KERUMA?

Glad!

Glad za lovom i vlašću je najveće zlo koje može zadesit društvo jest ako takovi zasidnu na njegovo čelo. Društvu priti nazadak a nikako napredak..

Zašto navodim ovu trojicu? Iz sasvim jednostavnog razloga! Sva trojica su velemajstori populizma i nevirovatne spretnosti za opstankom na političkoj sceni.

Svakom čoviku dosadi bit trajno nešto, no oni su cjepljeni protiv trošenja po tom pitanju.

Sva trojica nemaju svoju osobnost u ideologiji ili stabilnost po političkom statusu več su pretrkači lakog koraka onima koji zagospodare političkom scenom. Politika je najlakši vid bogaćenja te je bitno bit uz skute onima sa najviše šansi skrpit većinu. Njihovo carstvo je biti jezičac. Pa tko dade više!

Trenutno su sva trojica u ljubavnoj vezi sa vladajućima, gucajući bogate kriške vlasti ali isto sva trojica trube, da se zna, kako će oni i na ovim lokalnim izborima bit uz one kojima budu potrebni.

Blago nama sa njima!

ZAŠTO NAPADAJU MRTVOG SMOJU?

Na ovu temu me natira Ivica Ivanišević jer je da sjajan, i logičan, odgovor.

„Nije dovoljno mrtav!“

Cila poanta ovog besumičnog i bezobraznog kačenja na lik i dilo genijalca iz našeg sokaka, počiva na jednostavnom političkom poučku. Udri po vridnotama, daj sebi značaj, bez obzira lažeš li ili govoriš istinu, ko da je to ovom ludom narodu bitno.

Ja san Smoju zna. Ne baš da smo drugovali ma da bi njega skužija nisi sa njim triba progovorit njanci jednu rič. Samo ga čitaj, prati i digod pogledaj vanvremensku vridnost njegovih dila, Malo i Velo misto.

Samo, jebi ga, moraš bit pismen. Moraš znat čitat i prosuđivat.

Neka sklepana bratija, oko čudnog imena stranke, potpuni anonimusi i barabe koji pizaju manje od pijančine sa zidića prid samoposlugom dadoše sebi oduška pa udri i vabi punte. Jebi ga, demokracija im dala pravo da se udruže u stranku da bi se kačili na koga god oće bez da polažu račune bilo komu.

I sad bi oni da sude. A da bi sudija, ajde pobro pridoči diplomu koja ti za to daje pravo. Ajde bar se predstavi, stavi sliku na uvid pa da tvoju poganu poruku možemo proštudijat.

Zamisli, oni su kontra nagrade Smoji. Dobro i ja sam, tu se slažemo. Što sad? Dili nas razlog.

Vas smutljivaca je razlog što ste bez trunke promišljenosti bidnoga Smoju turnili u izlog najvećeg neprijatelja Hrvatske po vašem kalupu. Vi ga želite posthumno obezvridit.

Moj razlog je jednostavan. Bezprizorni smutljivci niz saziva GV Splita nisu našli način da na vrime to urade pa nije potribno ni sada.

Smoje svoju nagradu ima u nama koji nismo ko pivac na krovu pa kako vitar puše.

Spavaj barba u ladovini Žrnovnički bora i ne sekiraj se. Barabe su i tako potrošna roba.

Bujica nanese ma i odnese.

KAKAV NAM TRIBA PREMIJER, ŽUPAN, GRADONAČELNIK I NAČELNIK

Dobro se moj prika Filip sitija Uskršnji razglednica nekad i sad.

Evo i sam u sandučić dobivan pisma di me niki anonimusi, po mom vridnosnom sudu shvaćanja, pozdravljaju i žele da im budem partner u četverogodišnjem njihovu, željenom, mandatu, a da ih se naročito spomenem na oni dan kad buden sidija iza kartona sa kemijskon u ruci. Jer oni će bit tu na listi pa ne daj Bože da brzopleto preletin preko njihova broja.

Moje je samo da ih zaokružin a oni će se sa mnom pozabavit kad prođe slavlje uspjeha na koje nećemo ni ja ni Filip biti pozvani.

Samo što san ja zajebana ćunka. Meni moždana spužva ne radi i ja sve pantin a i neš ti roka od par godina. Moja dva odabranika, iz još važećeg mandata, su me zajebala jer su oba pala iz sasvim blesavih razloga.

Bože sačuvaj da san sad ja sebe stavija u prvi plan, niz toga nezadovoljavajućeg je na spisku no kad te se direktno pokenja onda je uvjerljivost znatno veća.

Sad se vi pitate čemu ovi podnaslov moje kolumne!? Pa da bi iznija moj skroman stav kakove nam vođe tribaju.

Tribaju nam, kao prvo, dobri administratori bilo kojeg usmjerenja a naročito organizacijskog karaktera. Da su odgovori po pitanju proračunskog blaga jer to nije njihovo, ni partijsko, već naše. Znači, potpuna i jasna transparentnost.Tribaju nam vođe koji neće samo blejat o asfaltu, smeću i kanalizacijskoj mreži. Po dosadašnjem, to je najvažnije a ostalo se spominje usput. Zato te vođe triba da budu organizacijski sposobni uspostavit hijerarhiju podčinjenih i na svako misto birat onog što paše ali pod potpunom kontrolom i mačem otkaza kad se zabrlja. Uhljebništvo, aut.

Tribaju nam na čelu vođe koji rado odu u kazalište, dođu na izložbu, na promociju, na tekmu i da budu skloni došetat među obične ljude. A ne samo na mise i stranačke skupove.

Nije to težak posao, samo valja odabrati a kako ćeš ako se nema veliki izbor i kad mašinerije uhljebništva znaju svoj posao.

JANŠINA SALVETA

Ako je virovat medijima, a zašto ne, onda smo nanovo pod paskom bolesnih idiota koji bi komadali Balkan po njihovu aršinu.

Nije tribalo dugo čekat, poslin onih nedavnih crtača, da se pojave novo nikli na istom principu ratnog zova. Bosna je uvik na vjetrometini izživljavanja. Tu naprosto caruje vazda poticajna različitost. Isprepletenost životnog prostora, različitih, jedino osvajanjem tuđeg nudi bezbjednost.

U opticaju je novo sklepana mapa sa adresom slanja iz Slovenije, koja nudi na uvid riješenje Balkanskog stanja vičnog neprijateljstva. Tako isprintana mapa svima nudi, osim Bosni, zadovoljavajuće rješenje. Od nje se oduzima a drugima daje.

Što vodi te kleptomane vičnom zanimanju za kavgu. Ovaki izleti u nepotribno samo vabe nacionaliste i žedne za prostorom na nove ratove ko da ovi zadnji nije stravična opomena da se ratom ništa dobrog ne desi.

Ali postoje adrese sa kojih se mržnja naprosto ne može izlječiti. Ta pandemija balkanskog sindroma nikako da se obuzda novim cjepivom jer naprosto nikomu i nije stalo da se on proizvede.

A tribaju nam ljudi, vođe, koji znaju prosuti mir, jer mirom se zadovoljava sva ljudska potriba mirna jedrenja kroz jedan jedini, kratak, njihov život.

No dok je Janše, Dodika i ucviljenih poraženih nostalgičara, nad Balkanom će tutnjati vitrovi mržnje.

A mržnja je opaka bolest!

PODNOSVILAJSKA SELA NA ČEKANJU

Evo smo se konačno papirnato ozakonili. Već smo izvršili inventuru potrebitosti i posjetili sve adrese koje bitno utječu na standard i život podnosvilajskog čovika.

Dobili smo lipu porciju obećanja. Razumni dijalozi su za nama te predstoji vrime realizacije. Ma kako to obično biva, razvuče se to u nedogled i prašina zaborava sakrije temu.

Pandemija i loše vrime odagnali su ono što jedino možemo, sami bez tuđe pomoći, izvesti. I to hoćemo.

Ali izbori su tu pred nama. Naprosto čovik nije na čistu što će se dobiti sa izborom novih ili ostankom starih slugu narodu.

Pozivamo sve one koji svojim glasom utječu na izbor Načelnika Općine Muć i Župana SDŽ-a da pojmljivo razmisle, obaveznu iziđu, i svoj glas poklone nekomu u koga viruju. Ili se već dokaza ili nudi različito.

Samo se bojin da će ostat sve isto. Silno puno obećanja će se nakotit, i poslat, na našu pažnju a poslije će sve krenut utabanom stazom dobro poznatog.

A Općina Muć može puno bolje služit svojim stanovnicima. Silno puno je izvora da se udovolji rješavanju nagomilanih nedaća, no za to triba znanja, volje i osjećaja pripadnosti.

SDŽ je velika županija ma zato i sa velikim proračunskim sredstvima koje treba pošteno, i po potrebi, rasporedit. Naše podnosvilajsko zavičajno misto je do sada potpuno odcjepljeno od interesa bilo koje vlasti. Naprosto im dođemo ko teret te izjava da nas je jeftinije raselit nego pomoć, drži vodu.

SDŽ je krovna majka našeg postojanja no dosad je bila samo zla maćeha. Silno veliko ushićenje učinjenim u proteklom mandatu možda drži vodu no po pitanju našeg zavičaja tu nema ni jedne riči za pohvalom. Naprosto ne postojimo.

Minjat ćemo to stanje a za to nam triba složnost jer jedino tako se može čut naš glas i osjetit glad za boljim..

Prijeteći, zašto ne!?

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.