|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

VRIME JE ZA MODERNE BAJKE

 

 

 

BLAGO NAMA

Direktni prijenosi na javnoj televiziji HRT su rezervirani za značajke od nacionalnog interesa.

Upravo gledan maratonsku sjednicu negdi gori, prisutan premijer, ministar prosvjete, neki tajnici i kolona načelnika i gradonačelnika.

Gledan i ne mogu se ne ljutit. Dile se ugovori za poboljšanje uvjeta u dječjim vrtićima. Traje u nedogled dok paradira i zahvaljuju.

Prekinuto zbog sjednice Sabora a ja čeka kad će na red doć moj Muć.

Znan da su izbori poza kantuna, znan da triba nuđenje i programi, ma zašto se pobogu sprdate sa nama? Zašto tu mizernu obvezu triba dizat u visine? Zar to nije običan, redovit i normalan postupak koji spada u svakodnevnu rabotu.

Upantija san rečenicu našeg Premijera koji ovi skup proglašava ko pomoć mladima koji nakon diplome mogu bit sigurni da ih čeka njihovo misto u društvu kojem pripadaju.

A ja znan jedno božanstveno dite. Vraga dite, pozavršavalo to puno toga, stipendije dobivalo na temelju indeksa, da bi društvo od njega diglo ruke. Nikomu nije interesantno! No to dite skrojeno od talenata, radne navike, poštena odgoja, i svjesno stanja pozoblja toliko mogućnosti da je svakodnevno traženo na mista di ćaća, mater i partija ništa ne znače. Tu triba sposobnost.

ISPLATI LI SE MENI IZIĆ NA IZBORE?

Nisan veliki analitičar, ali ne triba mi tražilica za nešto skontat već me sam naslov informira o biti traženog.

Što se tiče parlamentarnih izbora ja više nisan 10-a već 9-a izborna jedinica. Znači da ću birat do Zadra i Knina. A sve mi je, cili moj interes, vezan za Split i SDŽ.

Ne razumin ja tu kombinatoriku, kad je moj Solin zavaren za Split. Jedno tilo. Zar se linija razgraničenja nije mogla razvuć poza Kozjaka?

Sad će oni arlekin, brundalo, komično tragičnog sadržaja, bit moj direktan predstavnik, doći će i do Gospina otoka da održi govor i ja bi ko odgovoran birač triba doć poslušat i vidit što on to meni nudi.

A on, i slični, nudi samom sebi. Ajmo se ne zajebavat i zanemarit hrvatsko pretrčavačku politiku i mirno promatrat kako se prostituiraju naši glasovi. Šlep služba je svima odgovarajući biznis. Malo koga novog, i normalnog, možemo očekivat u klupama koje upravljaju našim sudbinama.

Stari su sebe osigurali misto, a nezavisnim i malima kad daš glas oni Dont te lipo zajebe. Zapravo bi bilo poštenije da glas dam odmah najjačem i da slobodno mogu arlaukat kad štagod zajebu.

Zato ozbiljno razmišljam o mom malom glasiću.

MI SMO TI KOJE TRIBATE!

Predizborno je vrime i valja se pripremit za pitoma bombardiranja glasačkog uma.

Nema te artiljerije koja neće bit izvučena na bojno polje u nemilosrdnom ratu za nečije bolje sutra.

Demokracija nas je opako zajebala! Uvukla svoje pipke u sve pore društva pa ko prostitutka vabi k’sebi nudeći čari najmodernijeg načina guštanja života i suživota. Sva sila jangira kopa po programima i planovima kako bi bili drugačiji i ponudili baš ono što bidnom i zbunjenom glasaču prid kartonskon kutiji triba.

Bit će zanimljivi ti novi pokušaji mamljenja jer smo već skoro sve uratke konzumirali a valja priznat da je dosadno slušat sto puta ponovljenu tezu o nečemu i nekomu.

Bit će zanimljivo jer slast Markova trga je krajnji cilj da se mandat useli u njidra naših delegata.

ŠTO NUDE VLADAJUĆI

Preporučan našem starom Premijeru da se malo odmakne od uobičajene retorike ako želi bit siguran u novi prolazak. Rezultati uspjeha, i neuspjeha, njegove vlade su vidljivi, te uspjehe nije potribno do besvjesti ponavljat, postaje suvišno i dosadno.

I vriđa to jer početak svakog obraćanja sa „mi smo to i to…..“ pomalo postaje naporno ako se uzme u obzir da si tu da radiš i da ti je to posao za koji si plaćen a zapravo si samo skretničar proračuna u pojedina potrebita područja.

„Trudim se najviše koliko znam“, ko vična opravdavajuća retorika, ne znači da si uspješan i kvalitetan, jer trudnost i znanje imaju veliki raspon u kvalitetnim dosezima.

OPORBA NA LAGANOJ VATRICI

Nikad grlatija oporbena scena, nikad više vike i galame, pritnji i obećanja, predstavljanje ko spasitelji, sveznadari i „tu smo“.

A što se zapravo dešava? Malo toga što će im donit uspjeh. Zašto neće? Jer su razjedinjeni, jer su svatko za sebe, umišljeni u svoju velebnost a kad sve skontaš, rič koja priliči, „rasulo“.

Možda je to bezobrazan zaključak, sugeriranje i navijanje. Ne, nije. Tomu svidočimo svaki dan.

Moj ćaća mi je ko klincu pokaza jedan štos kad smo ja i on odili u vinograd vidit kako grožđe zrije. Uvik me zajebava pa i ovi put.

Lomija je sitne grančice i slaga u snop. Kad je bilo dovoljno debelo eto ga sa pitanjem.

-Vid’ tiću moj ovi snop. Nu, ode ima dvanest grančica. Sa’ću ja njih vako slomit napola. Nu, Boga ti draga ne mogu. Ošli ti?
Pogleda san ga blentavo sa čuđenjem što mi to oće reć.

-A nu sad!? Svaku, jednu po jednu ću prilomit.

Nisan ga kužija ma san zna da će poentirat.

-Jes’ svatija. Lakoj’ slomit jedno po jedno, samo, nezaštićeno i nejako. Ma nije kad su sve grančice skupa. Moš ti bit neznan kako jak ma neš uspit. Jes razumija,a?Normalno da san razumija. A i vi ste skontali šta oću reć.

SITNAVELJ U ŠLEP SLUŽBI

Vratija san se iz Radunića. Radija san cili dan okolo kuće i u voćnjaku. Obožavan moje selo, moju Svilaju i svaki kvadar mog ditinjstva.

To van je ono malo selo između Muća i Ogorja, selo koje je Splitu dalo gradonačelnika, dva saborska zastupnika i vičnog aktera vlasti u SDŽ-u. Rećete vi, blage van se!

Čitan da taj moj dragi susid, kolega čoban iz našeg ditinjstva, gradonačelnik, saborski zastupnik i vični u vlasti SDŽ-a, nanovo kreće u borbu za saborsku katrigu. Onu u kojoj je sidija dva puta i nije beknija ni rič.

Kaže da mu je to test kako mu birači dišu.

Zna da ne može gori, nema više Jadre Kosor, ma oće on na čelo Splita da ponovo pokaže kakav je bija i da je potriban Splitu. Oće on nanovo šlepanje uz HDZ u SDŽ-u.

„Ja san najbolji, više san učinija od svih njih zajedno, radija san mukte, pomaga san svakomu, dižen se u 6 radin do 24.“

A ja mom dragom susidu iman samo jednu poruku. Okani se ćorava posla, dođi digod na ledine našeg ditinjstva, dođi na didovinu bez obzira što nisi, a moga si, ništa napravija za naš čaroban zavičaj.

Ka’ i on i mnogi drugi isluženi i dokazano loši će nanove tražit sebe među odabranima jer je vlast vražija slast.

Strategija zaborava je njihov adut. Ko jednom kuša blaženi miris važnosti nikad ga se ne otarasi.

A ako koji ušlepani bude „nagrađen“ mistom, ne bojte se, naći će on kompasom novog puta di će zadovoljit svoj proždrljivi apetit.

PENZIONERI U OFSAJDU

A što sa nama penzionerima?

Vojska bez vođe, bez strategije, ali sa glasačkon municijom u svojim drhtavim rukama, trči još jedan svoj uzaludni maraton.

Toliko nas ima da bi komotno mogli imat: predsjednika Vlade, Države i Sabora.

Većinu u parlamentu.

Zašto nemamo?

Jer smo zajebana sorta, lako pokvarljiva i obliguzna. Jer svi imamo mlađe koji su razbacani interesima a komu ćeš pomoć ako neš svomu najmilijem.

Jednom za izbora kad san se usudija takmičit trevin kolegu zgrbljenog sa štapon.

-Slušaj, ti mi se sviđaš i rado bi ti da glas, ma ne mogu.

Objasni on meni u tanane. Njemu su ćer i zet zaposleni u upravi grada i šta in se može desit ako mi drugi dođemo na vlast i to sve rasturimo.

Objašnjenje, blesavo i pametno. Sad to sve rasturite po ciloj Domovini i eto razloga zašto mi penzioneri nismo sami za sebe.
A kad vidin ko nas je predstavlja i ko nam se sad nudi, možda je i bolje tako.

Udružuju se da bi se već sutra rasturili putima vlastitog interesa.

GLEDAN I ZNAN

Rika nabujala do vrha korita. Šporkica piči ka moru. Kuvajte vodu!

Na Širini čeprkaju tri sitna bagera, ruše sveto Isusovo postolje, neki kamiončići odnose višak zemlje, kiosk za ćevape i pečene kokoši zjapi prazan a za očekivati je da će se do izbora štagod i kopati. Ol je teško to, ko i inače, zatrpat. Već dugo nigdi onih sa mašklinićem i pinelon da metu rimski kamen.

ZA KOGA ĆEŠ TI?

-Za koga ćeš ti?
-Što ja?
-Pa glasat?
-Za Zekanovića!?
-Jes ti lud?
-Dakud san.
-A naši?
-Pa ne znan tko će iz Solina bit kandidat u devetoj. Boban, Vetma. Ivanović, Radić, Petrina, Jukić, Sapunar ….neznan više.
-Za Bobana neš sigurno!
-A kako znaš?
-Priča se da ide u desetu.
-Pa živi u Solinu.
-Ih tebe.
Ode on i inače u po priče.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.