|  |  | 

Kolumne ZP Izdvojeno

Dr. sc. Viktor Simončič: Dvije stranačke iskaznice jače od doktorata, a tri i od Nobelove nagrade

 

 

Državnici su kao i kirurzi – greške koje oni prave smrtonosne su (François Mauriac)

Marija Antoaneta ostala je upamćena po izjavi gladnima: “ako nemaju kruha, nek’ jedu kolače”! Koliko je izjava Marija Antoaneta bila udaljena od stvarnosti, toliko je i ona premijera Plenkovića, koji je prilikom predstavljanja liste HDZ-a za EU izbore rekao kako je postavljanje Karla Resslera za nositelja liste poruka mladima da znanjem i zalaganjem mogu preuzeti krupnu političku odgovornost i kako se isplati trud i znanje. Kao da za uspon u hijerarhiji HDZ-a nije igralo nikakvu ulogu činjenica da je posinak svemoćnog Vladimira Šeksa. Da se samo znanjem i zalaganjem (ne) dolazi do uspjeha i imenovanja pokušava uvjeriti politički tajnik HDZ-a Lovro Kušćević kako „ova Vlada imenuje ljude po kriteriju stručnosti, a ne stranačke pripadnosti“. Nema nam druge nego vjerovati kako je tome tako. Kako stranačka i rodijačka pripadnost nije imala veze kod izbora za djelatnicu u turističkom uredu u Münchenu, ili u parku prirode Biokovo, za direktoricu u FINI, za direktora neke agencije, članstvo u nadzornim odborima, zauzimanja mjesta u sudovima … Naravno da ja vjerujem svemu što mi kažu oni gore. Malo me je poljuljao jedino najnoviji izbor direktorice Nacionalnog paraka Krka. Neizabrana protukandidatkinja je imala sve potrebno za direktoricu, od doktorata znanosti upravo iz zaštite prirode, pa čak i skoro 500 dana borbenog staža, što izabrana direktorica nema. Da čak nije ni imala doktorat, kod jednakih uvjeta kandidatkinja, sama činjenica da je bila aktivna sudionica rata trebala je, prema postojećim zakonskim propisima, dati prednost neizabranoj. Mislim da bi lukavi premijer mogao imati odgovor i za to. Naime, stranačka pripadnost ne igra ulogu ako je samo jedna. Igra ulogu samo ako netko ima dvostruku stranačku pripadnost, kao u slučaju izbora direktorice NP Krka. Njena istovremena stranačka pripadnost HDZ-u i HNS-u, pokazala se vrjednija od stručnosti, doktorata znanosti, skoro 500 dana borbenog staža protukandidatkinje. Ima tu neke logike. Dvije stranačke iskaznice su jače od doktorata, a tri i od Nobelove nagrade.

Unatoč uvjeravanju kako se kod svakog zapošljavanja u javnom sektoru, od portira do direktora i predsjednika uprave, uvijek radi samo o stručnosti, stranačka iskaznica je bitna i nužan preduvjet za izbor. Pri tome stranačka iskaznica mora biti ona prava, ona koja je jednaka vladajućima u pojedinom vilajetu, državi, županiji, gradu ili općini. Jer jedna HDZ iskaznica trenutno ništa ne znači na primjer u Sisku, kao što 25 godina nije značila nijedna druga osim iskaznice HDZ-a i političkih priljepaka.

Kao inženjer, kao netko tko može šire sagledati stvari, pamtim vrijeme od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Taj period, u analogiji s odstojanjem bivše države od 2. svjetskog rata, je kao da se danas nalazimo negdje oko 1975. godine života bivše države. Tada stranačka pripadnost (više) nije predstavljala nešto posebno. Bila je bitna samo za neke pozicije. Kako je bilo posla, a i odlazak preko granice je bio jednostavan kao i danas, neki puta je bilo čak teško naći one koji su se htjeli prihvatiti nekog mjesta u radničkom savjetu, zboru radnih ljudi, ….

Sve takve tadašnje institucije sistema bih najradije nazvao surogatima demokracije, da surogat nije sve ovo što danas imamo. Partijsko zapošljavanje i odlučivanje o svemu samo jednoga, tada je bilo dječji vrtić u odnosu na ovo danas. Kada danas premijer nema osjećaj odgovornosti prema parlamentu, kada bahato verbalno omalovažava i pljuska parlamentarce kao malu djecu, onda to pokazuje da danas, u odnosu na ona mračna vremena, imamo suverena, a nikako premijera u demokratskom društvu. Naš premijer – suveren jači je od Engleske Kraljice. Ona si takav rječnik ne smije dozvoliti niti u snu. To ostavlja dojam da su današnje institucije sistema surogati u odnosu na one u sredinama napredne demokracije.

I kako zadnjih skoro 30 godina stalno zaostajemo u odnosu na okruženje, kako je sve manje radnih mjesta, kako politički vrh odnosno suveren kontrolira dobre dvije trećine radnih mjesta i još više novčanih tokova, dodjele koncesija i sinekura, te kako je za održavanje na vlasti potrebno poslušno biračko tijelo, stranačka iskaznica i ulizivanje suverenima, na raznim razinama vlasti, postaje presudno. A stručnih kadrova sve manje. Posebno u strankama. Jer treba biti čovjek posebnog kova za stranačko pokoravanje prvome. Treba biti iskovan od posebnog materijala, čak s mogućim deficitom u razumijevanju svakodnevnice ili s bolje rečeno samo s instinktom za osobni probitak, gutati jeftine demagoške floskule i pri tome činiti fintu kao vas to prosvjetljuje. Inače, svatko i u još tako demokratskom sistemu ponekad mora podnijeti nešto protiv svoje volje i čak na svoju štetu, ali samo posebni gutači hvale kako im to i prija.

I sve bi to bilo benigno, da nije postalo ozbiljno. Od nastanka samostalne države nitko, doslovno nitko ne razumije funkcioniranje gospodarstva i društvene ekonomije. Zadnji koji je to razumio na ovim prostorima je izgleda bio Ante Marković. Za ovo ne trebaju drugi dokazi od stalnog zaostajanja za drugima. I ako se kao opravdanje za zaostajanje uzmu ratni događaji, neoboriv protuargument je da smo upravo zadnjih 10 godina ubrzali slobodan pad i stigli na dno u EU. Primjera propadanja koliko god. Samo je pitanje vremena kada će se i brodogradnja svesti na gradnju kajića, skidanje ružine (hrđe) i pituranje. A cijelo vrijeme ju vode stranačko povjerljivi kadrovi.

mm

ABOUT THE AUTHOR

PRVI SOLINSKI NEOVISNI NEWS PORTAL

Solin Info

Solin Live na Instagram-u