|  | 

Kolumne

USKRSNUO JE, ALELUJA!

don Vinko Sanader

piše: don Vinko Sanader

Ovih dana će se po svim kršćanskim mjestima i crkvama čuti i osjetiti radosni zvuk zvona i uskrsni poklik aleluja. Aleluja je poklik Krista triumfatora, ali s njim i poklik Crkve, poklik nas kršćana koji smo s Kristom triumfirali nad smrću, sotonom, zlom i grijehom.

Već kod onog prvog Uskrsa dokazalo se i pokazalo kako je uzaludno bilo kakvo čovjekovo suprotstavljanje Bogu, bilo ono pojedinačno ili kolektivno, bilo nasilno ili izdajom. Zadovoljstvo Isusovih neprijatelja na Veliki petak kada su ga razapeli kratko je trajalo, svega tri dana. Kasniji Kristovi neprijatelji iz toga poraza svojih prethodnika nisu ništa naučili. Naime, toliki su poput Židova i Rimljana pokušavali triumfirati nad Kristom u ove dvije tisuće godina, htjeli su konačnu smrt Boga, htjeli su zbrisati Kristovo ime, ali uspjeli nisu i neće, jer se Boga pobijediti ne može.

Na ljudsku žalost, čovjek može Boga odbacit, može ga mrzit, može ga psovat – ali ga se na našu sreću ne može ubit. Uskrsli Isus je živi dokaz i živi svjedok te istine o neuništivosti Boga. I zato smo mi kršćani radosni i na uskrs likujemo, ali ne zbog naslade prema ondašnjim i današnjim neprijateljima Krista i Crkve, jer bi takva radost bila grešna i nedostojna kršćana. Na koncu, ni Krist nije uskrsnuo za osvetu Židovima i Rimljanima, nije uskrsnuo ni protiv današnjih ateista, naprotiv – on je umro i uskrsnuo za sve ljude, pa i za svoje progonitelje i neprijatelje za koje je već na križu molio: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.

Crkva nas poziva na radost. Radost u srcu i radost na licu trebala bi biti naše obilježje i znak raspoznavanja u ovome svijetu bez obzira na sve poteškoće koje nas osobno, obiteljski ili kao narod pritišću. Sigurno bi još mnogi ljudi vjerovali u Krista kad bi posve dokinuo križ i patnju. Toliki bi i kršćani htjeli Uskrs bez križa i Velikoga petka, ali takav Uskrs ne postoji, on je jednostavno nemoguć.                                                                                                                                                                                                                                                                      Bez žrtve se ništa veliko i trajno ostvariti ne može, bez križa uskrsne pobjede nema.

Svijet koji Boga odbacuje to ne razumije, ali žalosno je ako kršćani to ne shvaćaju. Ljudi ovoga svijeta, ili pak oni slabe vjere trude se na sve moguće načine kako izbjeći svakom križu i najvažnije im je produžiti koji dan duže na zemlji. Zaboravljaju da je kudikamo važnije i za svakoga sudbonosno pitanje: Što dolazi poslije smrti?  Gdje ću ja završiti kad umrem, u paklu ili u raju?  A raj i pakao postoje. Isus je o nebeskom raju progovorio i na dan svoje smrti kad je raskajanom razbojniku na križu obećao: Još danas ćeš biti sa mnom u raju!

Budemo li i mi više mislili na nebo, na raj i vječnost s Bogom, manje ćemo patiti i stradavati zbog materijalnih poteškoća, manje ćemo žaliti za stvarima ovoga svijeta koje su nerijetko prepreka za nebo. Oni koji puno imaju opet nisu zadovoljni, čak bivaju nesretni. Ta što koristi čovjeku da cijeli svijet zadobije ako dušu svoju za vječnost upropasti – upozorava Isus.

Kolikogod se čovjek trsio i trudio smrt ne može izbjeći. Ona nas sve čeka. Smrt je, dakle, jednaka za sve – ali nije život poslije smrti. Jedna od glavnih istina naše vjere glasi: Bog će dobro i dobre nagraditi vječnom nagradom, a zlo i zle kazniti vječnom kaznom. A kako nebo zaslužiti a pakao izbjeći uči nas Isus: Tko vjeruje u mene ako i umre živjet će.

Zato se i ovog Uskrsa svatko od nas treba upitati koliko i kako vjeruje u Boga, koliko i kako vjeruje u Isusa raspetog i uskrslog? Po čemu se to tvoja i moja vjera vidi i raspoznaje – a mora se vidjeti.

U korizmi smo se spremali na obnovu svoga života punih četrdeset dana kako bismo obraćeni dočekali Kristovo uskrsnuće. Vjerujem da su se mnogi vjernici u nečemu pomakli na bolje, vjerujem da su se iskreno ispovijedili i da su odlučili biti više Božji – jer je to bio cilj korizme. Zato, nastavimo kročiti kroz život stopama prave vjere. A kada nas uhvate krize i nevolje, sumnje i iskušenja u vjeri, kada nam se učini da Boga nema i da nas je Krist zaboravio, pođimo u duhu vjere do Isusova groba. Što ćemo tamo naći? Isto što su našli apostoli i Marija Mgadalena: prazan grob i anđele, ali susrest ćemo i Krista koji će našu vjeru uskrsnuti i strah i zebnju otjerati, koji će nam reći: Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet. Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, živjet će ako i umre.

Zato, ovoga Uskrsa dignimo glave i srca gore, radujmo se svi, jer je Isus uskrsnuo i nebo nam otvorio i sretnu budućnost osigurao. Veliki znanstvenik Teilhard de Chardin je rekao: Kršćanstvo ima budućnost, jer je samo ono sposobno prenijeti radost ovom surovom svijetu u kojemu živimo.

I kršćanin ima budućnost ako bude čovjek radosti kojoj je temelj uskrsli Gospodin.

Zato, učinimo sve da mir i radost uskrslog Krista ispuni naša srca i duše, naše osjećaje, naše međusobne odnose – jer je to smisao ovog dana i blagdana, jer je to iznad svega i Kristova želja za ovaj Uskrs.

uskrsnuo-je-aleluja

ABOUT THE AUTHOR