S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

U BUDUĆNOST SA STARIM SMICALICAMA

Ante Tešija

 |  sij. 20, 2024

ŠERIFI

Koliko ste puta čuli jadikovku da nemamo kadrove za pojedini resurs, ulogu…….!
Ako smo društvo koje broji cca 4 miljuna stanovnika, onda je to uvrida za svih nas.

Često ističemo, javno, kako u svom krilu imamo izuzetne osobe sa izuzetnim sposobnostima i obrazovanjem. Zar nam triba mikroskop da ih pronađemo i servisiramo potribama? Zar su države unutar EU-a informiranije od naših vlastodržaca pa nemilice nude besplatne karte da ih posjete. Kako posjete tako i ostanu.

U čemu je problem?

U nakaradnom kadroviranju. Ako se stalno tumači da se u samoupravnom socijalizmu ta nakarada provodila onda je ovo danas, u suvremenom i demokratskom društvu, nakarada na kvadrat.

Fala Bogu, star san i ne mogu negirat stanje u kojem san se rodija, obrazova, radija i skućija, pa sa pravom mogu reći da sa gađenjem odbacujem mnoge tvrdnje koje “moderni” uspješno plasiraju u životni nam prostor.

Hrvatska je prebogata u svim važnim sferama, ima potencijal nadmoći, ima talent kadrove na svjetski priznatoj razini ma ima nakaradan plan da sve to sustavno uništava. Plan obično rade kadrovi koji su planiranju vični. Planovi su uvjet djelovanju. Ma kad srljaš bez jasnog plana onda se plan propasti isprsi.

Svidoci smo silnog stampeda loših na važna mista, bez jasnog smisla ali partijskog besmisla te tako nam nije potriba tražit neprijatelje kad ih imamo na lageru za izvoz.

Samo što iz okruženja ove nitko neće.

I naš Grad se da u tom pravcu. Baš nedavno saznasmo kako se muka muči za otkrit nekoga da je dostojan neke obične dužnosti što za dvdeset tisuća ljudi biva šamar. Zar nije poštenije reći da nemaš u svom uskom krugu kandidata već cili obrazovni svoj svit podvrćeš tvrdnji da nisu za to obavljat kadri.

Ja ne znam tko naše načelnike prozvaše Šerifi. Potpuno luda usporedba. Sa razlogom se oni ljute a zapravo bi tribali biti zadovoljni jer zna se uloga šerifa u društvu. Čuva zakonitost, život izlaže za zaštitu ljudi i sredstava, vodi brigu o prostoru nadležnosti, bira najbolje za svoje zamjenike i niz drugih radnji obavlja u službi svojih sumještana.

Rade li oni tako?

KAUBOJI

I sportaši se silno naljutiše što ih se dugi niz godina uspoređuje, i naziva, sa kaubojima. Komu je na pamet pala ta blesava ideja još nismo javno saznali no da je naziv blesav e baš jeste. Još traje rukometno prvenstvi i svi su, nažalost, izgledi da ovaj put nećemo ubost medalju.

Mladost igra dobro ma i drugi pokazuju silan napredak. Konkurencija je paklena.
Svima sun nam porasla krila nakon sjajne pobjede nad favoriziranim španjolcima, delirijum se širija brzinom svitla tako da se I svetost dositila da triba bit karika u uspjehu.

Pod hitno su dica privedena prid oltar na misu, saslušavši pohvale i dobivši uvjerenje da je i Bog uz njih te da se ne tribaju plašit jer medalja dolazi.

E sad, zašto se mladost ustajala i vodila okolo umisto da spava, odmara ili se masira, triba upitat trenera I vodstvo. Naročito što već sutra, pod teretom, izgubišmo bod od autsajdera Austrije koji očito imaju bolje nebesku vezu I eno ih danas ko kandidati za medalju a mi ćemo virovatno ranije nazad.

Nema vjesti dali su ponovo posjetili nebeske predstavnike, mislim da više I neće jer poziva se samo onda kad se dio tuđeg slavlja namjerava prikrcat u svoj uspjeh.

A da ostavimo dicu da rade svoj posao bez torture i tovarenja tereta uspjeha na njihova nezrila pleća.

Bog je pravičan i zašto da bude prema nekomu pravičniji.

INDIJANCI

Ja se bojin lovaca! Vrag mi neda mira i kad god sam u zavičaju rado odskitan u gustiš šume i prostora, zbog zdravlja i šparoga, te kontan šta bi se moglo desit da skriveni lola sa puškom ne vidi mene čovika već mene vepra, što nije za bacit, i da me potpraši. Eto belaja.

Dobro, male su virovatnosti da pravi lovac nije vičan raspoznavanju, valjda postoje i pravila u postupanju no što ako naletin na nekoga koji je za 200 eura kupija dozvolu za lov. On ima “položeno” crno na bilo, sa svim potpisima i pečatima jer, Bože moj, ko da zvir zna čitat.

Svaki posao koji traži da si kvalificiran ima predradnju u obrazovanju. Tek kad iskuješ taj zanat moš upast u izvođače. Lovac biti nije baš jednostavno te se triba pomučit da te mrka komisija pusti u šume i lovni prostor.

Da nebi puno diplija jer ovdi je rič o kriminalu i sramoti, evo vam jedan vic koji nije zajebancija već stanje svjesti balkanske mase.

-Dobar dan, ja san čuja da se kod vas može kupit diploma?! Može li?

-Kako ne. Koji smjer obrazovanja želite?

-Prvo. Pošto su?

-Četiri tisuće eura.

-Ja bi medicine!

-Kud baš nju?! To je težak i odgovoran posao. Ona je skuplja. Pet tisuća!

-Neman neg’ četri.

-Aj dobro, ali morat ću te malo propitat.
Bojin se da ovi muljatori zbog jeftinoće, dvista eura, nisu spremni malo propitat.

A indijanci se i tako najbolje snalaze kad su nevidljivi i tihi. Pa ti šetaj i vataj čist zrak.

Nema druge, ovu Državu spašava totalna rekonstrukcija diploma i sveg sranja u kojeg smo se umotali.

KUKAVICE

Kukavice su hrabre u masi, na ekranu, u novinama, na radiju, ma zato izbjegavaju direktni sudar sa problemom.

Društvo nam je puno kukavica. Svaku malo osvane neka tragedija koja ima pečat kukavičluka te nejak i nevin nastrada.

Đaba plač kad ih se uvati i stisne, đaba uvjeravanje da neće veše, oni su naprosto kukavice željne dominacije.

Da su naš Domovinski rat vodile, borile se, kukavice ništa od samostalnosti. Kukavice naknadno traže način, i dobijaju, za status, a takovih “boraca” majka nije rodila. Ne čudi što se brojka popela da bi sa njima i Aleksandar Makedonski krenija u izgledna osvajanja.

Poznan branitelje koji su svoj život izložili stradanju, kojima je čuka bila dom, a da to nikada I nigdi ne spominju.

No poznam i neke koji su već prvi dan odlaska u borbu sami sebe ranili a danas se kite penzijon, invalidninon, stanom i niz drugih povoljnosti.

Zato mi je zasmetala jedna ćinjenica oko našeg novog ministra obrane. On je bija taj koji je od prve krenija u obranu Domovine, hrabro I odlučno što se isčitava I iz njegove pojave. Poslom je otiša u Crnu Goru, ima dogovoreno sa njihovim ministrom, kojeg je otkaza iz poznatih razloga, nerješenih suodnosa.

Mislim da je falija! Triba je baš otić na taj sastanak i iznijeti naš jasan stav po tim pitanjima, pokazat odlučnost da se to riješe a nikako poć nazad nudeći njima šansu da se još jače brče jer oni da misle to riješit nebi to ni uradili.

VOJSKA

Sićan se, dok san bija klinac, zgoda kad bi koji lola ujutro sa prugon iša na služenje u obavezni vojni rok. Večer prije tega bi on u pratnji pajdaša obilazija sve kuće di bi se oprašta sa susjedima te uz čašćenje biva otpravljen na časnu zadaću.

Tada je to bila obveza. Ali ne samo to! Jadan i osramoćen bi bija onaj koji nije udovoljava zahtjevima te nebi ni bija regrutiran. Ta “sramota” je imala gadne posljedice. Nisi se moga baš lako oženit.

Sposobnost za vojsku je garantirala sposobnost muškosti i zasnivanja obitelji.
Mislim da danas ta budalaština ne drži vodu. Danas, ukoliko se izglasa obvezan vojni rok, budemo imali suprotno. Danas bi zasigurno profitabilno bilo namaknit “potvrdicu”, pa koliko košta da košta, koja te oslobađa cokula i vježbanja puškom.

Zašto je tomu tako? Jer smo sve vridnosti izneredili. Domovina je svetinja ma ne samo u pojedinim segmentima, već u sveobuhvatnom suodnosu.

Nedaj Bože da ove budale sa istoka počmu marširat! Što onda? Mi stari ne možemo ni do zahoda a novovalnima se živo jebe za obveze. Ko će branit Domovinu?

Ja san za bilo kakvu obvezu kojom se mladost može pripremit na najgore. Ali svi. Baš svi, jer je poznato da su tatini sinovi šetali rivom dok je na granici grmilo.

Sa sprdnjom smo odbacili sve što vonja na prošlo, tako da spominjanje ONO i DSZ kao i ORA, izaziva gađenje no kad zagusti, što onda?

Kod nas se ništa jednostavno ne izglasa tako da slijedi ofenziva različitog tumačenja potriba.

A sve je tako jednostavno.

NOVINAR

Novinar i novinarstvo su nasušne potribe svakog društva. Da se ne zezamo, to je općepoznato i tu se ne dvoji ma kad se uzme u obzir što oni mogu prouzročit onda se simpatije za njih različito tumače. Zavisi o poziciji. Vlasti obično smetaju ali samo oni koji se ne mogu kupiti. Narod od njih očekuje da budu korektor u svemu i da objektivno, pošteno i istraživački vrše svoju svetu dužnost.

Moran priznat da san se u svom životu sudara sa različitim profilima novinara i da san uvik biža od onih, ako se dalo naslutit, navijački aganžiranih.

Kao i u svemu, tako se i u novinarstvu može pronać one koji su spremni za siću skrenut istinu na livo ili desno. Njihov utjecaj se mjeri, a visina naknade ovisi o veličini kapaciteta informativne moći.

Sad je u procedure nejasan zakon kojeg se tumači na stotine načina. Sa tendencijon da se kažnjavaju akteri preko kojih cure povjerljive informacije iz slučajeva u obradi.

Tu zaista nebi tribal sumnjat i negirat tu potribu. Jer dok su izvidi i dok se slažu kokckice predmeta nebi tribalo da se prosiplju informacije važne u spisu a zbog kojih bi mogle nastat zloupotrebe.

Navedenim zakonom se ističe da novinari nisu obuhvaćeni nikakvom odgovornošću no mora se uzest u obzir da tako zabravljen slučaj može skrenut u suprotnost i izazvat još veću protuzakonitost u odnosu na aktere slučaja.

Bojim se da taj zakon neće proizvesti ništa dobroga. Amo se ne zajebavat, pa znamo mi sebe.

I još jedna moja tvrdnja. Tek sad će informacije curit na sve strane. Mi smo proizveli likove koji se znaju snać.

Novim metodama uz još veći nagradni fond, nekim drugim kanalima, novinarstvo će obranit svoj status.

-Šime, slušaj me, aj sidi na autobus, pronađi novinara Juru i daj mu ovi papir. Pazi da te niko ne vidi. Pa mi se javi kad obaviš.

Inače, Šime je mali od povjerenja.