ZAGORO MOJA
Ante Tešija
TRENER U REBATINKAMA Intervju s Tokićem
Ante Tešija
Rič je o mladom čoviku, nogometašu i treneru. Ma, prvo je rič o sjajnom mladom čoviku. Naš Duje je oličenje dobrote, poštenja i vične nasmijanosti. Još ga nisan trevija a da nije prosuja oni svoj radoznalo veseli smješak uz riči koje su uvik u pravcu zezanja. A ljudi sa takovim karakteristikama su ritki i potribni.
Mislin da u našem Solinu nema čovika koji ne poznaje Duju. I ne samo to. Duju svi smatraju prijateljem jer on drugačije i ne zna.
Duje je ko i svako dite prvo ćapa balun u ruke i neumorno kida patike i šporkava dres na užas majke. Vidilo se iz prve da će mu to biti životni put.
I evo ga. Polako, ma sigurno i sistematski, gradi svoj trenerski put. U vrime igranja nije se mica puno daleko od Solina a ruku na srce, balun je najteži izbor za uspjeh. Duje je školovan, natankan odgojem te mu jedino fali iskustvo a vidi se da ne kani odustat od tog puta.
Mnogi u Solinu se pitaju, zašto Duje nije dobija pravu šansu u svom rodnom gradu? No to ovakvima ne stvara prepreku jer on je zacrta svoj smjer i u jedno smo sigurni da će Duje svoju šansu dobiti.
Foto: Jakov Teklić
Svi Duju znaju ma mi im ga ovim putem “serviramo” da iz prve saznaju, di je sad?
Nema solinjanina koji ne poznaje Duju. Ipak, ako postoji netko tko ne znade, predstavi se.
Ja sam Duje Tokić iz Solina, 37 god. Oženjen sam i otac dvi djevojčice. Po struci sam magistar kineziologije i trener s UEFA-a licencom.
Znamo da je Duje od mali nogu u balunu. Pantin te kad si se ita za balunon na jednoj ledini iza naselja di si živija. Zašto ljubav prema balunu i to golman?
Za ljubav prema balunu..? Hm, pokojni dida me vodija na utakmice i uvik priča o nogometu. Sićam se kako bi s njim na radiju isprid kuće sluša prijenos Hajduka.
Opiši svoje početke, gdje si se sve baca po travi?
Balunom se bavim od kad sam prohoda. Ka dica smo se igrali po cesti i na ledinama. U Solinu sam počea trenirat sa 7 godina i tu sam osta sve do upisa na fakultet 2004. godine, nakon toga prilazim u NK Dugopolje.
I sve ostalo je povijest ha ha..
Logično je da svatko tko ima u krvi ljubav za balunom nakon igračkog vrimena krene u trenerske vode. Što tebe vuče toj stolici?
Nakon igračkog iskustva to je neki prirodan slijed jer sam i školovan u tom smjeru i uvik ostaje ta potreba i želja za adrenalinom i pobjedom.
Ta pozitivna nervoza prid utakmice je osjecaj koji je duboko utkan.
Bija si i u Madridu kod Zidana. Prenesi nam to iskustvo.
Gledat kako trenira prva momčad u kraljevskom klubu je svakako veliko iskustvo i izuzetna čast. Ta razina profesionalnosti i sva ta mašinerija uključena u rad kluba je fascinantna. Jedno veliko i lipo iskustvo .. .
U tvon NK Solin si krenija sticat taktička znanja. Zašto, to se mnogi pitaju, nisi dobija pravu šansu?
Prvi posao trenera sam dobija u NK Dugopolju s mlađim uzrastima, nakon kratkog vremena prilazim u prvu momčad kao trener vratara.
A u Solin dolazim kao pomoćni trener u sezoni kad je izboren povratak u 2.HNL di me dočeka trener Terze a iza njega iste sezone preuzeo trener Kovač. Moram spomenit i moju juniorsku generaciju s kojom sam osvoija prvenstvo Dalmacije i županijski kup pobjedom nad Hajdukom.
Za pravu šansu bi reka da je teško u svom mistu dobit priliku.
Mlad trener triba da uči i postepeno ulazi u ozbiljnu ulogu. Ti si uvik bija dežurni vatrogasac, što je pohvalno od tebe no to silno škodi upravo tebi. Koji je razlog da ti se na početku sezone ekipa nije dala u ruke i da se vidi koliko Duje piza?
Kao šta sam već reka da je najteže u svom mistu dobit priliku, mene je oduvik zanima samo nogomet. U potpunosti se slažem da sam s ulogom dežurnog vatrogasca sam sebi najviše naštetio, možda sam se oslanja na faktor sreće jer nije bilo prostora za ikakve konkretne promjene. Mada priznajem da sam živija da dobijem priliku povest momčad u pripreme.
Evo te sad na Klisu. Sad si bar na visini. Otkud ovi dobri angažman?
Mogu reć da moja karijera doslovno ide uzlaznom putanjom haha. Moj kratki angažman kao „vatrogasac“ u NK Solinu je primjećen i negdi ipak ostavlja dobar trag. Kontakiran sam od strane NK Uskoka što sam objeručke prihvatio i napokon dobio priliku vodit momčad od prvog dana priprema.
Što Duje očekuje od sezone koja sljedi? Imaš li podršku svih kojima je klub u opisu radne brige?
Očekujem borbu za vrh tablice i ko god me poznaje zna da svaku utakmicu ulazimo spremni za uzet bodove.
Imam apsolutnu podršku svih u klubu, da nije tako vjerojatno nebi bija tu. Nadam se dobroj suradnji i hvala im šta su mi pružili priliku.
Kakve su tvoje ambicije? Mlad si, pred tobom su puste godine tesanja i di sebe Duje vidi za desetak godina?
Trenutno se želim fokusirat na NK Uskok, želim se što duže zadržat tu jer to je pokazatelj rada.
Imam puno prijatelja i poznanika u ovom poslu svakim radom i razgovorom razmjenjuješ iskustva i shvatiš koliko je nogomet velik i koliko još možeš naučit. Ne zamaram se godinama i ne gledam toliko unaprid, tija bi da me moj rad i zalaganje samo vodi.
Tvoja poruka mladim sportašima koji kane nastavit, nakon igračkog, trenerski posao.
Moja poruka je da svemu pristupaju otvorenog srca, to će se nagradit.
Eto, to je naš Duje. Kratak, iskren a jezgrovit. Što da čovik poželi već da ovako mlad čovik uspije u svom poslu. Sigurno je da mu triba podrška i povjerenje na duže staze. Klis i NK Uskok su sjajan odabir. Ne samo što će od prve sve bit u njegovim rukama već i zbog spoznaje da u Općini Klis „vlada“ mlad čovik koji je svojim dosadašnjim radom pokaza kako se valja ponašat i djelovat.
A načelnik Jakov Vetma jest dokazani pobornik ulaganja u mladost. Sigurni smo da je i Duje njegov uspješan projekt.
Drugačije i ne može bit kad mladost uzme uzde u svoje ruke.
Sritno našem Duji a ja ću morat ulit koju litru benzina više jer iskreno želin bit dil tribina podno legendarne tvrđave.
