Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

TOKSIČNI KONZUMERIZAM: ZAŠTO „TREBAMO“ TOLIKO STVARI?

Katarina Jakšić

 |  pro. 15, 2023

I’m unstoppable
I’m a Porsche with no brakes
I’m invincible
Yeah, I win every single game
I’m so powerful

I don’t need batteries to play

To je konzumerizam. Nezaustavljiva potrošnja, bez kočnica, nepobjediv.
Blagdani znače potrošnju. Božić znači još stvari. To su postale glavne asocijacije vezane za blagdane.

Konzumerizam je pojam kojim se opisuje kao prema kojemu sreća nekog pojedinca ovisi o konzumaciji dobara i usluga, odnosno posjedovanju materijalnih dobara. Odnosi se na pretjeranu težnju za posjedovanjem i kupnjom stvari. (Wikipedia)

Mislim da se radi o cifri od tri milijarde eura koju će Hrvati potrošiti za blagdane. Cifra se svake godine povećava, a nužno se postavlja pitanje kako to da stalno trebamo više – kad možemo istovremeno živjeti samo u jednom stanu, spavati u jednom krevetu, nositi jednu odjevnu kombinaciju.

A ipak kupujemo kao da nam život ovisi o tim stvarima, kao da ćemo živjeti 1000 godina za iznositi sve te odjevne predmete, kao da u kući trebamo 100 aparata da bismo funkcionirali.

Omjer potreba i kupnje

Koliko trebamo, a koliko zapravo imamo?

Omjer između toga koliko stvarno trebamo, a koliko kupujemo stravično je disproporcionalan. Kupujemo nekoliko puta više nego što stvarno trebamo, a za sve to imamo milijun racionalizacija.

Ne ispunjavaju nas toliko stvari same po sebi, već sam čin kupovine tih stvari. Identificiramo se sa onim što kupimo. Koji je to moment, plaćanje na blagajni? Kad se događa vrhunac euforije? Kakva je to kemija u mozgu koja nam potpuno poremeti um kad kupujemo novu stvar?

Problem je što efekt kupljenog prestane gotovo odmah. Ubrzo nakon plaćanja. Jako brzo opet treba nešto novo. I onda opet nova droga, novi fiks koji će trajati neko kratko vrijeme.

Naravno, ova dijagnoza se ne odnosi na sve, ima onih koji kupuju točno koliko im treba, ali ovdje mislim na kompulzivnu kupnju i sve koji se u njoj prepoznaju, uključujući mene. Možda znamo koliko je to iracionalno, ali nastavljamo po starom.

Iracionalnost konzumerizma

Problem je to baš to što nečija sreća ovisi o tome što imamo – što kupimo. A s obzirom na ogromnu ponudu koju viđamo posvuda, online i offline, lako je povezati svoj osjećaj sreće sa svim onim stvarima koje (ne) možemo priuštiti. Trebalo bi „odvezati“ osjećaj zadovoljstva od nabave novih stvari, i povezati ga s nekim drugim vrijednostima.

Ali što ako ekonomija ovisi o potrošnji? Ne samo da smo vezali osjećaj ugode za potrošnju, nego čitava ekonomija ovisi o ljudima koji kupuju stvari koje im ne trebaju. Cijeli konzumeristički sistem je naopako postavljen, ako ljudi ne budu mahnito kupovali sve će se urušiti.

Vrste konzumerizma

Prema učestalosti kupnje i motivaciji pojedinca razlikuju se 4 vrste konzumerizma:

Uobičajeni konzumerizam.

Povremeni konzumerizam.

Konzumerizam eksperimentiranjem.

Kompulzivni konzumerizam

Ovaj kompulzivni je toksični konzumerizam, a mi smo konzumenti. A sad možemo kupiti sve zamislivo i nezamislivo. Ako već nije u obližnjem shopping centru, onda je udaljeno par klikova na mobitelu.

Disneyland ponude

Kapitalistički okoliš je kreiran tako da je ponuda stvari svugdje oko nas. Kako doći u shopping centar, a otići praznih ruku? Stvari su tu, dozivaju nas, njihova pretjerana prisutnost šalje nam poruku da nećemo biti sretni bez njih. Odvija se masovna hipnoza tom silnom količinom stvari u ponudi. Problem je što su šoping centri poistovjećeni sa socijalizacijom. Kupnja je postala društveni sadržaj. I uvijek je neki razlog za kupovanje: Black Friday, Haloween, pa božićni popusti, pa oni novogodišnji, pa Valentinovo…nema predaha. Samo za Crni petak Amerikanci su potrošili 9 milijardi dolara, i to u recesiji.

Fear of missing out

Strah od propuštanja – to definitivno obilježava konzumerizam. Jer od svih tih akcija, sniženja, prilika, možeš propustiti „dobru priliku“ ako ne kupiš nešto sad i odmah. Dok neki kupuju viđe zato što je jeftino, drugi žele kupiti što skuplje. Oni koji se identificiraju s brendovima su posebna kategorija onih koji vezuju svoju vrijednost za skupoću stvari koju nabavljaju. Je li to odraz unutarnje nesigurnosti ili kompleksa, ili kupuju jednostavno zato što mogu – mogu biti razni razlozi, ali svakako je nevjerojatno kako neki modni dodatak može koštati kao godišnja stanarina.

Neodrživost konzumerizma

Ne možemo se oteti dojmu da je konzumerizam potpuno nerealan jer nije održiv na duže vrijeme. Trajat će samo dok okoliš to dopusti. Dok Zemlja ne bude toliko kontaminirana da postane negostoljubivo mjesto ta život. Pretpostavlja se da će samo do 2050. godine na svijetu biti 9.6 milijardi ljudi, te ćemo trebati bar 3 ovakva planeta za odlaganje stvari. Nije ni čudo kad jednu plastičnu vrećicu u prosjeku koristimo 15 minuta prije bacanja. A svake godine proizvede se 100 milijardi komada odjeće. Da ljudi bar godinu dana ne kupuju odjeću, emisija CO2 smanjila bi se za 24 posto.

A sve zbog gomile nepotrebnih stvari.
“We buy things we don’t need with money we don’t have to impress people we don’t like.”