Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

TAMNA STRANA AMERIKE: KRIV SI DOK SE NE DOKAŽE NEVINOST

Katarina Jakšić

 |  srp. 5, 2023

Apsolutna sloboda vodi u apsolutno ropstvo

U najslobodnijoj zemlji na svijetu postoje najgori oblici fašizma.

Možete li zamisliti da vam sistem nakon površne pricjene oduzme dijete, zadrži ga mjesecima da vam pritom uopće ne dopusti da vidite maloljetno dijete kojemu ste vi dosad bili sve u životu.

A jednom kad ga oduzme (jer je jedan službenik, kojem se niste svidjeli, posumnjao da ga možda zlostavljate), ne vraća ga nazad. Dok se kompliciranim i dugotrajnim procesima ne dokaže da ste nevini.

Samo zato jer je eto neki administrator posumnjao da vi niste u potrazi za dijegnozom djeteta, već umišljate njegovu bolest.

Čini se da je u ovoj zemlji najvažnije nekoga proglasiti krivim. A kad te jedan sivi birokrat proglasi sumnjivcem, onda kreće agonija. I ništa se tu ne uzima u obzir koliko sistem tako razara obitelji, uništava djetinjstva, stvara trauma odvajanjem od roditelja.

Ne možeš više ni donijeti dijete koje ima bilo kakvu vanjsku ozljedu jer Sistem može donijeti zaključak da si ti sam to napravio.

Jedan takav slučak je prikazan u filmu “Take Care of Maya”.

Munchausen Syndrome by Proxy

Postoji bolest koja zapravo nije bolest, ali se pretvara u pravu bolest. U prijevodu glasi Munchausenov sindrom preko posrednika, fenomen kad osoba (najčešće dijete) zapravo nije bolesna, ali njegov skrbnik, roditelj, osoba koja se brine za njega umišlja njegovu bolest. Iz bolesne potrebe da se brine za nekoga. Na taj način zlostavlja dijete tretirajući ga kao teškog  bolesnika. Najpoznatiji takav slučaj je monstrum-majka koja je fabricirala simptome djeteta, čak i mijenjala rezultate laboratorijskih testova, mijenjala liječnike čim bi oni posumnjali u njene namjere. Ta majka je inače završila tragično, jer ju je usmrtila vlastita kćer, koju je godinama zlostavljala izmišljajući joj bolesti.

Ali zato što postoji mali broj takvih slučajeva kad roditelji umišljaju bolesti svoje djece (i u tim slučajevima djecu treba zaštititi od roditelja), službenici Sistema su počeli sumnjati u svakog roditelja djeteta koje nema pravu dijagnozu.

U filmu Take Care of Maya, bolest o kojoj se radilo je CPRS (Complex Regional Pain Syndrome), koju je teško dijagnosticirati. Iako su roditelji već istraživali, i pronašli liječnike koji su uspjeli smanjiti bol ketaminom, sve se promijenilo kad su je jedan dan doveli na hitnu.

U trenutku roditelji više nisu bili njeni glavni skrbnici, već je završila u “state custody”, pod državnom skrbi. Pedijatrica u toj bolnici donijela je zaključak da djevojčica zapravo nije bolesna, već boluje od Munchausenovog sindroma preko posrednika.

Medicinska otmica

Zbog tog jednog površnog zaključka, došlo je do medicinske otmice djeteta. Maya iz filma prema stvarnom događaju bila je oteta na 6 mjeseci, bez mogućnosti da čak i telefonski priča s majkom. A 5 dana prije nego je puštena kući, njena majka je počinila samoubojstvo.

Za ovo se država ne osjeća odgovorno, jer je njihov argument da je to bilo za dobrobit djeteta. Tako institucije koje su otele dijete u ime njegove dobrobiti postaju kriminalci, otmičari, istinski zlikovci. Nevjerojatne koje zločine možeš raditi u ime “sigurnosti”, “dobrobiti”… postaju najveći fašisti na svijetu.

Medicinska otmica je uobičajena praksa u Americi, i to je primjer potpune devijacije sustava. Nakon otmice liječnici surađuju sa socijalnom službom, i na osnovu procjene jednog pojedinca mogu roditeljima uskratiti posjete i pravo da znaju što je sa djecom. A roditelje tek čeka pakao – pravna bitka u kojoj će pokušati vratiti djecu. Mnogi u tome često i bankrotiraju.

U Americi je opasnije odvesti dijete liječniku, nego ga pokušati liječiti kod kuće.

Zatvaranje nevinih

Slična situacija je u pravosudnom sistemu – za razliku od našeg Sistema, ovaj je učinkovit, ali problem je da zatvori i one nevine, samo da se zatvori slučaj. Ono što je važno je nekoga osuditi, ali tko odgovara za nevine koji trunu o zatvoru. O zatvorskom sistemu ipak nekom drugom prilikom.

Rat protiv Sistema

Taj rat je u startu izgubljen. Ne možete protiv korporacija, umjetne inteligencije, Sistema. Timovi u bolnicama koji moraju detektirati zlostavljanje djeteta detektiraju koji jesu i nisu, njihovi radari su puni rupa. Sistem je okrutan, dehumaniziran, neosjetljiv na dječju psihu. Umjesto da vas štiti, Sistem je neprijatelj. I tako najslobodnija zemlja postaje najnesigurnija zemlja. Jer ne možete pokušati liječiti djecu zbog straha da će biti medinski kidnapirani.

U ime sumnje na zlostavljanje, otimaju se djeca. A za trauma odvajanja od roditelja nitko neće odgovarati.