Na ostacima stropova naziru se mokre strujne žice, a na zidovima ogromna vlažna ispupčenja sivo zelene boje. U prostorijama nadomak kupatilu carstvo je štakora, dok su stakla, ako ih ima, obložena ručnicima

Ne mogu više, molim se svakog dana da nam netko pomogne i da izađemo iz ovoga pakla. Prije nekoliko dana srušio se strop u dvjema sobama, strah nas je i zaspati navečer, kroz suze nam je ispričala Branka Samardžić (53), koja sa suprugom Rafaelom i sinom već 25 godina živi u zgradi stare vojarne u Hektorovićevoj ulici u Solinu. – piše 24sata

POGLEDAJTE VIDEO: TUŽNA PRIČA OBITELJI SAMARDŽIĆ

Tužna je priča obitelji Samardžić, ali za početak treba dočarati njihov, kako su prije četvrt stoljeća mislili, privremeni dom.

Zgrada ni izvana ne izgleda najsigurnije, a uz to većine prozora nema, dok su na ostalima postavljene improvizirane pregrade.

Unutrašnjost je najlakše opisati riječima poput katastrofalno ili nedoživljeno.

U nekim prostorijama ogromne su rupe na stropovima koji padaju svakih nekoliko dana, posljednji put prošlog utorka.

Na ostacima stropova naziru se mokre električne žice, a na zidovima ogromna vlažna ispupčenja sivo zelene boje.

U prostorijama nadomak kupaonici, ako se tako može nazvati, carstvo je štakora, dok su stakla, ako ih ima, obložena ručnicima jer prokišnjavaju. U takvim uvjetima obitelj Samardžić živi već 25 godina, a podigli su i dva sina na koje su izuzetno ponosni.

Njihova teška životna priča u Hektorovićevoj ulici u Solinu počela je 1995. godine, kada je obitelj Samardžić dobila dopuštenje da žive u nekadašnjoj vojarni, a tada kao i danas objektu u vlasništvu tvrtke Salona Graditelj. Zauzvrat je Rafael Samardžić (59) kao zaposlenik tvrtke bio između ostalog zadužen i za čuvanje objekta.

Foto: Milan Sabić/PIXSELL/24SATA

Većinski vlasnik tvrtke tada je postao Planko Mimica, koji im je prema njihovim riječima obećao riješiti stambeno pitanje.

– Da, uzeo je naše dionice i obećao nam je stan. Međutim on je pomoću dionica sve rasprodao i mi smo ostali bez ičega. Nije nam dao ni da se prijavimo da ovdje živimo.

Obećao nam je stan u obližnjoj zgradi koja se tada radila, bilo je to prije dvadesetak godina. Ali zgrada se izgradila, a u stan koji nam je obećao ušao je čovjek koji je imao nekakva potraživanja od njegove tvrtke. I nakon toga nam je obećavao pomoći, ali od svega nije bilo ništa, ispričala nam je Branka Samardžić.

Razgovarali smo s Plankom Mimicom, većinskim dioničarem Salona Graditelja: – Znam u kakvoj se situaciji nalazi ta obitelj, i pomogao bih im da sam mogao, ali stvari nisu išle kako treba. Ali spreman sam razgovarati s gradskom upravom grada Solina i gradonačelnikom, nadam se da ćemo zajedno uspjeti nešto napraviti, rekao nam je Mimica.

A solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević rekao nam je kako će grad pomoći koliko bude mogao: – Grad je voljan pomoći, ali mi trenutno nemamo u našem vlasništvu nijedan stan niti za nužni smještaj. Ali mi možemo pomoći sanaciju objekta, ali isključivo uz suglasnost vlasnika, i na to smo spremni, rekao nam je Ninčević. U iščekivanju obećanja ili dogovora vlasnika i grada obitelj Samardžić provela je četvrt stoljeća.

Rafael Samardžić, inače hrvatski branitelj u tom je razdoblju i obolio i obiteljska situacija postala je još teža. – Sin nam je pobjegao u podstanarstvo i to me najviše pogodilo, jer smatram da smo mu mi kao roditelji morali osigurati krov nad glavom, kroz suze nam je ispričala Branka Samardžić.

– Slala sam dopise i predsjednici Kolindi, pisali smo i Ministarstvu branitelja, ma nikakve pomoći nismo dobili od nikoga ni iz države ni grada Solina, jedino su nam obećali da nam neće iskapčati struju.

A nama ne treba puno, neka nam daju komadić zemlje da napravimo sami krov nad glavom, makar i montažnu kućicu, imamo mi ljude koji će nam pomoći u tome. To nam je jedina želja, ovaj pakao više ne možemo izdržati.