|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

ŠTO SI BEZ BOSNE

 

ŠTO SI BEZ BOSNE

Ka’ čovik pomisli da je u svojih sedandeset godina konzumira sve moguće pizdarije obično se zajebe. Još u doba samoupravnog socijalizma, kad su drugovi zaista pazili da se održi kakav takav normalni slijed društvenog razvoja, dešavala se kupovina „znanja“ i diploma.

Kriminalci su „plemenit“ stvor. Tu inteligenciju valjda Bog udjeli pri rođenju pa tako taj „poseban“ svit traži, i nađe, načine kako da zajebe sustav.

U te zemane se znalo da ti valja nalit gorivo, upalit stojadina i pravac Mostar ili Priština. Normalno, ranije si se raspita o mogućnosti svog akademskog obrazovanja. Scenarij je bija savršen. Priča mi pokojni prika sa ekonomije kojem je dosadilo stalno ić u Radovanovu, slušat predavanja, drćat prid kabinetom profešura. Doćuka i odćuka sa diplomom. Mene ostavija na nemilost nauka.

Demokracija, kažu, nudi savršenu mogućnost boljega. Paz’ sad ovu zgodu. Negdi u Konjicu na Petrolovoj pumpi za gorivo.

-Dobar dan. Vi iz Splita!? Daleko je to jarane. Kolko da natankan?- ljubazni Mujo započme razgovor sa Rokom.

-A eto. Nali krcata. Neg’ pita bi te nešto? Načuja san o nekim posebnin ponudama pa…

-Aj unutra, na vratma piše menađer Suljo. On ti je jarane za dodatne ponude.

-Dobar dan. Vi ste Suljo?

-Ne, ti si. Reci jarane što te muči?-ljubazan Suljo prekine kopat oveću nosinu te se naceri malo zbunjenom Roku.

-Iz niki’ izvora san čuja da se ode more kupit diploma.

-Dobro si čuja. Koju bi?

-Pa uvik san tija bit profesor povjesti, pa ako….

-Ima ljudino. Koji smjer želiš da Fata ne mora dvaput vamo dolazit.

-Pa malo dalju povjest. Ono, osmansko carstvo, Perzija, Egibat, Grčka, Rim, Aco makedonski..

-Skužija san. Pet tisuća eura izbroji i ganjc nova diploma za novog profesora stiže.

Do dugo u noć se lokilo vino u konobi posrid Varoša dok su ponosni roditelji i rodbina slavili Rokov završetak studija.

-Štaš sad Roko?-upita ponosan ćaća Jere.

-Pa kupi…pardon, pronać radno misto.

BOSNA PRKOSNA

Gori navedenu pizdariju san zajebantski ozbiljno prinija iz štampe te sprdačina spada u opis mog satirično javnog izražavanja.

Nadan se da neće uletit koja tužba. Mujo, Suljo, Fata, Roko i ćaća Jere su izmišljeni likovi a sumnjan da u Konjicu postoji fakultet.

Ja ću proć lišo ma Vojko V i Grše o’ Trilja imaju problem sa svojim umitničkim izražajem.

Opet Bosna!

Čuvena braća Z.M i Z.M. veliki fanovi rap muzičkog izražaja dok su klečali prid Gospom od Međugorja, sa slušama u ušima ostadoše zabezuknuti dok im je navedeni umjetnički rap dvojac spomenija ime u svom uratku.

-Gospe moja svemoguća, ti koja sve vidiš, čuješ, znaš, pomozi šta da nas dva plemenita brata poduzmemo u obranu svog blažena života. Ti si draga Gospe svidok našeg paćeništva, naše bezgrišnosti, pa nas uputi kako da zaštitimo svoje likove i djelo. Pomozi a mi ćemo uplatit duplu dozu naše virnosti tebi.- plačećim glasom stariji brat uputi riči prid kipom bogorodice.

-Tužit!

-Tužit! Kako, komu?

-Sudu! I to splitskom!

-A mi tamo ne smimo. Uapsit će nas pravosudna banda čin priđemo Kamensko!

-Nebrinite. Javit ću ja don Kaćunku da dade ruku.

Netom prije naša vlada se hvali kako nesebično pomaže narod bosne te da tako kani i dalje. Nemale miljune eura srskamo tamo u svjetovno i crkveno. E sad, kako protumačit da nam Bosna ne uzvraća. Ti dadeš, oni nedaju.

DIPLAR DUŠKO O’ BOSNE

Oni gradonačelnik Pule, naš vetivi getanin, mi je bija simpa i nekako san ga na prvu prihvatija ko normalna.

Ne kažen da nije ma malo mi počeja bacat ustranu. Getani su poseban svit, petnaest godina san i sam ćuća te uske kalete i gušta atmosferu zbijenosti i čudnovata odnosa, dok nisa doša za ženon u čaroban Solin.

Getanin zabranija narodnjake u svojon Puli. Aj da vidin zašto i koga. Cajke. Kad nu Boga ti draga nisan zna da je bosanac Duško Kuliš cajka.

Da nebi puno pizdija gren guglat teg pivača, poslušat i skužit kakva se nakaradnost krije ize teg šund lika.

Ja nisan fan folk muzike ma moran priznat da ima niz uradaka pod tim nazivnikom koji me se sviđaju. Što je folk? Muzički izričaj zasnovan na podneblju di je nasta, di se proizvodi i stoluje. Di mase uz te note luduju.

Dali su naše klape folk družine? Teško pitanje. Ma njeguju izričaj svog podneblja. Što su bećarac, sevdalinke…..? Pa značajke nekog podneblja. Tko to sluša, kupuje nosače zvuka, plaća ulaznice za koncerte? Oni koji to vole i hoće.

Što je ojkavica, ganga, rera, glasovne značajke moje Dalmatinske zagore i Hercegovine? Čak ih je i UNESCO zaštitija.

Iman i tu jednu meni lipu zgodu. „Teško“ je bilo u ono vrime, kad se skalavalo kroz kliški tunel u Split, nama vlajima, da okusimo zerko obrazovanja. Fetivi su nas pripoznavali i zajebavali. Ima san privilegij da mi je jedan od profesora bija čuveni Anatolij Kudrijavcev. Zašto spominjen njega?

Silno ga je zanimalo ko je od nas u klupama vlaj. Diga san ruku a on diga mene i prid ploču.

-Znaš li pivat ojkalicu?

-Znan!

-Bil’ nam otpiva jednu?

-Nebi. Mislin, neznan.

-Moraš! To ti ulazi u moje predavanje. Ispitujen posebne napjeve. Ajde, ocjenjujen.

Da mi je da se zemlja otvori ja bi potpisa. Onako zajeban sa kozjon bradicon i oštrin pogledom ne dade mi šansu da se izvučen. Ajd’ pa šta bude.

-Moja mala slađa od bombonaaaaa, biž podame eto avijonaaaa, oj.

Sekunda tišine pa potom vičnost urnebesa. Pola razreda popadalo po podu, pola crkavalo o’ smija.

Jebi ga, isplatilo se, da mi čistu peticu. I sad bi meni ovi pulski getanin i solinski Martin Čenan zabranili moj folk izričaj.

A ja svakodnevno susrićen mlade ljude koji vozidu tonobile, otvoreni prozori, raspale cajke da ti bubnjići mole za milost.

A da ustrojimo domoljubnu policiju zadatka usmjeravanja glazbenog ukusa.

Jednom san upa u dom čovika komu su srbi broj jedan u mržnji. Za sve krivi.

Na tv-u Pink cajke.

No što je sa Duškom? Nu ti Boga draga. Živi u Splitu. Rođen u BiH. Tekstopisac, kompozitor, aranžmanista, izvođač. Pjeva POP, rok i etno. Završija filozofski fakultet. Ko se ne sića festivala Iliđa. Osvaja ga. Zvizda Jugotona. Turneje po ex Jugoslaviji, Europi, Americi i Australiji. U Splitu surađuje sa sjajnim Ivom Lesićem.

Triba li što dodat? Triba. Keba, negdašnji svekar naše Seve nacionale, također dobija nogu u dupe.

Jebi ga, dupe za to služi. Naš Let 3 leti u Liverpul o’ Bitlisa, da bi na pozornici pokaza ne samo golo dupe već i susjedne organe.

Nije svaka stražnjica guzica.

PERNARA U PERJE

Svako društvo je bogato u raznolikosti. Naše društvo se javno diči posebostima kojih bi se valjalo sramit. A kakoš se ti sramit kad se on sam ne srami.

Pernar! Čudnovata ćunka sasvim nevažnog statusa do te mire se nametnija našem društvu tako da je neizostavan argument za medijsku konzumaciju.

Čovik koji je skužija da mora bit drugačiji da bi se utura u pažnju. Način kako, a ne zašto, njemu je prioritet. Iz svoje bjedne jazbine traži mogućnosti pa se istrese i pobere pažnju. Njemu je najbitnije bit u pozornosti, a tema, što crnje tim bolje.

Petljanje je njegov trk ka važnosti. Njemu nije bija cilj sidit u Saboru i PRIDONOSIT, njemu je cilj bija sve uradit da ga mogu IZNOSIT.

ŠTO SA SMEĆEM

Svi mi smo aktivni proizvođači smeća. Većina se najradije rješava svog, baci u tuđi dvor. Ekološki smo potpuno neosjetljivi. Nemamo ideja, nemamo svjesti, no neću smeće blizu sebe važna je i bedasta parola.

Spinut se diga na noge. Uspili su „motivirat“ stanovništvo da otpad pripada negdi drugdje. Kladin se da ni jedan kvart Splita poslin ovog neće dozvolit zbrinjavanje, prekrcavanje, otpada na „svom“ tlu ali da će rado negdi drugdje svoje iskrcat.

Bija san nikin poslon u Kučine. Fantastičan panoramski snimak mi se ukaza prid očima. Čak i eko bomba Karepovac nije izgleda bedasto. Jednu stvar nikad nisan, niti ću, skužija. Zašto je Split odabran za istovar smeća okolnih gradova i općina.

Lećevica već dvadeset godina ne daje nadu da će biti realizirana. Zašto?

Zbog totalne nesposobnosti, bilo čije, vlasti da riši taj problem bit ćemo vično opasani smradom.

Bože, ol je teško uzest putni nalog, obić centre Europe i kopirat.

Ol je teško pustit ovog pivca u prijateljsku Namibiju i nepustit nazad.

Ol je teško presudit u korist Z.M.-a uz uvjet da ih prijateljska Bosna zadrže za sebe ko dar.

Što sa Duškom o’ Bosne? Nek piva u kojon klapi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.