Solinjanka Dina Levačić sprema se preplivati iscrpljujuću dionicu dugu 34 kilometra: La Manche će biti moj!
Kada 7. svibnja, točno na dan splitskog zaštitnika sv. Dujma rukom dotakne zid mula pred Lučkom kapetanijom, 21-godišnja Dina Levačić označit će finiš 25-kilometarskog plivačkog maratona. Ako na taj dan ne bude baš pretjeramo veliko jugo, a prognoza navješćuje malo kišice i oblačnost, dionicu od omiškog do splitskog porta trebala bi proći za oko šest sati. Plivat će kraul stilom, i već po iskustvu zna da će između četvrtog i petog sata polako početi osjećati tragove prve krize.
Iza petog sata će je početi boljeti donji dio leđa. Tako je bilo i na argentinskom maratonu, kada su je križa toliko stegla da je tijekom maratona morala popiti nekoliko paketića ibuprofena u prahu. Nije stala ni na kanadskom maratonu dok su je tukli valovi visoki i do tri metra. Tih 25 dalmatinskih kilometara, i da su valovi kao kuća, proći će i zbog još jednog razloga. Počujte kojeg:
– Maraton za Sv. Duju posvećujem solinskoj Udruzi “Moje dijete” i na taj način želim ukazati na probleme djece s posebnim potrebama. Ovaj je maraton način da apeliram na ljude, ukažem na djecu koja traže našu pažnju – kaže Solinjanka Dina, članica KDP-a Split, studentica treće godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu.
Pliva od djetinjstva i kaže da uživa u tome. Više na Slobodna Dalmacija…