Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

SINOVI TAJKUNA

Katarina Jakšić

 |  velj. 28, 2017

,…srića je u ženi, gitari i bogatom tati…” – Branimir Štulić

Živimo u društvu u kojem nisu svi jednaki – neki su više jednaki od drugih, možda ne na papiru, ali zato se to jako dobro vidi u praksi. Oni za koje zakoni ne vrijede su tajkuni, ili moćnici. Sljedeća generacija, njihovi sinovi, postali su prava prijetnja za “ostale”.

Naime, takozvana “zlatna mladež” zapravo je jedna od najvećih opasnosti za društvo – od BMW-a i Audija zlatne mladeži sigurno je stradalo više ljudi u Hrvatskoj nego od terorizma ili elementarnih nepogoda.

Kad pričamo o sinovima tajkuna moramo imati na umu da su njihovi očevi došli do novca tako da su obavljali prljave poslove za prave moćnike, političare ili ostalu elitu. Samim time što su na takav način došli do svog bogatstva, oni su usadili potpuno krive vrijednosti u svoju djecu. To je ona iskrivljena filozofija, ako su oni odrasli u siromaštvu, njihova djeca neće – ali zato će neimaštinu svojih očeva nadoknaditi da voze bez vozačke dozvole auto u vrijednosti jednog stana. Sad nam dolaze na naplatu zločini počinitelja privatizacije devedesetih. Njihovi sinovi ubijaju tuđu djecu bez posljedica. Ubijaju djecu onih koje smatraju nižom vrstom. Oni žive u svijetu u kojem vrijede druga pravila; postoje mi i oni. Postoje oni koji imaju novac i oni koji nemaju. Postavljaju se superiorno prema onima koji nemaju gomile novca, i to zato što je u tom svijetu posjedovanje – bez obzira kako se došlo do toga – mjerilo vrijednosti.

Fascinantno je kako su sinovi moćnika uz sve mogućnosti koje su imali – najbolje obrazovanje, kvalifikacije, sve što novac može kupiti – oni su izgubljeni i dezorijentirani, iživljavaju se vozeći kroz crvena svjetla. Uz sve pozitivno što novac može omogućiti, najbolje što oni mogu smisliti je luđački prelaziti preko pješačkog prijelaza.

“Danas sam dobio 

svog novoga Porschea
i malko ću se voziti s’ njim
jer ja, ja sam guzonjin sin“

Zabranjeno pušenje

Od kakve su društvene koristi sinovi tajkuna? Oni gaze ljude po cesti, hladnokrvno ih likvidiraju. Oni su primjer kako bi društvo izgledalo da vlada potpuno bezakonje, da svi mogu raditi što žele. Nemaju nikakvih inhibicija. Nemaju ugrađen neki osnovni kod kakav se pretpostavlja da će se ugraditi Ako si sin tajkuna možeš počiniti zločin bez kazne. Imat ćeš male neugodnosti s policijom i medijima, ali sudstvo će te ubrzo osloboditi jer je tvoj otac iznad zakona.

Oni žive u uvjerenju da su više vrijede od drugih, a to uvjerenje im je usađeno kroz cijeli njihov odgoj. Treba sagledati cijelu sliku da bi se shvatio taj nama teško shvatljivi mentalni sklop. U njihovim obiteljima nije im predstavljeno da postoje nekakve sankcije ili kazne ako prekrše zakon; naprotiv, sinovi moćnika navikli su oponašati jedan potpuno drugi model ponašanja: ako prekršiš zakon, otac će platiti i problem će biti riješen. Na taj način se rješava svaki problem. Zato sinovi moćnika tako često ponavljaju jednu istu rečenicu: Znaš li tko mi je otac? Novac kojim ih oslobađaju njihovi očevi omogućava im da ubijaju ljude skupim autima, da izbodu bivše djevojke noževima zbog ljubomore, da olako povlače okidače. Nijedan zločin nema težinu, kad kazne za njih ne postoje. Mi smo država čije sudstvo redovno oslobađa takve i tako ih ohrabruje da nastave na isti način.

Znaju li moćnici, očevi, da odgajaju čudovišta? Da njihova antipedagogija stvara psihopate – stvorenja bez savijesti. Oni su socijalno mutirana vrsta. Ne trebaju nam teroristi kad imamo sinove tajkuna.

Činjenica je, društvo bi bilo puno bolje kad bi se jednim potezom s lica zemlje izbrisali svi sinovi tajkuna.