ZAGORO MOJA
Ante Tešija
RAT ZA OPSTANAK BENJAMINA NETANYAHUA
Katarina Jakšić
Nije ništa novo da su narodi, pa i cijeli svijet, taoci jednog čovjeka. Rusija je talac Vladimira Putina, Srbija Vučića, Mađarska Orbana, Republika Srpska Milorada Dodika (koji inače svom entitetu pridaje toliku važnost da prijeti otcjepljenjem).
Nije ništa čudno da vladari zarobe cijeli narod zbog svojih osobnih interesa. Svi bi oni žrtvovali milijune ljudi samo da njima bude udobno, pa i za puno manje od toga. Za Netanyahua je biti ili ne biti – ili će nastaviti rat, ili će na sud.
20 000 mrtvih Palestinaca nije imalo tog izbora.
Nema ništa neobično u tome da deseci, stotine tisuća stradavaju da bi jedan dinosaur ostao na vlasti. Tako da bi Putin ostao na vlasti, već je žrvovano bar milijun ljudi. Povijest je odavno pokazala da se jedan život vrednuje kao milijuni ostalih.
Ovaj rat koji se i dalje nastavlja – iako ne može dugo trajati, jer se više nema što bombardirati – rat je isključivo za politički opstanak Netanyahua. Iako glasnogovornik Izraela najavljuje da će rat trajati cijelu 2024. U tom slučaju, očigledno planiraju čitavo područje pretvoriti u ruševinu, tako da bi napokon iselili uljeze iz svoje enklave.
Spašavanje vojnika Netanyahua
Što je Izrael postigao nakon 3 mjeseca bombardiranja? Uopće nije jasno što želi postići, budući da nakon 3 mjeseca bombardiranja ništa nije postignuto.
Jedino što je prostor učinjen nenaseljivim, a bombardiranjem smanjuješ i broj ljudi koji ga može naseliti. Dva vojna cilja ovog rata nisu ostvarena: uništenje Hamasa i oslobađanje taoca. Sve ovo u posljednja 3 mjeseca je spašavanje jednog ostarjelog političara koji nema drugog izbora osim očajničkih poteza. Nešto slično kao i s Putinom, s velikom razlikom što Rusija nije doživjela nikakav teroristički napad da bi započela rat. Već ga je započela onako, iz hira, razloga poznatog samo jednom toksičnom bivšem KGB-ovcu.
Prvi cilj je nemoguće ispuniti jer je teroristička organizacija Hamas kapilarno raspoređena po drugim državama. Možeš raditi uzaludan posao da digneš u zrak cijelu bolnicu punu ranjenika i trudnica jer su ispod bolnice 2 registrirana Hamasovca.
A što se tiče drugog cilja, čini se da vodstvo Izraela nema ni namjeru osloboditi taoce: kako objasniti da su žurili s prestankom primirja da bi nastavili bombardiranje u kojem su slučajno stradali i izraelski taoci?!
Dnevno gine oko 250 ljudi, 6 puta više nego u Ukrajini. (Prema popisu prosječni dnevni broj poginulih u raznim sukobima od prijelaza stoljeća: 96,5 u Siriji, 51,6 u Sudanu, 50,8 u Iraku, 43,9 u Ukrajini, 23,8 u Afganistanu i 15,8 u Jemenu.
Nije ni čudno da su rezultati Izraela tako loši budući da je misija osvete praktički nemoguća: u strahovito gusto naseljenom području, gušćem od mravinjaka treba pronaći teroriste koji sigurno ne šetaju okolo sa svijetlećim oznakama. To je najplodije tlo za kolateralne žrtve.
Ekstremni uvjeti stvaraju ekstremiste
Uopće ne znam kako netko može postati nešto drugo osim ekstremista ako je odrastao i živio u ekstremnim uvjetima. I ne poznaje ništa osim toga. Možda je ekstremizam njihov jedini way out, jer miroljubivost dovodi samo do veće potlačenosti.
Preostaje nam samo čekati da biologija napravi svoje u vezi dinosaura koji drže milijune u zatočeništvu.
