Grad Solin Kultura ZP Izdvojeno

Prvi imam čast predstaviti novog člana Hrvatskog književnog društva, gospodina Antu Tešiju

Neven Gabrić

 |  sij. 25, 2018

Naš Solin postao je bogatiji za još jednu nagradu, gospodin Ante Tešija, prepoznat je kao kvalitetan pisac od strane Hrvatskog književnog društva (HKD) i odlukom Predsjedništva postao njihov član.

Stoga uz čestitke i zahvalu smatram kako je potrebno postaviti i neka pitanja našemu Anti.

Ante, kako se postaje član HKD-a?

Teško i jednostavno. Teško, jer postoje određeni kriteriji za kojima se društvo vodi, a podrazumijeva se u kvaliteti i minulom radu. Ako društvo utvrdi da su ta dva kriterija ispunjena potrebnom razinom kvalitete, jednostavno, dobro došli ste.

Znači ti ispunjavaš ta dva kriterija?

Po odluci predsjedništvu HKD-a, izvjesno je da ispunjavam.

Navedi nešto iz tvoga rada?

Prvo je, što u zadnje vrime redovito bivam nagrađivan na raznim natječajima. Natječaji su pravo mjerilo vrijednosti jer struka ocjenjuje vaš rad. Moje priče na čakavštini su nagrađivane i uvrštene u zajednička izdanja s ostalim hrvatskim piscima. Moja poezija je također prepoznata te i tu sve više bivam uvršten u razne zbornike. Potom, moje već izdane knjige su ocijenjene kao sadržaj vrijedan članstva u tako uglednom društvu.

Kakvi su ti daljnji planovi?

Ova čast iziskuje još veći angažman jer se to od mene i očekuje,i traži, a ja zapravo žudim za tim. U mojim rukopisima je već zgotovljeno niz djela, kao što su dva romana, zbirka poezije, zbirka priča te zbirka aforizama. Dakle, radi se o pet djela koji će valjda u 2018 g ugledati svjetlo dana. Problem financiranja je najveća smetnja, sponzori od nas biže ko od crna vraga, a kućni budžet nije ni približno bogat da to prati.

Živiš u Solinu, silno si aktivan kroz rad Gradske knjižnice, točnije kroz njen „Teatrin“, gdje skoro ni jedno kulturno događanje ne prolazi bez tebe. Kako se naš Grad odnosi prema tebi i sličnima?

Rad u Gradskoj knjižnici i Teatrinu, s tim sjajnim ljudima, je najlipši dar koji sam dobio preseljenjem iz Splita u Solin.

Odnos grada, ne znam za druge ma prema meni se odnosi na dosta neprimjeren način. Sudjelovao sam na natječaju za dodjelu proračunskih sredstava u kulturi za 2018 g, ne na vlastiti zahtjev već pozivom, i bivam izigran ko posljednji blento na svitu. Nikako ne mogu prežaliti tu „idilu“ gdje me se namjerno izblamiralo te sumnjam da ću više ikada, za života, zatražiti pomoć. Ja sam svjestan da moj zahtjev može biti odbijen kao nešto što Grad ne prepoznaje, što mu ne treba, što nije kvalitetno, ma ne shvaćam da me se iz ureda Gradonačelnika poziva da ispunim potrebite obrasce i protokoliram. Objašnjenje nisam tražio niti ću tražiti jer sam potpuno svjestan u kom grmu se krije zec.

U kojem grmu, Ante?

U grmu nepripadnosti. Samo što ja tu nepripadnost ne razumim. Što to uopće znači. Ja sam čovjek koji rabi slobodu izjašnjavanja. Ja tu slobodu nisam spreman „prodavati“. Ja s tom slobodom nikoga ne ugrožavam, ne vrijeđam. Ona je naprosto moje životno opredjeljenje. Ja ne robujem šablonima, mene je teško impresionirati, a sloboda odabira je najviše demokratsko pravo svakog čovika. Nisam vezan za nijednu opciju a vodim se odabirom najboljih i najkorisnijih za naš Grad. Iznenadili bi se mnogi koji je moj odabir bio u zadnjem izbornom ciklusu za lokalnu samoupravu.

Ante meni možeš reći sve, jedino di ću objaviti je na Solin Live portalu.

Ne kanim s tim mavat. To je moj odabir kojim san se taj tren vodio. U našem gradu na čelu je ista opcija već 27 godina te sam slobodan reći kako sam, ne samo jedan put, bio u zahvali vladajućih za javno iznesena stanja u našem gradu.

Vratimo se mi na početak. Kad će nove knjige, štorije?

Prva na redu je zbirka poezije „Nostalgično“ za koju sam namakao sredstva i to zamislite od koga. Općine Marina i Primošten, te od poduzeća „Plovput“ iz Splita. Druga na redu je roman „Dernek“, koji se u škafetinu kiseli već 6 godina. Potom idu priče „Dali me se sićaš“ a dalje kako vrime stvori prilike. Napominjem kako je u planu reprint knjige „Život pod Svilajom“ jer je još silno tražena.

Svakog đavla doznam, pa i to da si prodajom te knjige počastija udrugu potrebitih. Kaniš li tu praksu i nastaviti?

Drago mi je za to pitanje. Istina je da sam sav prihod s promocije predao u ruke potrebitima. Pomaganje me ispunjava. Otkad znan za sebe uvik sam u nekom humanitarnom điru. Evo i sada vodimo brigu o kućenju sirotinje. Javno sam obećao kako ću i dalje tako postupati, te od prodaje sljedećih knjiga kanim dio odvojiti potrebitima a njih nije malo. Nadao sam se kako će Grad, jer sam ih s tim upoznao, prepoznat moju namjeru i priskočiti u pomoć. Nikako ne mogu prešutit gestu Župana Bobana, onda Gradonačelnika, kad sam ga upoznao s projektom izgradnje kuće za siromašnu obitelj u Ogorju, jer je donirao 20.000,00 kuna što je silno pomoglo realizaciji tog humanitarnog projekta.

Za kraj te molim poruku onima iz “staklenke”.

Solin je Grad sa silnim potencijalom. Potencijal treba pripoznat a na izabranima je teret realizacije. Ljudi su kapital. Na svim poljima. I njih triba prepoznat i „uvaljat“ u korisnost za naš Grad.