ZAGORO MOJA
Ante Tešija
PRIČA O HRVATSKOJ I EUROPI KROZ JEDNU SUPROTNU STVAR NA SVIJETU
Katarina Baričić
Kakva priča koja odražava današnju Hrvatsku, a sve oko jedne sporedne stvari na svijetu kao što je Eurosong. Ali eto, društvene mreže i cijela javnost najviše se mogu zapaliti baš oko sporednih stvari po receptu Kruha ne, igara!
Prvo stručni žiri ne prepoznaje apsolutno pobjedničku pjesmu za glazbeno natjecanje poznato kao Dora. Inače jedina uloga tog stručnog žirija je da odaberu 20-ak pjesama koji će nas predstavljati na glazbenom natjecanju. I taj žiri uspije ne prepoznati pjesmu koja je uspjela zaraziti cijelu Europu. Ali pjesma se probila poput onog spermija kojem daju 1% šanse da oplodi jajnu stanicu.
Žiri kao simbol uhljebništva
Nakon što su suočeni sa svojom nekompetentnošću, oni su samo prebacivali lopticu od jednog do drugog. Predsjednik žirija je čak rekao da on nema nikakve veze s tim. Jesu li pjesme birali slučajnim odabirom, s čepićima u ušima? Mislim da su se molili da Rim Tim Tagi Dim ne pobijedi na Eurosongu samo da njihova sramota ne bude još i veća.
Njihova nesposobnost razotkrila se na nevjerojatan način. U jednoj korumpiranoj, nepotističkoj Hrvatskoj, žiri predstavlja one koji odlučuju, koji donose odluke o drugim ljudima. Oni predstavljaju institucije sa svojim čudnim, podobnim filterima koji biraju pogrešne ljude, dok oni pravi odlaze ih Hrvatske bez namjere da se vraćaju (There’s no going back!…)
Pjesma je poruka o odljevu mozgova, o svima onima koji su napustili Hrvatsku zbog te koruptivne, nepotističke klime.
Neutralno i nebinarno
Hrvatska potjera takve kreativne ljude, ali onda ih dočeka Europa koja im daje najviše glasova publike, što je svakako izvanredna dobrodošlica. Ali opet, Europa ima neke svoje kriterije, ove godine se nosi nebinarno i neutralno. A to je Švicarska. I zato opet nema pravde, žiriji (koji predstavljaju europske institucije koje biraju tko prolazi, a tko ne) su neobično usklađeni i biraju po ovogodišnjem receptu. A to je neutralno zbog svih ratova oko nas, i nebinarno, zbog političke korektnosti.
Dvije Hrvatske: koruptivna i kreativna
I onda, nakon svih koruptivnih afera, nakon tisuće poruka Josipe Rimac o lobiranju i namještanju natječaja, nakon bonusa Martini Dalić u Podravci, Vlada dodijeli 50 000 eura Baby Lasagni (koji nije ničiji projekt, nego je baš autentičan), a on povuče još jedan autentični potez: vrati tih 50 000 koruptivnoj Vladi koja plaća žirije koja ga nisu ni izabrali, ali da novac ne završi u krivim rukama, on navede točno dvije bolnice kojima želi da se uplati novac.
Isto kao što je njegov uspon autentičan, tako je i ovaj potez koji je dijametralno suprotno onome što gledamo da se događa u politici.
Odbijenica Vladi
A taj bonus od 50 000 Martina Dalić pojede za ručak u Podravci, a Boris Vujčić u HNB-u. A nismo čuli da je netko od njih nešto donirao. I dok se SDP čerupa oko zamjene za Sabor oko preostale dvije fotelje koje su osvojili, dok se konstituira 11. saziv Sabora u kojem nikoga nećemo ni zapamtiti, u kojem je po stoti put Peđa Grbin za kojeg još ne znamo kome je donirao nepravedno stečen novac za odvojeni život (jer ga je vjerojatno zadržao), dok gledamo cijeli taj bal vampira, u pozadini svira Rim Tim Tagi Dim kao podsjetnik da možemo imati i drugačiju Hrvatsku od one koju predstavljaju političari. To su oni srednjovječni muškarci u pedesetima koji nemaju baš ideje kako ljudi dišu i uglavnom su obuzeti svojim igrama prijestolja.
Koliko god to bila samo jedna pjesma i njezin autor, ipak su uspjeli prodrmati naciju. Hrvatska je na trenutak prešla iz hopeless u hopefull.
