Kultura Kultura

Predstavljanje zbirki pjesama Nade Topić

Solin Live

 |  velj. 21, 2020

O autorici

Nada Topić (Split, 1977.) objavila je zbirke pjesama Svetac u trajektnoj luci (2005.), Meteorologija tijela (2015.), Bezbroj i druge jednine (2017.) i „Otac“ i „Stope u snijegu“ (2019.), slikovnicu Kako se rodila roda (2007.) te zbirku kratkih priča Male stvari (2016.). Autorica je znanstvene monografije Knjižara Morpurgo u Splitu (1860. – 1947.) i razvoj kulture čitanja (2017.). Živi i radi u Solinu.

O zbirci „Otac“

„Malo tko je u suvremenoj hrvatskoj poeziji s toliko ljubavi napisao cijelu zbirku pjesama posvećenu ocu, koji je mrtav, ali u viđenju koje nam nudi poezija Nade Topić taj je otac neživo živ, ili živi mrtvac. Naime, on je i prašina koju ponekad obrišu s namještaja, i paučina između zidova, i krušne mrvice, zrak koji grije papuče tijekom noći, lik koji živi u kartonskoj kutiji na vrhu ormara. Na jedinstven i rijetko viđen način, pjesnikinja komponira tu avet, sablast oca, ubacujući ga u jednostavne dnevne radnje, situacije poput gledanja televizije, jedenja večere, stvarajući tako stihove koji pršte paradoksima.“ – Irena Matijašević

O zbirci „Stope u snijegu“

„Zima zasigurno nije topli ljetni mirisavi dan dok bridi po prstima. Ni u ovoj zbirci ona nije igralište niti igra za djecu, a bjelina prvog snijega je neumoljivom rukom izbrisala dva dječja života koje je u planinsku vrlet povukao njegov miris. Kroz stihove zbirke lomi se tragedija u bijelom, osluškuju se dječji koraci u snijegu, traže stope s porukom da smrt ne bira dob i ponekad ne ostavlja trag. Smrt pod bijelom krinkom, zamaskirana smrt čiji ledeni zimski dah uništava dječju radost. Izraz pjesnikinje lomi se kroz fragmente idile kao poziv na igru u snijegu i želju za prvim mekim pahuljama.“ – Kristina Silaj

„Stope u snijegu, za razliku od konceptualno dosljedno izvedene knjige Bezbroj i druge jednine, u formalnom je smislu mnogo razvedenija, tekstovi u njoj pretežno su hibridnog karaktera, najčešće balansiraju na vibrirajućoj žici između poezije u prozi i proznog fragmenta, no poetički je opet vrlo detaljno, matematički razrađena do najmanjeg detalja, tvoreći strukturu autorskog glosarija, u kojem se preko pojmova dospijeva u kontekste, referentna mjesta, prožimanja između iskustva i znanja, književnosti i svakodnevice.“ – Branko Čegec