ZAGORO MOJA
Ante Tešija
PREDSJEDNIK KOJI NEMA PAMETNIJEG POSLA OD NEGIRANJA GENOCIDA
Katarina Jakšić
Što je to na predsjedničkoj funkciji? Pokušavamo dokučiti.
Sve je očitije da je tamo neko suvišno biće, totalni promašaj. I da su plaće njegovim savjetnicima spaljen novac. Nije jasno kako se to na predsjedničkoj funkciji ikad bavilo diplomacijom, kad je on sve što diplomat ne bi trebao biti. On je antidiplomat, svađalica, konfliktna osoba koja jedva čeka nefiltrirano svima reći u lice što misli. Ali on je prvenstveno veliki neradnik. Njegov slučaj samo pokazuje da možeš obnašati najviše funkcije u državi – onu predsjednika i premijera – i tamo egzistirati ne radeći ništa.
Antidiplomat s Pantovčaka
On je pravi “nothingburger” (“something that is or turns out to be insignificant or lacking in substance”). Doduše, nije da mu nedostaje sadržaja, ali sadržaj mu je potpuno nevažan za ikoga u ovoj zemlji. Ne zanimaju ga poskupljenja, ne zanima ga pritisak na nastavnike u školama, ne zanima ga rat u Europi i njegov utjecaj na cijene.
Ne zanima ga ništa od svakodnevnih problema građana, jer on ne živi taj život. On živi neki drugi život.
Ne zanima ga ništa osim nekih njegovim osobnih ratova.
Što bi bilo sasvim legitimno da nije na poziciji predsjednika republike.
Hormonalno ga uhvati da ga izbori u BiH zanimaju najviše na svijetu, kao da je to najveći hrvatski problem. I onda puni javni prostor samo s tim, kao da su izbori u BiH nešto što je prvo na listi hrvatskih prioriteta. Dok istovremeno nije ništa napravio oko kriminalnog izbornog zakona u Hrvatskoj.
(Bez)sadržajni Milanović
I ono što je posebno strašno, negira genocid. Odnosno relativizira zločine.
Kod nečega stravičnog kao što je genocid, važnija od brojki je genocidna namjera. Ako ne vidiš genocidnu namjeru u sustavnoj likvidaciji osam tisuća pripadnika jedne etničke skupine?
Da su mogli stisnuti dugme/gumb/botun da jednim potezom ubiju milijune muslimana, zar sumnja da bi to napravili? Ali ne, Milanović mora zbrajati, mjeriti, uspoređivati je li deset tisuća genocid, a osam tisuća nije. Zašto mu to treba?
To je već opasno. I nevjerojatno je da on koristi predsjedničku funkciju za te sumanute izjave, i za obračune s majkama tih ljudi. Kao da nema nikoga drugoga za obračun osim Majki Srebrenice.
Relativizator zla
Predsjednik negira genocid, prva dama naziva profesore i indirektno žica za podizanje ocjena mlađem sinu (nakon što ih je već podigla starijem). Umjesto da osmisli neke plemenite aktivnosti kako bi prva dama mogla pomoći napuštenoj djeci iz domova, ljudima iz kontejnera..
Milanović nema pojma što je empatija, nikad ga nisu zanimale ranjive skupine. Jer nikad nije bio dio neke takve skupine, bio je samo dio elite. Odatle je i lansiran u diplomaciju.
Ni jednom rečenicom nije izrazio empatiju prema ljudima koji sad proživljavaju stravične patnje zbog ruske agresije. Ne, on sugerira kako Rusija ne može izgubiti.
Kroničan manjak empatije
Osim što mu kronično nedostaje osjećaja za poštovanje prema sustavno ubijenih 8000 civila na način da se javno sukobljava sa njihovim majkama, on ne pokazuje ni najmanje suosjećanja prema narodu koji se smrzava zbog ruskog diktatora. Naprotiv, on povlađuje Rusima i tepa im kako su oni velika svjetska sila, što više nitko ne vjeruje. Nevjerojatno je kako je uporan u svojim bahato-nespretnim izjavama, o tome kako su Ukrajinci sami krivi zbog toga što ih Rusi pokušavaju zbrisati s lica zemlje. Već smo od prije vidjeli da je na strani nasilnika, još otkad je žestoko branio bespravne graditelje koji su zauzeli cijele uvale.
Što nije napravio
Dok se ljude obično pamti po tome što su napravili, Milanovića možemo pamtiti po onome što nije napravio. Dok je bio imao izvršnu vlast, naravno. Osim što je propustio promijeniti izborni zakon, propustio je šansu za gospodarski razvoj, zbog čega je Hrvatska najduže izlazila iz recesije. Vlada Zorana Milanovića nije napravljene nikakve reforme iako je imala komfornu većinu u Saboru. Možda je nejgov najveći zločin početak uništenja SDP-a, zbog čega sad Hrvatska nema nikakvu suvislu opoziciju. Jer nikad ga nije bilo briga za stranku, osim kao poligon za vlastitu karijeru.
Najlicemjernije je to što iz pozicije premijera koji je propustio sve šanse, sad okolo svima drži lekcije.
A sam je varao birače – predstavljao se kao socijaldemokrat, da bi postao liberal. Pa se predstavljao kao kandidat lijevog biračkog tijela, da bi postao predsjednik desnice. Uvijek se pretvori u nešto drugo.
Uglavnom, to stvorenje koje obitava na Pantovčaku nije ni najmanje korisno za nas, naš svakodnevni život, a pogotovo za ugled u svijetu. Nije dovoljno ne imati afere. Nije dovoljno ne biti korumpiran.
Nije dovoljno samo kritizirati Vladu.
