Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

PRAVO I NEPRAVDA

Katarina Jakšić

 |  tra. 19, 2023

U kojoj to zemlji Srđan Mlađan i Edi Mišić uskoro izlaze na slobodu?

Koliko godina za ubojstvo? Koliko košta nečiji život, jedini koji ima?

Žrtve ne mogu dočekati pravdu, a njihove obitelji osuđene su na polaganu agoniju iščekivanja pravde. Pravda s ovakvim tužiteljstvom i sucima je spora i nedostižna.

Samo neki primjeri stravično niskih kazni, koje su prava uvreda žrtvama i još jedan udarac njihovim obiteljima.

Navesti ćemo žrtve da ne ističemo krvnike, egzekutore, ubojice.

Nino Čengić

To je profesor koji je iscipelaren do smrti, a motiv za takav zločin je naravno ekstremno banalan: prijavio je kršenje epidemioloških mjera, zbog čega je pretučen do smrti. Njegov život vrijedi maksimalno tri godine zatvora, koliko su dobili neki od optuženika, a neki manje od dvije godine.

(u isto vrijeme, krvnici hrvatskog rukometaša u Sjevernoj Makedoniji dobili su 17-18 godina – više u tekstu Kako je sud Sjeverne Makedonije posramio naše sudove)

Selena Graciano Macedo, brutalno ubijena Meksikanka na Marjanu

Ili su njihovi odvjetnici predobri, ili je državno odvjetništvo kronično nesposobno. Za najsvirepiji mogući zločin, odrubljivanje glave, sud je zaključio da “žrtva nije dovoljno dugo patila”.

“Policija je zaključila da je Selena zaskočena i oborena na tlo da bi je potom jedan ili dvojica počinitelja onesposobilii onesvijestivši je. Trakom su joj zalijepljene ruke i usta kako ne bi vikala. Nesretna je djevojka odnesena na rukama počinitelja 57 metara južno preko teško pristupačnog terena, do mjesta gdje je tri dana nakon nestanka, sakriveno u udubinu zida i dobro maskirano zemljom, kamenjem, borovim iglicama i granama, pronađeno njeno tijelo.”

Evo nevjerojatnog objašnjenja suda za ovakvu kaznu:

Sudac Vladimir Živaljić ustvrdio je kako nema dvojbe o tome je li Mišić ubio Selenu, međutim, tijekom sudskog postupka nije dokazano da je to počinjeno na krajnje podmukao i osobito okrutan način, što karakterizira teško ubojstvo za koje je mogao dobiti maksimalnu zatvorsku kaznu od 40 godina. Nalaz sudske vještakinje pokazao je da hematom na Seleninu vratu znači da je izgubila svijest prije smrti pa nije proživljavala teške psihičke patnje.

Ubojica turistkinje je neki psihopat iz kvarta, i do danas nije jasno zašto mu se dogodio takav black-out. Ali ono što ne zaslužuje je izlazak već nakon 15 godina.

Za ovaj zločin bi u Americi služio nekoliko doživotnih kazni.

Živimo u pravno izrazito nesigurnoj zemlji. Ubojice dobiju simbolične kazne, nekoliko minuta zatvora. Ili im se iskalkulira da dobiju manje od 5 godina, pa ne moraju odmah u zatvor.

Ubojice na cestama prolaze znatno bolje od onih koji cipelare osobe koje leže na cesti. Skoro ubio obitelj na naplatnim kućicama, pa dobio 2 godine

Jakov Bočkaj, vojnik ubijen od “najboljeg prijatelja”

Evo, najsvježiji slučaj je prijatelj ubio prijatelja, cipelario ga dok je ležao na podu – i već u startu nije optužen za ubojstvo, već za teško ozljeđivanje s posljedicom smrti. To znatno mijenja situaciju, jer kazna za tu kvalifikaciju je od 3 do 15 godina.

Dakle, 3 godine rehabilitacije zbog cipelarenja najboljeg prijatelja do smrti. A objašnjenje je kolosalno, nije sugurno da li je postojala stvarna namjera za ubojstvo jer ne znaju što je bilo ubojici u glavi. Ali obojstvo se dogodilo, smrt je konstatirana. Kakve veze ima može li se dokazati namjera (a ne može, jer ne postoji čitač misli), kad je zločin počinjen? I kakva je uopće razlika ideš li nekoga upucati kalašnjikovom, ili ga tučeš nogom u glavu dok ne umre? Ovo drugo je čak jezivije.

Što je tim sudovima, zabrinuti su zbog broja ležaja u zatvorima? Ne žele stvarati preveliku gužvu među ubojicama? Vjeruju u brzu rehabilitaciju krvoločnih ubojica? Misle da će ekzekutori izaći kao sljedbenici Dalaj lame i dobrinositi društvu?

Zavadlavov način

Ispada da je jedini koji je dobio “primjerenu” kaznu Filip Zavadlav, sa svojih 40-50 godina. Neučinkoviti sudovi i mlohavi suci te tjeraju da uzmeš pravdu u svoje ruke, a onda te osude na 40 godina.

Svi ti slučajevi stoje kao zaključeni, ali zaboravljeni slučajevi. Svi imaju gorak okus nepravde, ali kako se svaki dan prisjećati nečeg, kad svaki dan dolaze novi slučajevi, teško je popratiti i ove nove, a pogotovo redovno stare izvlačiti iz naftalina,,,

Čuvajte se od 2027., jer ubojica s Marjana i Srđan Mlađan izlaze na slobodu…