Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

PERNAR – NAJVEĆI PROBLEM HRVATSKOG DRUŠTVA?

Katarina Jakšić

 |  ožu. 5, 2017

Hrvatska politička scena nikad nije bila ovako živahna.

Hrvatska javnost nije se prije susrela s ovim problemom – naime, jedan saborski zastupnik toliko je aktivan da ni zastupnici ni institucije ne znaju što bi s njim. Nitko nema recept ni metodu, zastupnici i birokrati kojima se Pernar nađe na putu se crvene, šalju dopise, ne mogu sakriti svoju nelagodu..

Evo nedavno škole su dobile dopis o tome što trebaju učiniti ako im dođe saborski zastupnik Ivan Pernar. Ispada da škole znaju što učiniti u vezi nasilja, u vezi discipline, u vezi ideologija, rasizma, bulinga, mobinga…

Samo ne znaju što bi s jednim problemom – dolaskom Ivana Pernara u posjet učenicima.

Pernar je znači najveći problem hrvatskog školstva, a čini se i hrvatskog društva.

Često se može čuti kritika da Pernar stalno ukazuje na ono što ne valja, a ne predlaže ništa konstruktivno. To nije istina. Za početak, ne dopušta ostalim zastupnicima da se opuste u krađi i varanju naroda. Mislim da je potrebno sagledati koliko on stvarno može poduzeti.

Neki ga osuđuju što uopće sjedi u saboru ako je već toliko protiv establishmenta. Ali gdje može biti efikasniji nego infiltriran među njih? On može nešto postići samo ako bude krtica u njihovim redovima. Oni koji kritiziraju negovu nekonstruktivnost nisu ni pokušali ući u parlament preferencijalnim glasovima i nešto napraviti iz pozicije moći.

Zanimljivo je što se napada Pernara koji je lakmus papir, indikator. Napada se nekog tko ukazuje na problem. To je stara metoda, kill the messanger i riješio si problem. Ako uklonimo Pernara sve može biti po starom, sa zastupnicima koji misle da je “stupidno” ne ukrasti.

Mislim da se nije dogodilo da im je netko tko je u njihovim redovima toliko promrsio račune.

Jer, dosad bi se svatko tko je došao u njihove redove jednostavno prilagodio te postao jedan od njih, a prestao biti jedan od nas. Čim bi osjetili moć na novom položaju, počeli bi živjeti u svom izoliranom svijetu u kojem nisu imali probleme kao obični ljudi, izvan tog svijeta. Kad Pernar zatraži 4 minute šutnje za mlade koji su emigrirali iz Hrvatske, ostali zastupnici se ne mogu uživjeti jer to nije njihov osobni problem. Oni imaju riješeno stambeno pitanje, njihova djeca ne moraju iseljavati. Oni znaju brojke, ali nemaju empatije za ono što stoji iza tih brojki.

Pernar je drugačiji jer je između njih, a ipak je jedan od nas.

Sad kad se jedan od nas infiltrirao među njih, možemo gledati njihovu nelagodu. Neke stvari se ipak mijenjaju. On ih dovodi u neugodnu situaciju, provocira njihov elitizam, njima naočigled dovodi u pitanje vjerodostojnost Sabora kao institucije.

On je protiv sustava, protiv režima, protiv banaka. Protiv svega. Ali kad malo razmislimo, sve te strukture su protiv naroda – banke su protiv nas, sustav je protiv nas, cijeli režim je antinarodan. I onda je logično da je Pernar protiv svega toga ako zastupa narod. A sjediti u Saboru znači zastupati ljude koji nisu dio elite. Nije poanta zastupati sebe, već one koje su te izabrali. Za razliku od ostalih zastupnika, Pernar to dobro shvaća.

Neaktivnost zastupnika smo prihvatili kao normalnost, a sad je iritatno kad je neki zastupnik previše aktivan? Umjesto da onaj koji ukazuje na probleme postane problem, radije proučimo sadržaj Pernarovih nastupa i napravimo svoje istraživanje.

Nadalje, kažu da je luđak.

Popularno je proglasiti ludim svakoga tko spomene gmazove i masone. Za ovakvu vrstu aktivizma nužan je jedan oblik samožrtvovanja.

Možemo raspravljati o njegovim metodama – možda nije najtaktičnije da poziva učenike da odlaze sa satova, ali sama činjenica da mobilizira buduće generacije je pohvalna – te generacije su nosioci ekonomije budućnosti, i moraju razumjeti kako sistem funkcionira.

Za one koje se žale da Pernar “ništa ne poduzima”, znate li nekog drugog zastupnika koji je napisao dvije knjige o prirodi monetarnog sistema? Znate li nekog zastupnika koji se javio za riječ 46 puta do prve stanke?

O njegovim metodama bismo mogli raspravljati. Ali mislim da je sve u svemu Pernar pozitivna pojava u hrvatskoj politici. Idući put kad poželite kritizirati tog “luđaka upitnih metoda”, sjetite se na on nije vaš najveći problem. Možda Pernar nema rješenje, ali on jako dobro igra svoju ulogu: neprestano egzibicionistički upozorava na borbu protiv korupcije, odnosno iskvarenosti sistema. Njegov performans traje od početka mandata, i popularnost koju je dostigao samo je znak koliko je društvo u realnoj opasnosti da ga uništi vlastita elita. Buntovnik s razlogom, on je osvježavajuća pojava na hrvatskoj političkoj sceni jer uzdrmava dosad neuzdrmani establishment.

U uređenom društvu Pernar ne bi bio ni potreban i bavljenje politikom bi bilo jako dosadno.