Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

PARLAMENT SRAMA

Katarina Jakšić

 |  svi. 26, 2020

Raspušten je Parlament, državno zakonodavno tijelo.

Njihove rasprave su parale uši. Bavili su se svime i svačime, osim stvarnim problemima. Ipak, najviše su se bavili samima sobom. Svu energiju usmjerili su u čuvanje svoje fotelje, a građani su im bili zadnja rupa na svirali. Jer oni tu nisu zbog nas, poreznih obveznika koji mjesečno za njihove troškove izdvajaju 2,24 milijuna kuna. Oni su tu zbog njih samih.

Bilo je neugodno slušati sjednice ovog posjednjeg, 9. saziva sabora. Oni koji su se javljali za riječ čak nisu najgori – još su gori oni koji se uopće nisu javili za riječ tijekom 4 godine mandata. Ili bi se javili dvaput u godini, a to znači da je svako njihovo javljanje za riječ državu koštalo 180.000 kuna (pod pretpostavkom da je bruto saborska plaća oko 30.000 kuna). Naime, velik broj zastupnika je potpuno anoniman za širu javnost, a takvi su još podmukliji jer neopaženo ne rade ništa. Ili rade štetu. Ovi istaknutiji barem su pod nekim povećalom medija.

151 “veličanstveni”

Nevjerojatno je da su se ti ljudi provukli u Parlament. Razina komunikacije (onih koji su dolazili na sjednice) često je bila toliko niska da je bilo bolno za slušati.

Evo samo nekih podataka (ukradenih od Expressa/24 sata);

-U godini dana nakupili bi tek 100ak radnih dana, što znači da su radili tek svaki 3. Ili 4. dan

-Na radnim mjestima prosječno bi bila tek trećina zastupnika (kako bi bilo da trećina medicinskih sestara ili profesora dođe na posao??)

-Kazna za nepojavljivanje na poslu iznosila je 150 kuna, i to ako bi zastupnici zaboravili poslati ispričnicu

-Kazne čak nisu skidane s plaća, već sa “saborskog paušala”

-Preko 30 zastupnika promijenilo je stranku/klub, dakle izdalo je birače pomoću kojih su ušli u sabor. Neki su to napravili i više puta.

Prebjezi – dno dna

Svi ti prebjezi, preletači, izdajice – koji su istupali iz svojih stranaka i spektakularno prevarili birače trebalo bi staviti na stup srama. Milanka Opačić, Siniša Varga, Esih, Zekanović… i brojni anonimusi, još tridesetak imena koji se neće ni spominjati u javnosti. Iako bi trebali, imenom i prezimenom.

Njihova imena bi trebala biti jasno otisnuta u javnoj knjizi srama. Dante je izdajnike smještao u deveti krug pakla, a izdajnici svojih birača ostali su na saborskoj komfornoj plaći.

151 zastupnik je preferencijalno odabran od građana (bar onih koji nisu toliko revoltirani pa su izašli na izbore, odnosno njih 52 posto). Umjesto da to bude reprezentativan odabir, selekcija najboljih, mi smo dobili skupinu najgorih od nas. Dobili smo interesnu skupinu kojoj je jedini moto:

Zaboravimo javno, i brinimo se za privatno.

Kralj svih prebjega, znači Kralj srama, bio je incijalni SDP-ovac Tomislav Saucha, koji se čudio da ga ljudi na ulici nazivaju jazavcem. Umjesto da optuženik za korupcijsku aferu bude automatski katapultiran iz politike, on je nastavio dizati ruku za vladajuću koaliciju. Nakon političke smrti, sustav ga je pustio da bude na aparatima i državnoj plaći, te da odlučuje o životu svih drugih građana.

Komunikacijsko dno

Srednjoškolci su dolazili slušati neke saborske rasprave. Pitam se kakav su dojam imali nakon slušanja jedne sjednice. Jesu li optimisti po pitanju budućnosti?

“Glupane glupi, idi se liječiti” – ne, to nije citat učenika sedmog razreda. To je autorsko djelo Hrvoja Zekanovića, koji je također i prebjeg.

Kako ironično, zastupnih čije je govore vrijedilo poslušati, poput Marka Vučetića, radio je u Saboru kao volonter. Parlament bi u idealnom svijetu trebao biti volontersko tijelo, da plaća ne bude motiv, već da jedini motiv bude briga za javni interes. Ali ološ od zastupnika zamračio je sve one svijetle točke.

Sve to ostavlja gorak okus u ustima. Možemo zaključiti ono što već znamo: ulaskom u politiku možeš se samo uprljati. Trulež ovog saziva još dugo će zaudarati. Za kraj možemo citirati autsajdera u 9. sazivu, Marka Vučetića:

“Sabor je mrtvačnica ideja i masovna grobnica sebeostavljenih, nerealiziranih egzistencija”