Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

NEODOLJIVA POTREBA ZA SATIROM

Katarina Jakšić

 |  velj. 17, 2018

Satira je književni oblik u kojemu se kritički ismijava pojedinca, skupinu, državu ili vlast./

Satira je vrsta stakla u kojem posmatrači ponajprije opaze svačije lice, samo ne svoje.

Jonathan Swift

SATIRA nam je preostala kao možda i jedino sredstvo političke borbe. Potreba za satirom je proporcionalna potrebi za slobodom.

Ovo društvo primjerice vrišti za satirom. Trebamo je kao hranu, neophodno nam je potrebno da gledamo sve ove događaje kroz prizmu humora. Humor je terapija, a satiričari su terapeuti.

Utopijsko je ono društvo koje ne treba satiru.

Imamo dovoljno materijala za još 10 stranica Di su pare.

Međutim, imamo slučaj otvorene borbe protiv satire. Političarima su satiričari najveći neprijatelji. Blokiraju Facebook stranice, kažnjavaju satirične ispade, umjesto da pokazuju kičmu u vanjskoj politici, pokazuju je prema humoristima.

Dovođenje satire u pitanje je dovođenje demokracije u pitanje. To je gašenje svjetla. Bez satire smo u mraku.

SPALJIVANJE ISTINE

Preuranjena smrt erudita i satiričara Predraga Lucića ogroman je gubitak za satiru.

Feral Tribune je bio simbol otpora. Baš zato što je tako dobro izvršavao svoj zadatak, cijeli sistem se urotio protiv njega. Toliki pritisak je teško izdržati.

Ono što su radili Feralu predstavlja svu njihovu nemoć. Sve te tužbe, prijetnje, potkopavanje od strane sistema („partije“ iz orvelovskog svijeta), dok istovremeno tisuće ljudi ustaju u zoru da bi kupili novi broj.

Zašto bi neki političar imao problema sa satirom? Samo iz vlastite nesigurnosti, jer ne može podnijeti pogled u ogledalo. Da su zaista karakteri, prihvatili bi kritiku, i sami bi se smijali na svoj račun. Ali njima je satira noćna mora. Feral je bio noćna mora političara, preznojavali bi se svaki put prije nego što bi izašao.

Isto se događa i danas. Svjetlo je ugašeno, glavni akteri koji bi nas po opisu radnog mjesta trebali voditi naprijed, ukazuju na satiričare i novinare kao najveći problem. I ne samo političari – možemo vidjeti da određene skupine iskorištavaju prigodu karnevala da spaljuju – novinare. Za njih je toliko neugodno čuti istinu da radije „spaljuju“ one koji prenose istinu.

Priča se o nekom „komunističkom mraku“, a kakva je danas sloboda govora? Opet se mora šutjeti da bi se dobilo radno mjesto. Opet moraš paziti što pišeš po društvenim mrežama..

Satira je zdrava. Koliko ljudima nedostaje satira pokazuje popularnost satiričnih događaja koji su redovno rasprodani. Međutim, to je još uvijek tiha borba.

BORBA ZA SATIRU

A političari će prvo udariti na satiru. Satiričare doživljavaju kao veću elementarnu nepogodu od svih drugih protiv kojih bi trebalo aktivno raditi: demografski slalom, lešinarske fondove koji kroz Agrokor pljačkaju državu, neodrživi javni admistrativni aparat, korupciju i nepotizam..ne, satira je za njih najveća elementarna nepogoda.

Satira je proporcionalna slobodi. Ako nam država ne dopušta da se razvijamo ekonomski, da izvučemo maksimum svojih potencijala bez povlačenja veza, učlanjenja u stranku i sličnih prečica – bar možemo imati to zadovoljstvo slobode govora.

I zato se isplati borba za slobodu govora. I nikad više nego sad trebamo Feral 2.0.

„Neće nama kazalište vodit Oliver

Vodit će ga domoljubi,

HDZ i kler“

(iz satirične obrade Za HNK spremni, prigodom prosvjeda domoljuba protiv kazališne predstave)