|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

NE PAČAJ SE UME

 

NE PAČAJ SE UME

Nije svaki čovik stvoren sa talentom umjeća prosuđivanja, procjene i postavljanja logičnih pitanja.

Zajednički nazivnik za ta umjeća jest KRITIKA.

Samokritičnost, pogled na svoje ponašanje, jest preduvjet za konstruktivnu kritiku kako bi se izbjegla destrukcija, a kritičar od značaja valja da ukazuje i predlaže potrebite promjene na način uvjerljivosti kroz činjenice opisane i označene kao bitna tema kritičkog angažmana.

Kritika zna biti kao otrov. Kako za kritičara tako i za „metu“. Normalna „meta“ zdravo prima kritiku i preusmjeruje ju u svoju korist. Ali mnoge „mete“ rado iznalaze načine da pometu kritičara jer se ispriječija na zadatku sumnjiva sadržaja i cilja.

Demokracija podrazumjeva postojanje potribe kritičnosti kako bi bio izbjegnut svaki vid skretanja od proklamiranog u nedomokratsko, te je upravo na narodu zadatak kontrole, i kroz javno mišljenje davati svoj sud, i osudu, na znanje nositeljima vlasti odabranih od naroda.

U Hrvatskoj se takovi vid ne vidi ko potrebito pa su kritičari često meta nosioca vlasti gdje se iznalaze različiti načini sprečavanja daljnjeg njihova djelovanja. Ti načini se rastižu od ignorancije do teških povreda ljudskih prava. Ti načini su obično na margini medijski mogućeg praćenja no učinkovitost zna biti pogubna.

No postoji i suprotnost, gdje se kritika bavi potpuno drugačijim interesom, gdje se ne biraju „kritička“ sredstva u dokazivanju ispravnog sudovanja a u biti tu caruje samo interes i laž.

Svaki čovik bi triba bit koristan kritičar. Društveni razvoj bi bija kudikamo uspješniji u svakom segmentu, kad bi kritika i kritičnost bili shvaćani kao demokratsko pomagalo.

ČIJI JE TIĆ, SUBAŠIĆ?

A šta se i ja nebi taka baluna ka’ nan je cila domaja u njemu. Nema šta, momci piče samo tako, uzdamo se da nije kraj

blizu, pa ma koliko god grintavci omalovažavaju ovi tren, valja priznat da narodu triba bokun radosti.

Po meni, junak je TIM. Nema tu diljenja i cjepidlačenja, svaka noga je bitna i razložno zaslužna za slast četvrt finala.

Ako triban birat prvoga među jednakima onda je to Ivan Rakitić.

No da sve ne bi, kod nas, ostalo u formi bezbrižnosti i radosti, pobrinuše se „braća“ srbi i domaći krvnozrni brojači.

Vraga bi njima ON pa na pamet da momak nije pokaza izuzetnu vridnotu u obavljanju posla koji ga rani.

Rič je o sjajnom čoviku i sportašu. Danijel Subašić sin Jove.

Čemu razglabanje o njegovim krvnim zrncima kad je momak oličenje poštenja, humanosti i domoljublja. Momak je izuzeno inteligentan i razborit, te je zaista bestidno od njega tražit da se izjašnjava. Zašto od ikoga tražit da se izjašnjava? Zar to ne bi tribalo ostat u domeni osobnosti a nikako da se izvlači iz maca i natovari nekomu, koji nije po guštu, na leđa, ko meta promašenim krstašima izgubljenim u prostoru i vrimenu.

AGENCIJA ZA SIJANJE STRAHA

Dobija san SMS u gluvo doba noći od nike agencije čudnovatog naziva.

„Poštovani, otkupili smo Vaš dug od banke te Vas molimo da se hitno dogovorimo oko načina plaćanja istog“.

Normalno da san se nasmija i bezbrižno manija rukon jer ja neman kredit i ni jednoj banci nisan dužan ni lipu.

„Oprostite, na krivu adresu ste uputili poziv“.

„Ne, nismo. Vi ste taj i taj iz te ulice u tom gradu“.

„Jesan, ma nisan taj koji duguje“

Sutra ujutro me najuži član obitelji izvjestija kako je dobija sms poruku sa sadržijam kako mu je ćaća dužan banci i da utječe na njega kako ne bi došlo do nepotribni belaja.

Oboje smo se samo nasmijali. Računajući na zabunu.

Ma vraga. Nastavila se SMS tiranija. Uzelo to maha. Posjetija san svoju Policijsku postaju i iznija priču a sve zbog neugodnog iskustva, potpuno sličnog, gdje su me likovi čekali prid domom kako bi se naplatili, a da je moja jedina krivnja bila u temu što dilin iste adresne podatke sa njihovim dužnikom.

Uz zajebanciju su mi predložili da uzmen i ženino prezime. Mi Vlaji to ritko činimo.

Šta ovin oću reć. Država je dozvolila ovu nakaradnu radnju i silno puno nedužni ljudi izložila novom teroru. Modernu teroru kroz zakonski okvir.

Ol’ se nije moglo iznać povoljnije rišenje da vjerovnik dužniku ponudi isti postupak. Ovako sumnjan da se agencija neće naplatit.

Ovako il’ onako.

MADRE MIA

Još nisan trevija dva čovika a da vole istu muziku. Aj, možda isti žanr ma u notu, nikako.

Moj raspon je zanimljiv.

Od sevdalinke do Betovena.

I tu se nikomu ništa ne smi zamirit.

No kad imaš festival od kolina, dugoročan i poznat, onda očekuješ da se tu bira najbolje ponuđeno. Pojedinci po svom guštu pa ko više nagrne glasova no svoju jarpu, i žiri koji odabire vridnost jer su u žiriju face koje se razumidu u note, modernost i izazov.

Rič je o splitskom festivalu. Obiljužija je naše živote. Utka nan je toliko lipote kroz nezaboravne pisme i veličanstvene izvođače.

Split ima tri neosporne vridnote. Dioklecianova palača, Hajduk i festival.

Palaču će mo dokusurit za stotinjak godina, Hajduk je u invalidnom stanju, a festival na nivou derneka.

Odma da se razumimo. Peška san ja par pismi i izvođača ovog tek završenog, no u cjelini, ajme majko.

Igor Brešan, ona mala istrijanka, Izabela i Dragojević stoje, ma kad san pročita da je stručni žiri za najboljeg izabra onog što mjauče, u mojin očima je festival okonča svoj smisao.

DAJEN NAGRADU

Šetajuć gradon, spazija san tablu sa logom jedne, nekad jake, danas bjedne stranke, na zidu gradske prostorije što sugerira da još živi.

Dalo mi se za mislit pa san odlučija dat nike nagrade.

Uskoro će iz tiska moja nova knjiga pa san odlučija bit dobre ruke i poklonit primjerak svakomu onomu ko mi da dokaz na postavljeno pitanje.

Kad je u zadnji 5 godina u javnost iziša netko iz sljedećih stranki koje postoje u Solinu, a odazivaju se na ime: HSLS, HNS, HSU, HSS, LABURISTI, MOST.

Uvrstija bi tu i SDP, no čini mi se da su dva puta nešto promrljali pa se ne usudin.

OBEĆANJU SE NE GLEDA BAŠ U SVAKI DETALJ

Ko se još ne sića velebnog obećanja kako će, ako dobiju vlast, zaposlit najmanje 200 000 ljudi.

Na krilima, i tog, obećanja vlast se dobila i posložila.

Čitan puste kritike u tom pravcu a ja mislin da su neosnovane.

Moj prika Jasen Boko je razoruža grintavce primjetivši kako bezrazložno napadaju obećivače.

Jer, iz Hrvatske je iselilo taman dvistotinjak tisuća mladog, obrazovanog, zdravog i u naponu snage ljudstva, te se isto zaposlilo i trajno zbrinulo.

Potpuno san siguran da će oni slati doma koju crkavicu, barenko dok su in ćaća i mater živi.

DEMOGRAFIJA

Evo su konačno dva briga Hrvatske vlasti našli trenutak da se sastanu, zakopaju ratne sikire, i popričaju kako natirat hrvate da počmu pravit dicu.

Malo san toga sazna sa susreta no ne triba bit vidovit i zaključit kako taj susret neće urodit plodom.

„Šta ti rode misliš kako bi mi natrali naš svit da se rasplođuje“- upita me moj stalni izazivač.

„Dovest stanje u vrime naši didova“-odgovorin, znajući kako će on nastavit, a meni se baš zajebavalo.

„Ne razumin“.

„Vako. Ukinit struju. Tako si ukinija televiziju, internet, fejs, tviter, kino, plesnjake….“

„A kakoš živit?“

„Uz petrolejku. Danju orat njivu, sadit lozu, gojit gudine, krave, ovce…., to umara pa moraš rano poć leć a u koćeti vrag ne miruje, valja se čeljadi zabavit.“

„Dobroj to za selo, a štaš sa gradovima?“

„Blento, selo je rasadnik a grad pogrebnik“

Oša je zbunjenije neg’ ikad.

SDP, STANJE DETALJNE PROPASTI

Kaže mi jedan ugledni solinjan da san ja oličenje komunjare. Oklen mu to, pojma neman. Neman ni pojma što je on.

Doduše znan što je danas, no u njegovu prošlost mi se ne tura nos, ali njušin da ima zanimljiv „razvojni“ put.

Čudno je to kako pojedinci klasificiraju druge. Ne triba njima analiza, provjera ili bar da upitaju metu, već oni tebi sude po trenutačnom raspoloženju i „objektivnoj“ procjeni.

Lipo je srest ljude koji su kadri diskutirat, no jebeno je kad te „veličine“ pokušaju zakačit na stup srama, a da nisu svjesni kako je njihov lik taman za to misto.

Tovare mi SDP na leđa. A ja ovakav SDP ne doživljavam. Ovo što oni rade graniči sa budalaštinama. Članovi, bar oni koje ja poznan, gube volju zbog nemogućnosti minjanja stanja. Jedan osrednje sposoban političarčić zasija na vrh, turnut od zainteresiranih sponzora, ni sam ne zna šta bi sa sebon. Sanja premijersku fotelju što njegov lik čini tragičnim. Sponzori, svjesni i svog propadanja sa njim, radije turaju čitavu partiju u ponor sa sobom. Nek vrag sve nosi.

Čudi me silno članstvo. Ko in preči da na lokalnim razinama pokrenu inicijative koje u konačnmosti i obvezuju. Ako on nije svjestan svoje silne manjkavosti, oni bar jesu. Što se čeka?

Čekanje je opaka zamka. Sa ovakvim SDP-om, HDZ može mirno spavat.

ZA RAZMISLIT

Znan za japansku pedantnost, za odgovornost, radišnost, preciznost i žrtvu, ma nikako da skontan ovu sjajnu izvedbu u Rusiji.

Igrali su sjajno ali u nedostatku iskustva i sriće odoše ranije doma.

Ostavivši sve čisto iza sebe. Svlačionicu i tribine.

Sa zahvalom domaćinu.

Triba li dužit?

Za očekivati je da i naša Torcida sljedi ovi ekološki primjer te da sjever bude na njihovu diku.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.

Solin Info

Solin Live na Instagram-u