|  | 

Grad Solin

NAGRADE GRADA SOLINA ZA 2018.

 

Foto: Ivica Čavka

Temeljem Odluke Gradskog vijeća Grada Solina nagradu za životno djelo, osobne nagrade i kolektivnu nagradu za 2018. godinu dobili su:

NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO: ŠPIRO ŽIŽIĆ

Gospodin Špiro Žižić rođen dana 10. rujna 1951. godine i jedan je od najzaslužnijih pojedinaca za utemeljenje Doma kulture Zvonimir Solin, a kasnije Javne ustanove u kulturi Zvonimir Solin i pokretanje njegove sveobuhvatne kulturne djelatnosti na području grada Solina. U vremenima početka Domovinskog rata i transformacije Solina iz industrijskog predgrađa Splita u modernu urbanu sredinu, osim izgradnje infrastrukture koja će Solin učiniti gradom, bilo je jednako važno (ako ne i važnije) pokrenuti i organizirati kulturni život grada, sukladno bogatoj povijesnoj i kulturnoj baštini na čijim je temeljima opstao više od dva tisućljeća.
Špiro je s ravnateljske poziciji Zvonimira skoro puna tri desetljeća bio glavni „spiritus movens” svih kulturnih zbivanja u gradu, čovjek koji je znao okupiti najbolje suradnike sa svih područja kulturne djelatnosti te ih usmjeriti da zajedničkim snagama stvore i afirmiraju novu kulturnu vrijednost. Time je pozicionirao Zvonimir kao svojevrsni solinski kulturni epicentar koji je mnogim pojedincima, ali i udrugama i institucijama u kulturi ili zainteresiranima za kulturu i umjetnost postao platforma za djelovanje.
Osim Zvonimira kao krovnog kulturnog projekta, zasigurno valja spomenuti i niz projekata koje je Zvonimir pokrenuo, a koji su u proteklim desetljećima postali dio kulturnog identiteta grada. Uz bogatu izdavačku djelatnost i biblioteku od više stotina izdanih naslova, svakako se izdvaja Solinska kronika koja je pokrenuta 1994. godine i koja je u skorih tri stotine izdanih brojeva postala svojevrsna povjesnica novije solinske svakodnevnice, promovirajući istovremeno na svojim stranicama solinsku kulturnu i povijesnu baštinu. Uz Kroniku, kao stožerni izdavački poduhvat izdvaja se znanstveni časopis Tusculum, koji je kroz proteklih deset godina iznjedrio niz znanstvenih radova, koji su donijeli trajno vrijedne nove spoznaje o solinskim temama, i koji je oko sebe okupio zavidnu znanstvenu zajednicu, a od strane struke je prepoznat u širim znanstvenim krugovima.
Špiro je, kao osoba izrazito senzibilna prema likovnosti, u okviru Zvonimira pokrenuo i vrlo živu izložbenu i galerijsku djelatnost koja je u proteklim godinama dostigla brojke od više stotina izložbi, od amaterskih do onih s najvišim umjetničkim i/ili akademskim standardima. Naposljetku, sve je okrunjeno okupljanjem stalnog postava slika solinskih slikara (Jozo Kljaković, Vjekoslav Parać, Dalibor Parać i dr.) te postavom Salona Divina, odljevima najljepših salonitanskih spomenika.
Još jedan od epohalnih Špirovih projekata je i Solinsko kulturno ljeto, festival koji je kroz svoje glazbene, dramske, izložbene i književne programe u Solin privukao stotine najistaknutijih domaćih i inozemnih umjetnika i koji je postao prepoznatljiv na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Neki od projekata koje je Solinsko kulturno ljeto iznjedrilo, mogu se ubrojiti u najveća ostvarenja naše nacionalne kulture od Domovinskog rata do danas, a to se posebno odnosi na Etno ambijent festival kulturne raznolikosti na kojima su nastupala sva imena koja nešto znače u svijetu ove vrste glazbe i čije je značenje preraslo granice Lijepe naše.
Pokretanje Restauratorsko-konzervatorske radionice u sklopu Zvonimira još je jedan projekt koji je stvorio dugoročnu vrijednost za Solin. Osim što je Gradu osigurao ponudu vrhunskih suvenira, kroz edukacijske programe je bogatu antičku, starokršćansku i starohrvatsku povijest približio svakom građaninu i nedvojbeno utjecao na identitet naših ljudi koji su se preko takvih materijalnih simbola poistovjetili s Gradom i njegovom bogatom prošlošću.
Usprkos svim vrhunskim dostignućima, Špiro je u svojoj naravi ostao samozatajna osoba, osoba sklonija kompromisu nego konfliktu, osoba sklona pronaći rješenja, a ne potencirati probleme, osoba koje će prije prihvatiti nego odbiti sugovornika bez obzira na razinu njegove kompetencije, osoba koja će i nakon najvećih ostvarenja radije ostati u pozadini nego se izložiti u prvi plan. Takvi ljudi ostavljaju trajan pečat u vremenu u kojem su radili, a ostavština takvih pojedinaca obvezuje generacije koje dolaze iza njih.
Špiro je bio i sudionik političkog života Grada Solina pa je tako u vremenu od 1990-1993. godine bio član Skupštine Općine Solin izabran iz Vijeća mjesnih zajednica, a 1993-1997. godine, izabran je za zamjenika gradonačelnika Grada Solina, a od 1997-2005. godine bio je član Gradskog Poglavarstva Grada Solina.
Dana 03. rujna 2018. godine, Gradsko vijeće Grada Solina oko 21.00 sat donosi Odluku o dodjeli ove nagrade, a naš Špiro nekoliko sati nakon toga umire i prelazi u Dom Gospodnji, kao da je čekao da mu se i Grad službeno zahvali za sve što je učinio za svoj Solin.
Dragi Špiro, u prostranstvima nebeskim nadgledaj svoj Solin, a mi ti još jednom zahvaljujemo na svemu što si učinio za svoj Grad.

OSOBNA NAGRADA: ANTE BOŽIĆ ĆONI

Gosp. Ante Božić-Ćoni, rođen je 1. siječnja 1954.. Rukometom se počeo baviti u Rukometnom klubu Solin, davne 1965. godine te se ističe kao jedan od boljih igrača kluba gdje aktivno igra do 1981. godine, nakon čega preuzima treniranje mlađih dobnih uzrasta.

Godine 1982., jedan je od inicijatora i osnivača ženskog rukometnog kluba “Vranjic”, koji danas nosi naziv Rukometni klub “Petason-Vranjic”. Po osnivanju kluba, Ante preuzima trenersku palicu i pod njegovim vodstvom klub ostvaruje značajne rezultate sa svim dobnim uzrastima. Klub danas okuplja oko 100 djevojčica s područja Solina i Klisa. Klub se natjecao u 2. Hrvatskoj rukometnoj ligi-jug, a nekoliko puta natjecao se u 1. Hrvatskoj rukometnoj ligi.
Sa mlađim dobnim uzrastima, svake godine se natječe na završnici državnog prvenstva Hrvatske, gdje ostvaruje zapažene rezultate. Pod Antinim vodstvom, djevojčice 2002. godine, već peti put za redom, su državne prvakinje. Zahvaljujući ozbiljnom i predanom radu, Klub je iznjedrio veliki broj igračica.

U trideset i pet godina trenerskog rada trenirao je muški Rukometni klub Solin, ženski Rukometni klub Petason-Vranjic i jednu godinu ženski Rukometni klub Split, s kojim 1991., sudjeluje u Europskom kupu kupova.

Ipak, u Vranjicu se zadržava i djeluje najdulje, bilo kao trener, predsjednik ili tajnik. S vranjičkim klubom četiri puta ulazi u najviši rang natjecanja 1. Hrvatske rukometne lige te ostvaruje velike rezultate s mlađim dobnim uzrastima, gdje RK “Petason-Vranjic” konstantno sudjeluje u završnicama Hrvatske. Upravo je Ćoni treći put s Vranjičankama ušao u najveći hrvatski rukometni razred.

Svojim neprestanim radom, strpljivošću i upornošću, dao je hrvatskom rukometu mnogo izvrsnih rukometašica koje su igrale za mnoge hrvatske i strane klubove. U rukometu je više od 50 godina, u svom radu nije imao prekida, a moguće da je poslije dr. Vatromira Srhoja, rukometni djelatnik s najviše neprekidnog staža u rukometnom sportu.

Malo je ljudi koji su svoj život posvetili športu. Njegov rad prepoznat je od mnogih, što je rezultiralo brojnim nagradama i priznanjima. Ante Božić – Ćoni je 2006. godine dobio priznanje od Hrvatskog rukometnog saveza, kao dugogodišnji sportski djelatnik. Godine 2013., proglašen je za najboljeg trenera u gradu Solinu, a iste godine pod njegovim vodstvom, “Petason-Vranjic” je ostvario treći ulazak u 1. HRL. Godine 2015., dobiva, njemu najdraže priznanje i to od udruge trenera, za 50 godina igranja i treniranja rukometa.

Svojom ambicioznošću i radom, osim što uvelike doprinosi sportu, okuplja mladež te promiče zdrav i sportski način življenja. Također, doprinosi zajednici i van sportskih okvira. U više navrata bio je član MO Vranjic. Njegova cjelokupna slika može se zaokružiti činjenicom da je dugi niz godina bio član VIS-a Koraci (bass gitara), što potvrđuje njega kao veselu, opuštenu i društvenu osobu koja živi i radi za boljitak svoje zajednice.

Dragi Ćoni, čestitamo!

OSOBNA NAGRADA: LOVRE KALINIĆ

Lovre Kalinić rođen je 3. travnja 1990. godine u Splitu. Odrastao je uz majku Ninu, oca Joška i starijeg brata Antu. Svoje školovanje započinje u Osnovnoj školi don Lovre Katića na Bilankuši, potom svoje školovanje nastavlja u Turističko-ugostiteljsku školi u Splitu. Nakon mature posvećuje se profesionalnom nogometu. Oženio se za sadašnju suprugu Jelenu 2015. godine te imaju jedno dijete.
Ljubav za nogometom kod Lovre se javlja još u predškolskim danima kada je počeo trenirati na stadionu uz Jadro. Započeo je kao napadač, da bi zbog svoje visine i refleksa bio savjetovan od svog prvog trenera Nediljka Vrdoljaka – Zenge, da stane između vratnica, što je i uradio.
Njegov talent nije mogao pobjeći skautima splitskog Hajduka te je 2000. godine kao mlađi pionir prelazi u NK Hajduk. Sljedećih osam godina igrao je u mlađim kategorijama splitskog kluba kao standardni vratar u svojim generacijama. Već sa 17 godina priključuje se treninzima seniora Hajduka, a 2009. godine debitira u bijelom dresu u 1. HNL-u no nije uspio tako mlad izboriti mjesto na tako važnoj poziciji u ekipi te odlazi na posudbe, najprije u Sinj, pa u Novalju te naposljetku u Karlovac.
2012. godine vraća se u Hajduk i zauzima mjesto prvog vratara. Nakon dvije sezone i sačuvane Hajdukove mreže, te pokazane odlične sportske spremnosti počeli su se javljati strani klubovi koji su ga htjeli angažirati. Godine 2015., Kalinić je trebao prijeći u engleski klub Aston Villu, no ostaje u Hajduku i postaje kapetanom Bijelih. U rujnu 2016. godine, s Hajdukom je potpisuje petogodišnji ugovor, no početkom 2017. odlazi u belgijski Gent, gdje i danas igra.
Godine 2015., kao vratar Hajduka Lovre postavlja rekord i to za najduže vrijeme bez primljenog gola u prvenstvenim utakmicama. Riječ je o osam utakmica za redom bez pogotka, ukupno 755. minuta. U svibnju 2017. Lovre je izabran za najboljeg vratara Belgije.
Godine 2013. tadašnji izbornik Niko Kovač, Kalinića je pozvao na pripreme hrvatske nogometne vrste, no Lovre debitira 2014. godine u prijateljskoj utakmici protiv Argentine, a članom reprezentacije je i na Europskom prvenstvu u Francuskoj 2016. i Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, sada u lipnju 2018. godine.
Lovre Kalinić odavno se sprema za ulogu nasljednika Subašića i Pletikose. Skupljao je iskustvo i koristio svaku minutu. Debitantski nastup za solinskoga dvometraša Kalinića na SP u Rusiji je bio u Rostovu, protiv Islanda gdje je Lovre izvrsno obavio vratarski posao i u nekoliko navrata spašavao sigurne golove.
Kao kruna reprezentativne karijere došlo je srebro sa svjetskog prvenstva u Rusiji, gdje Hrvatska postaje viceprvak svijeta u nogometu a zahvaljujući među ostalim i našem Lovri.
Veličanstven uspjeh naših vatrenih.
Čestitamo Lovri i cijeloj obitelji Kalinić.

KOLEKTIVNA NAGRADA: OSNOVNA ŠKOLA KRALJICE JELENE

Osnovna škola „ Kraljice Jelene“ u Solinu sagrađena je 2006., a svečano je otvorena za Dan grada i blagdan Male Gospe. Njenom izgradnjom, značajno je rasterećeno osnovno školstvo u Solinu, odnosno rad OŠ „Vjekoslava Paraća“ u Svetom Kaju i OŠ „Don Lovre Katića“ u samom centru Solina, jer su dvije postojeće škole radile u tri smjene.
Škola ima dvije područne škole i to Područnu školu Mravince i Područnu školu Kučine koje djeluju od 1. do 4. razreda.
Škola nosi ime po Jeleni Slavnoj, hrvatskoj kraljici, koja je bila omiljena u hrvatskom narodu. Na datum njene smrti 8. listopada OŠ kraljice Jelene slavi Dan škole, a njezin život i djelo su motto – pokretač ove škole!
Škola 6. rujna 2014. na Dan grada svečanim otvorenjem dobiva i Školsku sportsku dvoranu u kojoj se realizira nastava tjelesno zdravstvene kulture te je slobodna na služenju svim sportskim udrugama s područja Grada Solina.
Navodimo, kako je školsku godinu 2017./2018. OŠ „kraljice Jelene“ pohađalo 986 učenika. Matična škola radi u tri smjene, PŠ Kučine u jednoj smjeni i PŠ Mravince u dvije smjene.
U želji poboljšanja kvalitete odgoja i obrazovanja svojih učenika s poteškoćama i njihovih 10 osobnih pomoćnika u nastavi, škola ugrađuje lift te tim činom omogućuje i olakšava kretanje u školskom prostoru pa tako i lakšem praćenju nastavnog plana i programa.
Mnoštvo uspješnih projekata provodi se unutar ove solinske osmoljetke. Prvenstveno
škola djeluje unutar UNICEF-ovog projekta “Stop nasilju” tu je i projekt GLOBE gdje mladi solinski znanstvenici „..globalno uče i opažaju svijet za dobrobit okoliša!“, a također škola je uključena i u projekt E-twinning school i ponosna je nositeljica oznake eTwinning škole za školsku godinu 2018./2019.
Solinska OŠ „Kraljice Jelene“ revna je i u ERASMUS+ projektima i to pod projektom naziva kao što su Once upon an island unutar kojeg škola surađuje s kolegama iz Poljske, Irske, Portugala, Grčke i Italije. Još jedan projekt vriejdan pohvale jest projekt ERASMUS-a+, Mystery of history! a riječ je o bogatoj solinskoj kulturnoj baštini! Unutar kojeg sudjeluju i njihovi prijatelji iz Primorskog Dolca, Ptuja (Slovenija), Ferrare i Piacenze (Italija). Kroz zanimljivu priču djeca uče o kulturnom bogatstvu svog kraja, ujedno upoznavajući i druge kulture. Tu su još projekti: Ruža vjetrova, Impress me, Lets Art, Demo young, Warm hugs, No limits, 100% Human …
Osnovna škola „Kraljice Jelene“ je i član međunarodne udruge Eko škola (Eco schools). No, škola uspješno provodi i svoje projekte od kojih ističemo „Lipi zavičaju moj“, a škola je nedavno osvojila i prvu nagradu u sklopu Edukacijskog projekta EDIT Splitsko – dalmatinske županije.
U školi radi 86 djelatnika, od kojih 69 učitelja, što razredne što predmetne nastave, od kojih 6 učitelja ima status profesora mentora i 4 učitelja sa statusom profesor savjetnik. Uz to, u školi radi i djeluju 4 stručna djelatnika: psiholog, defektolog, pedagog, knjižničar i naravno ravnateljica, a svi su oni pridonijeli te bili i bit će mali kotačić u rastanju i životu solinske djece.
Biti učitelj je više od zvanja i zanimanja, to je poziv koji se voli!
Svi učitelji i djelatnici službe kao jedno pridonijeli su u životu i razvoju jedne Dine Levačić, dobitnice Nagrade Grada Solina za 2017. godinu, daljinske plivačice koja je preplivala La Manche, ili Luke Radovanovića ovogodišnjeg dobitnika nagrade Luka Ritz za promicanje tolerancije i škole bez nasilja za 2017./2018.. Škola je iznjedrila i balerinu Gitu Šaravanja koja je ove godine primljena na prestižnu baletnu akademiju Vaganova u Sankt Petersburgu te mladu hrvatsku pjevačku zvijezdu Saru Andrić.
Niz je tu drugih, već sada mladih i uspješnih ljudi, koji će se s ponosom prisjetiti svog odrastanja među klupama OŠ „Kraljice Jelene“!

Čestitamo svim djelatnicima i učenicima OŠ kraljice Jelene!

mm

ABOUT THE AUTHOR

PRVI SOLINSKI NEOVISNI NEWS PORTAL

Solin Info

Solin Live na Instagram-u