|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

MRAČNI UMJETNICI U ĐIRU

 

TKO SMO?

Volin bit za timunon. Sam. Obično mi je radio Split naštiman jer oni znadu što mi triba. Evo i vjesti, taman nigdi po sridini Prugova, dok pičin u moj Radunić vidit napriduju li mi kumpiri i kapula, te što mi je sa trišnjama.

Kaže reporter da je korupcija u EU zapasala prostor a da smo mi hrvati na prvom mistu. Ma kako se to računa, tko to vodi evidenciju i po kojem pravilu. Ahaa, to potvrđuju ispitani građani naše lipe domovine. Njih 97% kaže da smo zaglibili samo tako. Da im je život usran zbog tog opakog tumora.

Ma kako je to moguće. Zar nas 95% hrvata nismo glasno rekli da smo katolici, vjernici, Božje stado i da nam je do deset Božji zapovidi jedino stalo? Kako to da nas 95% dozvoljavamo da nam čine ova sranja od života? Ma tko su ti koji „gnjoje“ korupciju, kako in to uspjeva? Nije vrag da ovih 5% sve to činidu.

Ajd’, moguće je jer kad skontaš da je pola svjetskog bogatstva u rukama 1% neke kapitalističke gnjide onda je i ovo izgledno. No ko brani da nas 95% krenemo u obranu samih sebe? Što je to, niki teški posal? To smrdljivog jada moš otpunit u trenu.

Ali zajeb sljedi kad skontaš još jednu svitsku procinu a ona kaže da smo jedan od najglupljuh naroda. Neeee, ja u to ne virujen. Hrvati nisu glup narod. Evo ja. Ja sebe smatran pametnin čovikon. U familiji su mi pametni ljudi. Družin se sa pametnin sviton. Solin ima pusto pametni ljudi. Moji ozgara su u većini narod koji je pametan i pošten. Pa di su ti glupani koje svit spominje?

Šalu na stranu. Korupcija caruje i tu nema dvojbe. Od portirnica do vrha Države, od prodaje trišanja do kupnje gnjojiva. Od diplomiranja do zapošljavanja. Od izdavanja dozvola do sudski rišenja. Od imenovanja članova izbornog procesa do tiskanja izborni lista. Od pogodovanja „piscima“ do zajebavanja sa prascima. Ma nema točke društvenog guglanja da neš nać koruptivna sranja.

Kako to rišit?

Nema tu puno mudrolija. Nema više da se to desi samo o’ sebe. To je posta teret kojega moja generacija neće uspit zbacit sa leđa. Naprosto smo zagacali u živo blato propadanja a ono polako usisava bez da nam netko baci konopac spasa.

Smišni izbori su na pragu. Izbori za ništa. Ništa se neće raspetljat. Opet će krenuti jedna čudna etapa propasti hrvata. Krojenje vlasti je izvjesno. Žetončići trljaju dlanove uvjereni kako istaknutu cijenu nitko neće uzest ko neozbiljnu. Liste su skrojene po poznatom principu. Sa lopaton se skuplja obećavajući kadar a i sestrice su nanovo postale moderne i poželjne. Grme grla ma sadržaj do zla Boga poznat.

MLADOST, OPASNOST A NE LUDOST

Danas san u jednu ruku sritan a opet tužan. Zašto? Zbog naše mladosti.

Moja obiteljska mladost, ne samo uža već i malo šira, mi daje radost jer san skonta da tu ne stoluje nikakva izopačenost, čak ni obična čudnost.

Odgoji san ovi troje na ponos i diku. Obični mladi ljudi, školovani i zatrpani svojin svakodnevnin interesima. Muzika, portreti i pisana rič in je „drugar“ svakodnevnice. Neprimjetni su u medijskom okruženju, humani i svakodnevno okruženi svojon idilon. Do te mire pristojni da se digod zapitan „di san falija“?

No ona slika koja se danima vucara medijskim prostorom nudi trene zabrinutosti i straha.

Tko su tu mladi ljudi koji se tako olako itaju u prostor koji „ubija“, prvo njih same pa onda one sa šporkanog lancuna. Poruke su grozne. U rangu Hitlerova „dizajniranja“ arijevskog svjeta. Silovanje i višanje o stablo za strogo odabrane mete.

Zašto se ti treni tako olako provlače mimo našeg radara obveznog djelovanja? Zar smo zaista olako shvatili demokraciju koja nam je ipak , ali malo kasno, zakucala na vrata? Zar ne vidimo di vodi ovi mladenački đir? Ne, neeeeee, nisu oni dečki to sami sebi naturili ko đir, oni su to peškali od onih koji su ih začeli, krstili, pričestili, uputili u školu i u daljnji život. Oni su samo upijali svakodnevnicu svog stasanja.

Potom su ih „navukli“ oni koji se ne mire sa stanjem normalnosti već propagiraju haos koji su im prioritetno usadili neki davno otišli režiseri poraženog, tragičnog „kazališnog“ komada na gnjilim daskama.

Dječja zaigranost je obično huliganstvo no ovo što se nudi sa „lancuna“ poruka prelazi u teror kojeg nam valja ugasiti ili će vrag doći po svoje. Tu prste imadu, mada uredno osuđuju, niz političkih „manekena“ koji kreću u osvajanje mandata. Znaju oni slabe točke mračnjaka društva. A tih nije mali broj. Pa zašto ne zgrabit i tu rpu glasova.

Opasna igra obično bubne igrača, tvorca sranja kojemu svakodnevno svidočimo. No i slučajni promatrači najebu.

Mržnja nas opasno poklapa. Migolji potiho i uvlači se u sve pore društva djelujući ko otrov za kojega nema likarije. Mladost je meta. Njom se lako manipulira, manipulatori su profesionalci te nije teško amatera uvuć u svoju kantu šporkice.

U GUĆAK TE LJUBIN

Fala Bogu, znan što je gućak mada mnogi ne znadu jer je to jedna rič koja obiljužava, na svom dijalektu, dišni organ bez kojeg ti je đaba pomislit da možeš nastavit sa životom.

Volin bacit oko na nike tv kanale di se moš susrest za egzotičnim životinjama i njihovim načinom preživljavanja. Posebne su to emisije di običan čovik saznaje kako funkcionira taj čaroban svjet u dalekim prerijama i prostranstvima di neće za života zagazit korakom.

Gledajući san shvatija kako se dolazi do uvjeta preživljavanja. Jači naprosto ždere slabijega. E sad, kako to da puno mizerniji, obimom tila, lav jednostavno na pladanj ishrane sebi stavi tri puta glomaznijeg bivola?

Jednostavno. Zaleti se i za gućak. Moš ti trzat livo desno no gućak je među lavljim zubima i samo je pitanje trena kad će dotok zraka prestat stizat. Kad prestane, odo ti moj bivole na menu lavljeg derneka.

„Isčupat ću ti gućak“ je rečenica koju smo čuli iz ustiju, ne lava već, jedne hijene koja se osjetila ugroženom zbog nekih tvrdnji posebne „životinje“ koja se drznula javno komentirati njeno „klanje“ normalnog suživota u Splitu.

Sad, da smo mi normalno i demokratsko društvo tu nebi bilo dvojbe. Prst pravde bi pokaza kojim postupkom se taj projekt zaustavljanja rada dišnog organa zabranjuje.

Disanje je Ustavom RH zajamčeno. Ekološka okolnost se triba baviti temom pročišćavanja i sklanjanja smeća na sigurnu udaljenost, na posebne izolirane lokacije.

Svi su izgledi da je odgovornost ipak stavljena pred određeni upitnik. Izgledno je da se ovako itanje „herojstva“ običnih kukavica neće tolerirati već će valjati prosuti objašnjenje prid oltar pravde. Vidjet ćemo.

Hijena je posebna stepska životinja. Kukavica. Djeluje u čoporu i do iznemoglosti kruži oko žrtve. Ima ona vrimena na pretek. Čudno se glasa, povijena repa izgleda baš bez veze. No jedno je kod nje sigurno.

Fer plej nije njen način ophođenja.

HVALA DRAGI ŽUPANI, HDZ I HGS-u

Dok san studira ekonomiju, jest u onom „posranom“ sustavu, učiše me profešuri kako je planiranje zajeban projekt i da se naivci mogu lako zajebat i najebat.

Planiranje je valjda najvažniji nauk za svakog čovika, studira ekonomiju ili ne. Nema budućnosti bez planiranja. Đaba ti se dičit imenon i prezimenon ako ne planiraš dobit sina. Ko će nastavit tradiciju i časno ime obitelji ako nemaš u planu njega. Je ‘ćer tvoja ma ona ode, uzme dotu, prezime tuđe i moš revat koliko oš ma nema ti vajde.

Obitelji opstaju na pametnim programima i planovima. U mom selu, dok san prpa u dvoru, se znalo ko je glava kuće i od koga se očekuje blagostanje.

Moja dica su došla na svit taman kad se minjalo stanje u društvu di smo posađeni. Iz jebenog u još jebenije. Triba to odgojit, uputit u život i bezbrižno umrit. Kako svi tako i ja.

I odluči lola, to jest ja, da in osiguran neku ostavštinu za lakše probijanje u sutra.

Jedna od planiranih ideja bijaše ona ruševina OŠ Radunić, koja se danas još tri centimetra rastvorila, kako bi istu, jer je fala Bogu na mojon didovini, pritvorija u turističku cjelinu.

Kumija san, molija, pritija, molija, pridlaga, nudija, savjetova, da mi istu prodaju, kako bi uložija i nešto učinija. To je bilo i logično jer su face izabrane u SDŽ svakodnevno „grmile“ kako in je stalo da se selo razvije i počme disat životom jednakosti.

Đaba mi. Toliko ljubaznosti u kontaktima ćete ritko srist. Sve će oni uradit. Strpljenja triba. Pa oni i jesu tu da služe a komu će ako neće svom stadu.

Evo san danas mirija rupu u zidu. Još tri centimetra raspuklo. Nema tu više nade da bi rana zaresla. Sorit će se, ne za dugo.

I nek se sori. Samo da nekoga ne ubije. Ulaze neki nepoznati unutra, kopaju nešto, razgrađuju, nose…

Hvala gospodinu Ževrnji, gospodinu Bobanu, predsjedniku, titovskog manira, skupštine Sapunaru i svim sporednim likovima što mi nisu omogućili podizanje kredita i kretanje u projekt koji bi me totalno razjeba.

Hvala Vam. Vi ste naši vizionari spasa.

OBEĆANJA, ODVRAĆANJA

Ja više ne vozin brzo. Naprosto mi se neda da mi sve promiče a da ne bacin pogled. Priroda je lipa, ma i kad ljudska intervencija zasere ona ponudi nešto novo. Ja san romantik pogleda. Mene sve zanima. Prodra san duboko u prirodna staništa koja su mi dostupna. Snimija san stotine posebni slika nuđenja tako da planiran i upriličit izložbu.

Zaista, puno mi je tribalo ma vala Bogu ujtilo me da se itnen u razgledanja. Život je kratak i šteta da se ne razbacamo po kantunima nuđenja prirodni lipota.

Ovi dana san se vraća od Trogira i Kozjak mi je bija prid nosen. Sta san po sridini. Iziša i pogledon tražija kud bi triba proć taj stalno spominjani tunel. Tunel koji bi kao nešto kvaliteno ponudija našoj svakodnevnici.

Opako je visok. Ima tu nadmorske visine. Ma di će čeprkat nikako da skužin. No skužija san. Koji će nam vrag ta rupa i što ona rišava? Osim velikog troška, ništa drugo. Imamo izlaz onon lipon zaobilaznicon iznad izvora rike. Dobro, možda nije dovoljno. Ma imamo i ovi izlaz priko Prgometa. Dovoljno.

Bacin pogled ka Splitu i u vizuru mi uletiše ona dva nebodera. I ideja.

Radite most od Splita ka Kaštilima i evo ja ću prvi reć.

Bog vas blagosovija.

GRADIMO GRADINU, ONA GRADI NAS

Drago mi vidit da se radi u Gradini. Neka. To nam triba. Tu se osićan lipo, tu rado dođen, jer se tu uvik nešto lipo događa, nudi.

Svako misto ima svoje kultne kutke. Naš lipi Solin ima toga na pretek.

Kad san se selija iz Splita u Solin, nisan bija baš sritan no moralo se tražit propisno misto normalna nastavka života. Boja san se i konta koliko ću goriva svakodnevno trošit. Ma za kratko. Solin me prihvatija, ma i ja njega.

Solinsko lito je posebno čarobno nuđenje. Naprosto te tura iz dana u dan da se prekrcavaš iz lipšeg u lipše. Meni po guštu, a uvirija san se da i okoliš rado parkira u Solinu da bi svidočija.

Ja čekan novu Gradinu. Čekan novu pozornicu i stari program.

A Tonći je garancija da ćemo ponovo rado hitat u tu drevnu oazu kulturnog oplemenjivanja.

ZABRANA ZRAVOG MOZGA

Izbori su najbolji pokazatelj kako nam društvo diše, tko su kandidati za magnetnu stolicu i kud će nas vrag odnit.

Školovani ljudi su med svakog društva, čist zrak i uzdanje. Školovan čovik bi triba biti putokaz. Kod nas se u tu struju očito ubacilo silno truleži pa nisi siguran da li je diploma kupljena ili stvarna.

Dvoje mladih ljudi koji strše jer su javno izuzetno aktivni odoše stazom politike kako bi svom narodu ponudili nešto kvalitetno. Mi koji smo slušači, željni novog, povirovašmo no na djelo stupi misao „pusti ga da govori, sam će najbolje reći sve o sebi“.

Upitaše ih za pobačaj. Što oni misle i što bi nametnuli da oni odlučuju?

Zabranili bi, uglas grme, silovanim ženama na pobačaj.

Nakon ovih tvrdnji ja nemam više nikakvo mišljenje o njima. Oni su naprosto sami sebi zalipili etiketu sa kojom im se valja nosit jer upućuje barenko na upitnik, za ovakvo mišljenje, te im ostaje „hrabro“ tumačenje izrečene nakaradnosti.

Devedesete je bija slogan da se sa zabranama valja pozdravit, no zajebali smo se. Zabrane su naprosto procvitale.

ŠAHTE URNEBESA

Ne znan za vas ma ja moju krntiju pazin. Pojmljivo biran kako sa njom upravljat. Izbjegavanje nepotribnog na cesti me stalno drži na oprezu.

Moga bi komotno, da san mlađi, poć trenirat skijanje, slalom.

Ja ne znan tko raspoređuje šahte po našim prometnicama. Nikako da skontan logiku pozicije. Ne moš ti kume moj to uredno prolazit. Taman zaobiđeš jednu, evo druge prid noson, sasvim drugačije pozicionirane.

Građevinarstvo je disciplina di se svako malo izmišljaju napredna riješenja. Tko je arhitekt izgradnje naših šahti volija bi ga upitat. Kako ti uspjeva ovako raznovrsno usrat stanje. Nema tu ni trunke reda. Svaka na svoj način nudi opasnost. Jedne upale ispod nivoa asfalta, druge strše a neke popola.

Da se moglo drugačije, i moralo, potvrđuje iskustvo nekih prometnica kroz Split. Evo ona od Slobodne Dalmacije do Poljuda. Guštan kolon proć priko njih. Nikakva opasnon ni zvučni sinjal.

A da se malo propita izvođača i nadzornog o odgovornosti i nekim penalima. Recimo da se u nabavu uključe i vrime garancije.

Reka bi meni moj prika nakon ovog. A i ti ga sereš samo tako.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.

Solin Info

Solin Live na Instagram-u