ZAGORO MOJA
Ante Tešija
MONEY DOWN THE DRAIN: KAD DRŽAVA IZRAĐUJE SOFTWERE
Katarina Jakšić
Koliko je država potrošila na nepotrebne aplikacije, platforme, ostale nevidljive usluge, koje bi trebale služiti građanima
U tome prednjači Vinko Kojudžić, koji, ili je pretjerano sposoban ili pretjerano dobar s ministrom Berošom, pa dobija sve poslove vezane za zdravstvo. A i one nevezane za zdravstvo.
(više o toj personi kojemu očito netko dojavljuje za koliko stotina eura manje će prijaviti svoju prijavu u člancima…
– Cijepi se… u zdrav mozak, te
– Kako država baca vaš novac, i slučaj Vinka Kojundžića)
Ta platforma će vjerojatno biti jednako beskorisna kao i sve ostale, i sumnjam da će se smanjiti razina korupcije zbog neke antikorupcijske platforme. Posebno ako je izradi Vinko Kojudžić, autor platforme za cijepljenje preko koje se nitko nije uspio prijaviti za cijepljenje. Za aplikaciju za koju je država izdvojila milijune, Međimurska županija platila je 40.000 kuna. I sad taj Kojunžić, koji je USKOK-ov optuženik, izrađuje antikorupcijsku aplikaciju.
APN katastrofa
Država se pokušala miješati u svašta, pa tako i plaćati mladim obiteljima rate kredita preko APN programa, i tako utjecala na nekolntroliran rast cijena stanova.
Sad je pušten novi balon, da će država pomoći plaćati stanarinu – pitanje je koliko će zbog toga još skočiti cijene nekretnina.
Evo liste nekih of tih aplikacija na kojima je netko dobro zaradio, a potpuno su beskorisne:
Kretanje cijena
Aplikacija koja pokazuje koliko što košta, ali samo u nekim trgovačkim lancima. Aplikacija je doživjela fijasko, jer je nitko ne posjećuje. Možda je lakše provjeriti osobno kakve su cijene.
Software Gabrijele Žalac
Ovo je poznati software koji je naručila slavna ministrica Žalac, a čija svrha je bila okupiti europske natječaje po županijama na jedno digitalno mjesto.
Plaćen je preko 16 milijuna kuna, iako stvarni trošak nije preko 2 milijuna. Taj preplaćeni software se uopće ne koristi. Jer nitko u Ministarstvu ne zna čemu služi.
“Računalno rješenje za strateško planiranje i upravljanje razvojem”. Ti je vjerojatno bio najskuplji memory stick u državi, kad je prijatelj ministrice donio to rješenje u Ministarstvo. Ali ispao je “to complex to use”. I naravno, kad shvate da taj program nije funkcionalan, treba platiti novi program. Kakvo bacanje novca za neuspješnu digitalizaciju u zemlji u kojoj je potrebno popraviti toliko hardvera.
Platforma cijepi se preko koje se ne možeš cijepti, Kretanje cijena preko koje ne možeš provjeriti sve cijene, SPUR program ua regionalni razvoj preko kojeg se ne možeš prijaviti na natječaje… da li je svrha tih platformi da ne budu funkcionalne? Da budu odraz nefunkcionalne države?
Nema odgovornosti za javni novac, jer je on svačiji i ničiji. Ako propadne nekoliko milijuna za neuspješnu aplikaciju, neće se ništa dogodili osim što će vuk pojesti magare. I onda će se potrošiti novi iznos za neku jednostavniju, funkcionalniju aplikaciju.
Trebale bi biti puno strože kontrole prema državnom, javnom novcu, jer to su sredstva koje je netko zaradio. I uplatio državi s povjerenjem da će se pobrinuti za javna dobra.
Ali, možda se trebamo zapitati koliko je država odraz nas samih, jer kao što je Platon rekao – Država, to smo mi.
