|  |  | 

Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

MOĆ PROPAGANDE

 

katarina

Tisuću puta ponovljena laž postaje istina.

Autor ove izjave je Dr. Goebbels, nacistički ministar propagande iz 2. svjetskog rata. Nismo ni slutili do koje mjere će nabujati propagandna mašinerija od tada pa do danas. Propaganda je jača od nuklearnog i atomskog naoružanja, a u globaliziranom svijetu njezina artiljerija može doprijeti svugdje. Nitko nije zaštićen od invazije propagande. Iako se enormno razvila propagandna infrastruktura, ljudi nisu postali ništa pametniji – kao da se ne razvijaju sukladno sa tehnologijom.

Jer, ljudi bi trebali naučiti razlikovati propagandu od istine. Zašto uporno vjerujemo u laži koje se ponavljaju sa velikih ekrana, kad znamo da za postojanje “Fake news” – lažnih vijesti koje se planirano plasiraju da bi se stvorilo određeno mišljenje u javnosti. A to mišljenje kreirano propagandom nekome odgovara.

Kome vjerovati? Kako možemo znati što je istina? Postoji jedna formula koje se uglavnom možemo držati ako želimo istinu: istina je suprotno od onog što kažu masovni mediji. Ako se držite toga, nećete previše pogriješiti.

Jako je lako stvoriti loš imidž nekome u medijima. Određene osobe koje smetaju sistemu/novom svjetskom poretku su planirano demonizirane. Neki od najočitijih primjera su vladari kao Gadaffi. Godinama se sustavno radilo na tome da ga se diskreditira. Masovni mediji su bili usklađeni, kao da su jedan organizam. Kao da se upravljalo svim tim medijima iz jednog centra. Slučajnost?

Počeo je potpuni brainwash, toliko negativnosti da je upravo bilo sumnjivo.

Nakon što su uspjeli u svom naumu, kada je cijeli nekritički nastrojeni svijet mrzio Gadaffija, ostvarili su cilj: Gadaffi je ubijen, i to propagandnim metkom. Kao i Saddam, i kao što je trebao biti Assad. Međutim, nakon Gadaffijeve smrti na površinu su izbile neke stvari koje tijekom procesa demoniziranja Gadaffija nismo mogli iskopati; ispostavilo se da je Libija bila država s pravima na granici mogućeg. Možete li zamisliti kredite bez kamata? A to da država poklanja stan ili kuću za vjenčanje? Kupovinu vozila po tvorničkog cijeni? Besplatnu struju, vodu i plin? I još dugu listu beneficija. Sve to zvuči potpuno utopijski. Nije ni čuo da im je Gadaffi toliko smetao. Nakon likvidacije demona Gadaffija, počele su curiti neke sasvim druge informacije jer ih više nije bilo briga; misija je bila ostvarena.

Princip je isti, sve drugo su nijanse

Nakon tog slučaja, tko može biti toliko nekritičan da povjeruje u plasirane izjave da je Bashar al Assad diktator koji svojim ljudima “uskraćuje ljudska prava”? Samo kratkovidni “borci za ljudska prava” koji povodom manjka inteligencije u najboljoj namjeri rade više štete nego koristi.

Možemo samo postaviti pitanje “Who si next?” Tko je sljedeći diktator? Zašto se borci za ljudska prava ne angažiraju oko Sjeverne Koreje ako im je toliko stalo do humanosti? Neka na tom primjeru pokažu da su face, a ne uspostavljanjem demokracije u demokratskoj zemlji poput Sirije.

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com