|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

Mislim, dakle riskiram | S’MOJE STRANE POGLEDA

 

Foto: youtube/SL

 

Ka’ san počeja pisat ovu kolumnu planira san da to budu sličice iz svakodnevnog života, naslonjene na humor i satiru. Teške teme umaraju, i nikomu nisu do čitanja. A ja volin da se pročita, jer u protivnom postaje besmisleno.

Ma, jebi ga, odvuklo me. Odvuklo u teme koje nas čepe i oduzimaju osnovnu ljudsku vridnost. Slobodu i pravo da reknen šta god oću a da nikomu pri tomu, ne pritin, uvridin ga oli izazoven na osvetu. Bez slobode izražavanja, robovi smo modernog statusa, a da toga nismo ni svjesni.

Rodija san se i živija u društvu kojeg smo se odrekli na demokratskim izborima. Društvu u kom se živilo po nikim drugačijim pravilima i običajima. Društvu di je bilo baš svega. Od nevirovatno glupih zabrana do nevirovatno vridnih socijalnih prava i mnogo čega još. To društvo, ko i sva društva na kugli zemaljskon, imalo je i svoj obranbeni sustav zaštite, koji se nekima nije sviđa, iz njihova kuta gledanja i interesa, a nekima potpuno pasa’, iz njihova kuta gledanja i interesa.

U tom đumbusu intersa, najeba je običan čovik koji nije ima volje ni vrimena bavit se povjesnim i budućim budalaštinama.

Najgori, i najbesmisleniji, status svakog živućeg čovika je uvlačenje u škafetin vlastitog interesa te tako zaključan, ključem „ne talasati“, kako bi osigurao sebi misto amebe u „čoporu“ nadolazećih zbivanja koja se nisu mogla predviditi.

Takav status ti je osiguravao prednost na društvenim „natječajima“ te si uvik moga izvuć preporuku kako se ti nisi miša i da, upravo ti, pripadaš baš toj novitadi.

Svakom rođenom biću, obitelj je određivala način na koji će odradit „slalom“ kroz život. Dida, ćaća, mater i uža starija rodbina, bijahu ti učitelji koji će te naučit „kako valja“. Mal si da bi skonta ispravnost. Ovisan si da bi se uopće bunija.

Tako obučen usrljaš u punoljetnost i „tuču“ sa sasvim drugačije odgojenim nasljednicima te ostaješ na vjetrometini mogućeg stradanja ma i u mogućnosti da ujedriš u zagrljaj naprednog.

Javno govoriti je ponekad jako teško i opasno. Javno šutjeti je kukavno i još opasnije.

Opčinija me aforizam moje prije Pavice; „Ako ja o svemu govorim, o čemu će te vi šutjeti“?

Govor je opasan. Javno izneseno je izuzetno opasno. Šutnja je pogubna.

Ne postoji, makar meni nije poznato, društvo gdje ne stoluje opasnost od javno iznesenog. Novinari, kao glas javnosti, bivaju u svim sustavima slobodna meta. Novinar od interesa nije novinar. On je samo produžena ruka nakaradnog interesa. On rabi ime koje sa njim nema ni jednu dodirnu točku. On je naprosto namet na grbači časne djelatnosti.

Pravi novinar, cjepljen od utjecaja, mora posjedovat iznimnu hrabrost, odgoj i obrazovanje. On je svjestan rizika, ma ljudski ponos i osjećaj pripadnosti naprednom, ne dozvoljavaju mu približavanje „čoporu“ nakaradnog „krda“. Krdo ima kodno ime. Manipulacija.

U većini slučajeva, on i njegova redakcija, ostaju na vjetrometini,nezaštićeni, meta za puno „revolveraša“ i „batinaša“, te u većini slučajeva tiho odjedre u anonimnost i „siromaštvo“.

Potpisnik ovih redaka već dugo pokušava, svojim pisanjem i djelovanjem, utjecati na javnu raspravu kako bi se kroz otvorenu komunikaciju, snagom argumenata, došlo do zajedničkog stava i interesa, no osim sticanja novih prijatelja i neprijatelja, ništa „korisnog“ nije iskemijao.

A to umara. Silno umara i nepotribno vabi konflikt sa onima kojima se ne „sviđa“, a oni su bučni i u ofenzivi krojenja svih sudbina, dok se sviđa onima koji, ko „hrabri“ vojnici istine, ćuće u svom domu ma im na pamet ne pada da to javno istaknu i daju ruku.

Jedan od njih mi je na mostu priko rike ima potribu nešto reć dok san grabija kući na obid sa kavice i ćakule u „Dvi Palme“.

-Sviđa mi se sve što napišeš. Dobar si, hrabar i očito pošten. Očito imaš muda za puno toga reć. Neka. Neka, takovi nam tribaju da bi se ovo naše društvo maklo pinkicu naprid. Potribno je.

-A ti. Šta je sa tebon. Nisan primjetija da komentiraš oli bar lajkaš. Zašto?

-Ma daj. Nisan ti ja od tega pajdo moj. Opasno je ovo vrime.

Interes je rasteziv pojam. On je valjak koji gnječi svaku nepoćudnu izraslinu na trasiranju puta ka konačnom cilju.

Stvar je bitna samo u jednom.

Ko upravlja tim valjkom?

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.

Pratite nas i na

Solin Info

Solin Live na Instagram-u