|  |  | 

Grad Solin ZP Izdvojeno

MEŠTAR DRAGO IZ MALE VENECIJE

 

Moran priznat da san tužan zbog spoznaje kako pojma neman što se krije u njidrima našeg lipog Solina. Mislin na ljude jer sve drugo, materijalno, znan zbog mog svakodnevnog špartanja po svin kaletan i prostorima.

Ja san valjda „zaražen“ sa mladima. Poteka san iz siromašne obitelji i cili život san se tuka, i tučen, sa nedaćama. Znan iz prve ruke kakove muke mlad čovik proživljava u svom stasanju. Znan za sve zamke koje se mladima podmeću i zbog kojih odustaju. Zato se divim onima koji zamke udru nogon u „guzicu“ i viru u sebe turnu u prvi plan.

Možda bi sve prošlo, to o čemu pričan, u nepažnji, neprimjetno, da u čoviku ne postoji potriba otkrivanja. A moramo otkrivat te sitno velike ljudske puteve sazrivanja. Moramo nać način da o njima, koji su uspili, progovorimo koju rič. Njihov trud, uspjeh i iskorak, su jako bitni za sredinu u kojon živimo jer naprosto zaslužuju da zajednica zna tko im je tu u susjedstvu. Da drugima podastremo te uspješne jedinke kako bi i sami zagrabili šansu svog napretka.

Današnji uglednik koji zaslužuje pažnju svih stanovnika našeg grada, naročito onih kojima smo povjerili vlast, je mlad čovik, ničim drugačiji od svih koje susrećete, ničim različit od mene, tebe, njih.

Čovik koji slobodno može mavat zastavom uspjeha skrojenon u vlastitoj „domaćon“ radinosti.

Predstavljamo ga kroz pitanja koja smo mu postavili. Iskrenost je još jedna odlika kojon se valja naklonit.

Tko je Dragutin Mandić?

Dragutin Manić (Drago) 23-godisnji kuhar iz Vranjica, ponosni član obitelji Mandić, ponosni otac osmomjesečne Katice i suprug Mihaele. Kojim poslom se bavite i u kojem stadiju tog posla se nalazite?

Na moju veliku sreću bavim se poslom kojeg sam odabrao još kao osnovnoškolac a to je kuharstvo.

Završio sam privatnu ugostiteljsku školu „Wallner“ u Splitu, odradio sam praksu u restoranu s 3 Mischelinove zvjezdice u Francuskoj (Lyon) i u drugim vrhunskim restoranima. Kuharstvo sam zavolio još kao djete što i ne čudi jer se u mojoj obitelji generacijama dobro kuha. Baka Vilma je bila poznata mjesna kuharica, majka je bila odlična kuharica a najbolje je radila kolače svih vrsta. Trenutno radim u kuharskoj akademiji ŠKMER (šefovi kuhiinja mediteranskih i europskih regija) . Moja velika sreća je što sam kroz tu akademiju i svoj dosadašnji rad se susretao sa ponajboljim kuharima na ovim prostorima koji su imali volje prenjeti na mene svoje znanje. Tim ljudima sam neizmjerno zahvalan jer velika većina znanja kojeg sam do sada stekao njihova je zasluga. Teško je odrediti stadij u kojem se nlazim zato što ovaj posao zahtjeva cijeloživotno učenje.

Svjedoci smo Vaše izuzetne uspješnosti. Upoznajte građane Solina sa tim uspješnicama.

Još kao školarac bio sam se voljan dokazivati kroz školska natjecanja ali tu nisam imao nekih velikih uspjeha. Prvi značajniji uspjesi su počeli tek kada sam se na nagovor, onda školskog kolege, danas jednog od konkurenata na natjecanjima, Josipa Vrsalovića odlučio učlaniti u akademiju ŠKMER. U ŠKMER-u sam upoznao vrhunske kuhare poput predsjednika Željka Nevena Bremeca, Hrvoja Zirojevića, Marije Lulić, Steve Karapandže, Zorana Krsteskog i dr. Moje prvo značajnije natjecanje bilo je Biser mora 2017. na Braču, gdje sam osvojio svoju prvu medalju u kategoriji ribe. To je bio veliki vjetar u leđa jer su se nagrade i priznanja na raznim internacionalnim natjecanjima samo nastavila redati kao na traci. Italija, Crna Gora, Makedonija, Rusija, sa svih sam se vraćao sa raznim nagradama. Do sada sam osvojio preko 40 raznih medalja, pehara i diploma po svim tim natjecanjima ali neki od značajnijih su sigurno: Biser mora 2018. 2 zlatne medalje i jedna srebrena, nagrada i pehar za najboljeg mladog kuhara. Gastromack Makedonija 2018. 4 zlatne medalje, pehar za najboljeg mladog internacionalnog kuhara i pehar za najbolji blackbox (glavni kup), Biser mora 2019. 4 zlatne medalje i pehar za najboljeg kuhara, tada sam postao prvi koji je ikada uspio obraniti naslov prvaka tj. biti 2 godine za redom najbolji na tom natjecanju, i sad prije nekoliko dana osvojio sam i glavni seniorski Biser mora 2020 g. sa 2 zlatne i 1-om srebrenom medaljom i peharom za najboljeg. Tako da se mogu slobodno pohvaliti da sam u 3 godine osvojio prakticki sve sto se moglo.

Po mnogima je kulinarstvo čista umjetnost. Slažete li se?

Slažem se da je kulinarstvo umjetnost koja se razvija isključivo radom, uz moderno kuharstvo koje je sada “IN” ja vrlo rado kuham tradicionalna jela koja sve više postaju zapostavljena.

Zašto su muškarci bolji kuhari od žena?

Ne bi se složio da su muškarci bolji kuhari od žena, da bi bio uspješan u kuhanju moraš imati ljubav prema tome a za to nije bitno kojeg si spola. Najbolji primjer tomu je gospođa Marija Lulić, koja je 40 godina bila šefica kuhinje u hotelu „Park“ i donjela mu slavu koju ima danas.

I sam san počeja kuvat. Preporučite nama kasnosvjesnim kuvarima na koji način da budemo bolji?

Nitko nije rođen a da sve zna, gledajte videa, čitajte i upoznajite se sa svim vezano za kuharstvo, nemojte se samo ograničiti na jednom receptu i reći “to je to”, pokušavajte više puta, ponovno i ponovno dok ne dobijete točno ono što želite.

Koji su Vam daljnji planovi?

Trenutni mi je cilj stići Jadrana Grančića i Tonija Bobana koji su ostavili velike tragove na takvim natjecanjima, a moja je sreća što ih imam uz sebe kada mi god treba savjet ili pomoć. Uz to, naravno, nastaviti učiti i upijati znanje drugih kolega jer kao što sam rekao, kuharstvo je vječito učenje.

Kako je živit u Maloj Veneciji?

Moje misto u kojem sam rođen, odrastao i živim je Vranjic (Mala Venecija). Teško mi je i zamisliti neko drugo mijesto, ili grad, za živjeti ali nikad ne znaš što život nosi. Za mene je najlipše jer je to mjesto koje ima dušu i neke stare i nezaboravne ljepote.

Što kažete na silne eko probleme koji opasavaju vaše mjesto?

Mjesto koje se desetljećima sustavno uništava na puno načina. Svaka sljedeća vlast ga sve više smanjuje i sve više zagađuje.

Da li ste zadovoljni odnosom Solinske vlasti prema Vranjicu?

Odnos grada Solina prema Vranjicu je prema mom mišljenju previše maćehinski, jer izgleda da ćemo na kocnu uz dobar dio Vranjica izgubiti i poštu. A nikako ne mogu saznati ni koji je naš trenutni poštanski broj ni kako se vodimo. Isto tako uz sve nagrade, školovanja i priznanja, nikad od grada Solina nisam imao osjećaj da mu pripadam. Nisam imao ni najmanju podršku, pa čak i kada sam zamolio pomoć za odlazak na najtecanje u Srbiju, od njih nisam dobio ni odgovr. A imao sam želju pobjditi Beograđane u srcu Srbije i pokazati im ponovno što je Dalmacija.

Preporučujete li mladima Vaše zanimanje?

Mi smo bili i opet će mo bit turistička zemlja, kuharstvo je jako bitan dio toga i kao takvo mladima pruža velike mogućnosti.

Poruka za kraj

Mladi danas ne razumiju da kuhanje nije utrka nego maraton. Ne možete izaći iz škole i reći za sebe da ste kuhar i da odmah zaslužujete veliku plaću, titulu Chefa itd. ne! Potrebne su godine iskustva, rada i odricanja da bi se do toga došlo. Također ne smijete ni zaboraviti da kuhanje nije samo servirati lijepo hranu na tanjur i misliti da je to sad to. Moramo paziti na okuse, njegovati našu tradiciju, najbolji primjer tome je da sve više restorana zjapi prazno jer nemaju kvalitetu, odnos prema gostima i sl.

Tija san još puno toga pitat ovog mladog, posebnog, čovika koji uz dostojno baratanje na šporetru, barata i mudrostima te san siguran kako Solin ima čovika za sutra.

Ma samo me škaklje pitanje zašto ovi mladi čovik ne uživa pažnju grada u kojemu ostaje živit, koji slavu našeg grada raznosi svuda okolo, a to je po meni valjan razlog da ga se pozove u goste i upita, „Trebaš li što?“

Neka ovo predstavljanje bude upoznavanje a ja sam siguran kako bi mnogi solinjani, ja naročito, rado kušali što to naš Draga tako lipo parića da mu se svit klanja.

Drago, ja ti virujen ma ja san jedno staro grintalo kojemu nisu riči dovoljne. Volija bi, i nadan se, kušat tvoje delicije jer san naprosto gurman.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.