|  |  | 

Grad Solin ZP Izdvojeno

MEDIJSKA PROSTITUCIJA

 

 

Grad Solin je nakon trideset godina demokracije uplovija u nezamislivu zgodu da njegovi građani prate  sjednice GV-a putem ekrana, na svom računalu ili mobitelu.

Tu nezamislivu priliku smo dočekali zahvaljujući NLM-u i koalicijskim partnerima sa kojima imaju savez suradnju u funkciji razbijanja monopola jedne stranke, točnije HDZ-a. Tu priliku mnogi solinjani konzumiraju, pa tako i ja.

Demokracija je model mogućnosti. Sa njom nam se valja ozbiljno baviti. Nudi ona sve ono što čoviku triba ma i čovik se triba znat nosit sa tom mogućnošću. Sa demokracijom nema zajebancije.

Najnovija sjednica GV Solina, 08.12. ’21 je po jednoj točci progovorila, za mene, o posebnoj temi. Radi se o ugovorima sa medijskim kućama koje imaju ZADATAK da prate rad gradske vlasti i, valjda, svega onog što se na prostoru našeg grada  dešava. Normalno, to se masno plaća! Tko? Mi punioci gradskog proračuna.

Da ne ulazim dalje u tu temu moj naum i poruka imaju posebna pitanja. Prvo. Ja se sa zgražanjem protivim tom načinu suradnje! Zašto?

Ako nekoga plaćaš, onda od njega očekuješ proizvod, uslugu. Kakav proizvod, kakovu uslugu? Pa onakav i onakvu koja te zadovoljava!

Ja sam stanovnik Solina. Njegov stanovnik koji poštuje pravila ponašanja i obveze koje su mu na ispunjenje. Ja sam otac troje djece koja su bili trošitelji određenih đačkih stipendija, ne zbog ćaće i matere već zbog ocjena u indeksu. Ta djeca, danas odrasli ljudi, u svom gradu nemaju šansu zarađivat svoj kruh. Ali  ni ne namjeravaju negdje odselit.

Ja sam kolumnist i novinar solinskog portala „Solin live“ koji nije u programu ugovornog savezništva sa gradom Solinom. Zašto? Nije mi poznato, stvar vlasnika.

Ma ja pišem na korist gradu. Ja samo pod tim uvjetima i mogu djelovat. Moje pisanje je lišeno bilo kakovog utjecaja. Ja ne utječem na politiku portala i ne kanim. Vlasnik ne utječe na mene. Moja samostalnost mi je temelj sa kojeg se ne selim.

Zašto portal „Solin live“ nije na popisu portala , i drugih medijskih kuća, koji uredno na svoj račun dobivaju ugovorena novčana sredstva, ja to znam. Možda i zbog mog najobjektivnijeg pisanja a koje se ne sviđa onima koji potpisuju ugovore.

Volija bih da mi netko jasno i slobodno uputi kritiku na napisano, da polemiziramo, da se imam šansu izvinit, no to se ne dešava. Svaki kolumnist osluškuje reakcije na svoj rad. I ja osluškujem i bivam silno radostan zbog onog što čujem.

Plaćeni mediji; tv kuća, tiskovina, radio postaja ili portal, su zlo koje ne vodi ničemu dobrom. Medij svoj kruh jedino može zarađivat na sponzorima koji se oglašavaju na njima a zbog kvalitete rada kojeg obavljaju.

Sve drugo je bezobrazna kupnja i varanje u službi sumnjivog profita.

Zato je moja poruka GV grada Solina da se prekinu svi ugovori sa medijskim kućama te da se rad, i politika, gradske vlasti nametne sama medijima koji će rado svraćati ka nama da obogate svoje informacijsko djelovanje u službi njihovih konzumenata.

Pravilo prvo medijskog poslovanja se ogleda u tomu da akter uputi pozivnicu svim medijima na događanje koje kani ponuditi a na njima je da to uzmu u razmatranje i upute svoje novinare na teren.

Sve ostalo je u službi sumnjivosti.

 

 

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.