ZAGORO MOJA
Ante Tešija
S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno
KOMUNALNI NERED, U RED
Ante Tešija
ULICA PETRA KREŠIMIRA IV, NE DA MIRA
Pošto se lokalni izbori popularno zovu komunalni izbori tako je i u mom budućem opisu novinarskog posla upravo ta problematika. Ideologiju triba turnit u stranu jer je to šuplja tema bez zakrpa.
Upravo san od šest ljudi, stanovnika ulice Petra Krešimira IV zamoljen da se provozan novim asfaltom i po mogućnosti kolom pređem preko mnogih šahti. Napiši koju, poručiše mi. Obećanje mi tribalo ispuniti!
Stvarno, proša san ju i pješke te takovoj „melodiji“ klapanja ritko čovik može svidočit! U roku pet minuti promatranja, šetnje, nema šahte koja se nije javljala. Zaustavija san par ljudi, stanovnika te ulice pa su mi potvrdili da je to neizdrživo za domaćinstva uz samu ulicu.
-Čovik moj neman ti mira ni trena jednog. Klapa nepodnošljivo. Ovo ti je prometna ulica a vidi ih kako su razbacane. Ko ih je takove postavija i zašto? Mogu koga i ubit! Vrcne to pa ti biž’ ako moš. Čula san da je jedan susid iša doli u Grad i prijavija. Đava zna zašto ne dolaze.
Izvođač radova je, tvrde, poduzeće „Pling“ a naručitelj očito Grad. Zašto je stanje ovakvo? Pitamo otvoreno, zašto nije izvršen nadzor i stanje sanirano uz penale koji idu uz ovakav nerad i nered.
A da je moglo, trebalo, biti drugačije sam svjedočim svakodnevno jer živim u Hektorovićevoj ulici gdje tih problema nema. U čemu je problem nije na nama da istražujemo, no stanovnici te ulica imaju potpuno pravo tražiti da se stanje sanira u hitnom roku o trošku izvođača a nikako grada.
Ovo je samo jedan detalj nereda sa kojim se naš gradonačelnik i komunalna ekipa, uz novo GV, mora pozabaviti.
ZLATNE RUKE NA PAZARU
Izborno ludilo je za nama! Fala ti Bože, sad smo naredne četiri godine kutentni! Ma jesmo li?
Demokracija je ko pijana baba. Svi je vole, poštuju, ma kad se baba napije i skrene, nema milosti.
Što će ti pobjeda kad nemaš dovoljno ruku da mirno spavaš i sve bude po tvoju! Što da radiš da bi dosega to blagostanje? Ostaje ti kupovina!
Nebih tija bit u koži župana, gradonačelnika i načelnika kojima fali ruku! Čeka ih teška utakmica, puna nemira, zahtjeva i zamki.
Sa jedne strane ti kao pobjednik a sa druge oni koji se baš sa tim ne slažu. Ti kao ključar kase i oni gladni sadržaja te kase!
Sad kreću muljanja. Ono, oćemo ma samo na programima, ako mislimo isto, pošteno, moralno, ako, ako, ako….
A to „ako“ je baš jednostavno. Zamislite! Hipotetski.
-Alo Jure, oć’mo na kavu?
-Načelniče dragi, dakudćemo.
Na kavi.
-Jure, znamo se, nema potribe duljit. Reci?
-Načelniče moj dragi, sam znaš šta oni moji misle. Jedva san doša na listu, još jedvostije upa u Općinsko vjeće. Vise mi na vratu! Zadavit će me ako štagod oću na svoju ruku! Razumiš li me?
-Nu njega, dakudsan. Bez tvoje ruke san nigdi. Sad, ako ti tvoji misle oderat me onda nek idu novi izbori pa šta bude. Mene ne mogu smjenit ma vas, tebe, mogu. Onda ti znaš za Jozu i njegovi troje od koji ja bižin ki od crna đavla. Javili su mi se!
-Znamo mi to. Amo onda vako!
A to „vako“ se brzo sklepa i svi zadovoljni. Sin od člana Stipe se zaposlija, nevista od člana Mile upala u NO a predsjedniku strančice sve asfaltirano čak do izbe. Kažu da se i još nešto desilo ma to nije pristojno spominjat.
Sad vi mislite to je u nikoj jadnoj Općini, di će to u gradovima i županijama!
Oće, oće, još i žešće!
JEBENO JE SPAST SA VLASTI
Jedna mala novinska natuknica razotkri svu bjedu politike i zakulisnog interesa.
Kad je bilo evidentno tko će u Splitu preuzeti uzde vlasti, jedna Ustanova, njen ravnatelj, po nalogu vođe, i UO na brzinu sklepaše novi ugovor koncesije na svom parkingu sa svojim „dobrim“ partnerom na novih pet godina.
Par dana prije preuzimanja vlasti! Zašto? E to ne triba objašnjavati!
Bit mog osvrta jest u tomu što je novi Poteštat, ko šta je i obeća, istog trena smjenija UO a nadan se uskoro i ravnatelja. Zašto?
Pa lipo je reka da poslin ovih izbora Kerum više neće srkat na „izvorima“ marčapije. Ovo mu je prvo ispunjeno obećanje. Pojmljivo proučite koga je maka. Gradski vjećnik, član privatne stranke a uz to i dirigent u HNK-u. Potom cura svog šure a inače majka člana stranke i predsjednika bivšeg GV-a Splita. Na kraju šećer. Brat. Važna napomena da je ravnatelj član i „di me staviš“.
A radi se o tek jednoj ustanovi. Ako nemate pametnijeg posla malo promućnite glavon i bit će vam kjaro. Nadam se i HDZ-u koji je platija veliku cjenu koaliranja sa jedinstvenim kolovođom privatnog interesa.
Valjda neće ponovit tu kardinalnu grešku!
KASNO MA DOČEKANO
Sićan se onog davnog zemana kad se pucalo na sve strane a užasna prijetnja svakodnevno je tirala ljude u očaj. Naročito na potezu Perućko jezero – Omiš.
Bolesnik je obećava, poručiva, kako kani stavit dinamit, 30 tona TNT-a, u temelje brane na Perućkom jezeru i sve dignit u arju! Zašto su se ljudi plašili? Jer je bolesnik već bio dokazani manijak kojemu je rat poslužija ko terapija.
Zato danas valja bit kutentan, zato ovaj dan valja uzest ko datum pobjede nad zlom. A to zlo se zove čudnim imenom i prezimenom. Ratko Mladić. Asocira na radost i mladost!
Kad malo bolje začeprkaš u povjest tada skontaš koliko je mizernih budala valjalo ljudske sudbine. Obično su to bili likovi sa margine i potpuno rastrojeni manijaci za kojima bi krenila masa a sve ovijeno u celofan nacionalnog interesa. Krv i smrt su za njih „mirodije“ preživljavanja.
A taj idiot je umalo generacije mladosti skoro zavija u crno.
ZADAR SLAVI NESLAVNO
Nevoljko pratin rezultate najbolje sportske ekipe u povjesti Evrope. Sada nikad ne znan u kojon su ligi i tko in je trener pa i igrači. Rič je o KK Jugoplastici, sada KK Split.
Sa kojin ponoson smo ih dočekivali, slavili i lokali za te velebne uspjehe. Cili svit im je bija pod nogama. Ma ne samo u ona tri Evropska trona. Za stalno.
Bija san redovit na tribinama. Još od braće Tvrdić, Šolmana, Skansija, Manovića, Pruga, Graše, Jerkova, Krstulovića, Kruščića, pa do Burića, Kukoća, Rađe, Ivanovića, Sobina, Perasovića, Sretenovića, Tabaka i tu se nekako prekinula nit i interes.
Od genijalnosti do ispodprosječnosti!
Sve do prošli dana. Probudila se nada da u Zadru podignemo dugo čekani pokal.
Oš, kako ne! Umišao se naš jad i bjeda. U vrime pandemije, kad su tribine tribale biti prazne, desija se pokvareni incident koji je splitskoj mladosti oduzeja radost.
Ne triba bit baš puno mudar pa ne skontat taj pogani scenarij! Ne kažen ja da Zadar nebi osvojija pokal ma ovako to nije to! Nije pošteno!
Jer da su tribine bile otvorene, pola Splita bi bilo unutra. A onda bi se igra neki drugačiji basket.
HVALA TI VOLJENA DOMOVINO
Jednakost se pokušala proturiti u vrime samoupravnog socijalizma u državi kojoj smo pripadali, tili mi to priznat oli ne.
Sa gađenjem smo sve to gurnuli u smrdljivu vriću prošlosti, otvorivši vrata raja da nam samostalno uđe arja slobode i potune ravnopravnosti.
Vrime se kotrlja, novi dani sviću ma nešto smo se zajebali! Nikako da se ostvari san. Nikako da budemo zadovoljni! Zašto grintan?
Moja voljena, jedina, Domovina se opasno ruga sa mnom i poručuje mi da nisan dostojan njene pažnje. Tura me u nove bezizlazne avanture, čupa mi novac i poigrava se mojim narušenim zdravljem.
Đaba Zakon, moral, istina kad se skrojija pogani plan i kad san ja daleko od tog interesnog kanala. Bože moj, nebitan san jer je netko drugi, sudrug, taj netko kroji plan zaobilaženja.
Moja Domovina, namisto da mi vrati ukradeno zaželila da se nakon 73 godine uknjiži na otetu didovinu pa tako „zakonski“, mutno, preda u ruke đihošu koji je dužan 1,7 milijardi novca. Jebi ga, malo mu.
Mislite da je ovo opasno tvrditi? Ma nije! Ima oni aparat istine pored kojeg će u konačnici neki morati sjesti i govoriti. I ja ću! Ne bojin se! Pa može me i tužit, a znan da neće. Okuke su njegov pravac! Samo valja pazit na rupe.
A nadu mi je vratila Fata Orlović iz Srebrenice. Strazbur je van granica moje voljene Domovine ma je u granicama poštenog suđenja i presude.
A devedesete kad smo krenuli u samostalnost, obukli maskirne, đihoš nije, i stali na branik, jedna od ponuđenih parola bijaše.
„Sve oduzeto za vrime komunističke diktature bit će vraćeno zakonitim vlasnicima“
Voljena moja Domovino, pa ja sam taj!
UPUTNICA ZA PROMATRANJE
-Jes’ čita ono ispod onog članka na portalu tom i tom?
-Ne. O čemu se radi?
-Pa ja bi brajko moj zabranila komentiranja. Barenko bi tribalo brisat jer čovik ne more shvatit tu bedastoću, pokvarenost i idiotizam.
-A zašto čitaš?
-Pa i ti čitaš?
-Puno manje neg’ prije. Skužija san.
Zaista se dodirnulo dno vezano za uratke koje portali daju na uvid. Toliko nepismenosti, ruganja, laži, mržnje i prijetnji tira čovika na pomisao da smo zašli u crnu zonu opasnog sadržaja.
Raznolikost tih poganosti šalje samo jednu poruku kako nismo kadri održavati ljudsko dostojanstvo! Zar je moguće da se to ne može iskorijeniti? Zar administratori ne mogu lučiti kvalitetno i kritičko komentiranje od uvreda i poruka mržnje?
Štaš kad je broj klikova važan za dobit sponzora kroz reklamu!
IMA NADE
Uprav se privodi trojku koji su po ljudski valjali biti anđeli čuvari naše sigurnosti, pravde i zaštite.
Raduje to, jer konačno triba krenuti u „rudarski“ posao rasčišćavanja ako želimo sami sebi dobro. Nisan sritan zbog njihova privođenja ma nisan ni kriv za to. Oni su šivači svog odjela a kroj im je namistija notorni Mamić, navlakušom na koju padaju samo naivni i silno pohlepni.
Ponavljan, raduje to. A naročito nas koji smo izgubili svaku nadu da nam suci i sudstvo mogu pomoći. Raduju se silni klijenti sudskih hodnika koji tu gube zdravlje i živote.
Jedan san od onih kojemu je tribalo 23 godine dokazivanja za minoran slučaj pred još minornijem sudu. Sam samcat san potrošija kvarat stoljeća da dokažem istinu.
Upravo vodim desetogodišnju borbu u još minornijem slučaju di dokazujem poznato. Valja mi, odlučija san, tražit da netko USKOKči.
Puna podrška zamahu pročišćavanja! Nisu žrtve ova trojka već mi, obični i pouzdani čimbenici opstojnosti društva.
