ZAGORO MOJA
Ante Tešija
Kako možete ući u Rusiju bez vize, pa čak i bez putovnice?
Russia Beyond Hrvatska
Dmitrij Malov (all photos)
Pogranični odnosi s Estonijom nisu regulirani pravilima – već desetljećima se ne potpisuju potrebni dokumenti.
Ovdje na granici nema ni carine, ni graničara – nema nikoga! Ovdje iz Estonije svatko može prijeći na teritorij Rusije, i to bez vize, pa čak i bez putovnice.
Ova pogranična anomalija površine 1,15 km² zove se “saatseska čizma” zbog specifičnog oblika državne granice na tom mjestu. Presijeca je zemljani put od estonskog sela Sesniki u pravcu sela Lutepaa. Taj put u dužini od jednog kilometra neočekivano prelazi preko ruskog teritorija.
Kako je dio Rusije dospio u Schengenski prostor?
Nakon raspada Sovjetskog Saveza ostalo je mnogo sličnih mjesta u postsovjetskim zemljama. Kada su unutarnje administrativne sovjetske granice postale državne, pojedina sela su se našla u prilično nezgodnoj situaciji. To se dogodilo i sa šumskom cestom koji spaja sela Sesniki i Lutepaa. Do 2008. godine to je bila jedina cesta koja povezuje ova dva estonska sela, a prelazi preko službenog teritorija Rusije.
Rusija i Estonija su u dva navrata pokušale riješiti problem. Bilo je to 2005. i 2014. godine. Tada je potpisan sporazum o granici koji podrazumijeva razmjenu teritorija – Rusija daje “čizmu” u zamjenu za istu toliku površinu estonske šume na nekom drugom mjestu. Međutim, oba puta sporazum nije ratificiran.
Razlog neuspjeha ovih pokušaja je jednostavan. Naime, Estonija inzistira da se primopredaja teritorija vrši na temelju Tartuskog mirovnog sporazuma između sovjetske Rusije i Estonije iz 1920. godine (sklopljenog poslije Estonskog rata za neovisnost). U tom sporazumu “saatseska čizma” pripada Estoniji, ali to nije jedina razlika u odnosu na sadašnje granice. Rusija smatra da bi pozivanje na Tartuski mirovni sporazum omogućilo Estoniji da pretendira i na druge ruske teritorije.
Agenti FSB-a u žbunju
Rusija dozvoljava kretanje ovim putem svakome tko ima takvu potrebu, ali pod jednim uvjetom: vozilo se ne smije zaustavljati i ne smije se ići pješke. Ako netko prekrši ovaj uvjet, odmah “iz grmlja” iskoče ruski graničari i odvedu prekršitelja u obližnji ruski grad na razgovor, poslije čega vjerojatno slijedi novčana kazna.
Travel bloger Dmitrij Malov kaže da Rusija praktički ne koristi teritorij s lijeve strane ceste (bliže Estoniji). Tamo u šumama rastu “gljive do koljena” koje Estonci jako vole. A s desne strane ceste je bodljikava žica iza koje u drvenim kućicama ispod maskirnih grana dežuraju pripadnici pogranične službe FSB-a Rusije. Nemojte misliti da možete lako i neprimjetno proći pored njih i otići dalje u Rusiju.
“Moj estonski prijatelj Mikk mi je ispričao kako su čuvari ruske granice iznenada ‘izronili’ odnekud kada se jednom zaustavio pored graničnog stupa i izašao iz automobila zbog ‘male nužde'”, sjeća se korisnik interneta g-egorov. Drugi mještanin, Estonac Lusti, imao je manje sreće: “Proveo sam u Krupi [ruski granični prijelaz] 24 sata prije nego što su me vratili u Värsku [estonsko naselje]. Srećom, nisu mi naplatili kaznu.”
Povratak na teritorij Estonije kod Lutepaaje obilježen je pograničnim stupom i znakom ograničenja brzine 70 km/h. “U Estoniji se o tome strogo vodi računa. Ruskim dijelom ceste možete voziti kojom god brzinom hoćete”, kaže Malov.
Odmah iza Lutepaaje može se prijeći još 50 metara teritorijem Rusije, pod istim uvjetima. “Prikočio sam na sredini te dionice od 50 metara da napravim par snimaka, ali iz grmlja je odmah izašao graničar i krenuo prema meni”, priča bloger. “Nije mi bilo svejedno. Ja ga pitam mogu li fotografirati ili ne, može li se državljanin Rusije zaustaviti na ovoj cesti ili ne može, a on mi se bez riječi približava. Za svaki slučaj sam odlučio krenuti dalje bez selfieja s graničarima.”
Kilometar odatle Malova je zaustavila estonska policija kako bi provjerila šverca li nešto. “I zaista, tko bi se još vozio između Sesnika i Lutepaaje s ruskim tablicama?”, pita se on.
