|  |  | 

NE MOGU VIROVAT ZP Izdvojeno

KAD JADNICI ODLUČUJU

 

 

Ima trena ka’ čovik prosto ne poviruje dok spoznaje gadost.

KK „Jugoplastika“ gre u stečaj!

Ma kojin razlogon!? Ne more to bit istina! Naprosto to nit’ je moguće nit’ je dopustivo. Gren pročitat. I stvarno, svi su izgledi da se gasi jedna takova veličina pod kopitama pizduna koji su zasili na kormilo vlasti u Splitu. Da vidin objašnjenje! Nisan dugo prebira po tekstu već san peška ko nije diga ruku za odobrit iz proračuna pišljivi 7 ( sedan ) miljuna kuna na sjednici GV Splita. I nisan se iznenadija. Očekiva san tu ekipu i odma san priklopi novine da mi se ta gadost makne isprid očiju.

HDZ, HGS i MOST. Oni su grobari proglašene najbolje sportske ekipe Evrope svih vrimena. Ne, nije to zajebancija. To je tako izglasano. „Jadna“ Evropa se dala zavarat??

Sad mi se po glavi vrzmadu misli, pa nikako da se maknu uspomene na slavne dane kad smo odali na Gripe, uživali i živili sa sjajnim generacijama žutih. Oni su bili dija nas, naše svakodnevnice, naših radovanja i tugovanja. Oni su bili najbolji ambasadori Splita, Hrvatske i Jugoslavije. Oni su bili ekipa dostojna vrha Evrope.

Čitan u zadnje vrime pusta grintanja po političkom prostoru Splita i nikako da skontan razloge mrštenja ove političke trojke. Zar im netko ne nalazi potribu reć da zašute. Netko iz njihovih pajdaški stranačkih klonova. Ma di je nesta nestaško, sin cure njegova šure, da objasni svoju nevinu ručicu u zraku. On, koji je ponos gazde, koji na sve reži što se čuje iz suprotnog tabora, zamuka.

HDZ je u liku nespretnog, smušenog i lajavog kandidata svoju ljestvicu duboko ukopa ispod praga. Evo ga nanovo da nam objašnjava kako nam triba sve zaboravit iz prošlosti i uzest u obzir njega ko početak.

Most i onako nitko ne uzima ozbiljno.

Ali ove što se nazivaju građani, uklopljeni u privatnu stranku, tribalo bi naprosto ljudski zamolit da odjaše u svoju izbu i zaokupe se pijančenjovanjem, žderanjem i bludom. Oni i sport su silno posvađani. Njima je košarkaška lopta obična balota sa kojon ne moš igrat na zjogu.

Ali, oni su tu! Oni su stvarnost. Prolaznost koja nas skupo košta. Oni su uzeli stvar pod svoje i postadoše grobari naše svetinje.

Oni su svojim mandatima toliko zagušili i izneredili normalan odnos građana i političara, tako da sve više srićen ljudi koji zagovaraju žal za bivšim sustavom jer ovo što nam se dešava naprosto nije moguće ljudski razumit.

Sustav kojeg smo popljuvali, sve njegovo sorili, izneredili i utirali ljudima strah u kosti da ga spomenu, zna je proizvest tu ekipu, uložit u nju, pustit ju da bezbrižno razigrana stvori rezultate da nam se cili svit divija.

Kako to? Kako objasnit dici da je to bilo moguće, u doba teškog mraka i nesloboda, a danas kad sve cvate, kad smo svoji na svome i kad moš vikat i derat se do mile volje, nije moguće.

A ima dičice. Ima ih toliko željnih da turaju loptu kroz obruč, da se sportski razvijaju, da postanu dostojna mladost našeg divljenja. Ima njih, ma nema ovih drugih. Nema ljudi da vode Grad, da osluškuju potribe, da iznalaze rišenja, da se gura dičicu dalje od droge, kriminala i ispraznosti.

Ma ima takovih ljudi, ima, ma in ne dajemo šansu jer se oni ne znaju gurat, lagat, varat, pritit i popovat.

Ovo što se dešava sa KK Jugoplastika je sramota svih nas. Svih nas koji već trideset godina podržavamo očito propadanje. Mi in držimo vriću dok naše blago u nju trpaju. Nas koji se nismo kadri suprostavit već ko pičkice bižimo u nepetljanje jer, pazi ovo, „nije to moj posa“, postala je glavna opravdavajuća rečenica splačina.

I na kraju moran reć da me silno razočara SDP i njihov smušeni vjećnik. Kandidat za poteštata. Očekiva san ga u ovom društvu. Jer se probudija i eno ga ruje zazivajući nove izbore. Valjda konta da će mu uz užu, i šira porodica se smilovat i dat glas.

A KK „Jugoplastiku“ nam valja spašavat. Valja tim mladićima poslat jasnu poruku da nastave jer je najveći trošak društvu ako odustanu.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.