Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

JEDAN PRIMJER MORALNOG SROZAVANJA

Katarina Jakšić

 |  lis. 9, 2019

Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen, ali ipak sam sebi uzela za pravo da se osvrnem na jednu (bez)ličnost

Tko su loši ljudi?

Možda oni koji uporno ostaju loši, koji uspiju iznenaditi još gorim ponašanjem, kad misliš da si sve vidio pokažu još bahatije izdanje. Svi smo skloni oprostiti negativcima koji se negdje u procesu pokaju i vrate na “pravi put”…ali što ako tonu sve dublje u svojoj negativnosti i pokvarenosti?

I možemo ih pokušati opravdati karakternim obranama, zanemarivanjem u djetinjstvu, ranim traumama. Ali možda su neki ljudi jednostavno loši, i tu nema pomoći. Fascinira me primjer jednoga tko je devedesetih imao titulu “nacionalnog heroja” (iako je to potpuno krivo jer mediji su skloni te titule prišivati zbog sportskog talenta, a ne zbog prave hrabrosti), a sad je netko čiji se dresovi sa zgražanjem bacaju u smeće.

Moraš biti stvarno majstor da tako srozaš svoju reputaciju. Da od nekoga postaneš nitko i ništa.

Enormna ljigavost karaktera konstantno izbija na površinu, sve što je ikad napravio za državu palo je u vodu pred njegovim ponašanjem, i nitko ne vidi njegove uspjehe, samo ono u što se pretvorio. Ili ono što je oduvijek bio. Prešao je iz svi-ga-vole do svi-ga-mrze – krajnosti.

On je primjer kako se može uništiti sve što si postigao, prebrisati povijest. Nekad je izazivao divljenje, danas samo izaziva prezir. Karakter njegove ličnosti potopio je sve ono postignuto na travnjaku.

Šuker izvan šesnaesterca potopio je Šukera u šesnaestercu.

Kako karakter izbija na površinu

Ne može protiv sebe. I kad zarađuje milijune ne može protiv sitnog švercera u sebi. Fanovima prodaje dresove umjesto da ih pokloni, uoči početka važne utakmice zanima ga samo koliko karata su prodali (karata koje je dobio za rodbinu i prijatelje), plače iz Madrida zbog zaboravljenog šampona u Maksimirskoj svlačionici. Da nije jadno, bilo bi smiješno.

Upravo to bi bio da nije talentiran za nogomet, sitni švercer negdje po Slavoniji.

Taj njegov instinkt za priliku za gol ga je proslavio, ali sve što je napravio izvan šesnaesterca ga je samo pokopalo. Njega ništa ne može spasiti, potpuno je uništio sve što je stvorio. Šuker golgeter više ne postoji, samo onaj izvan šesnaesterca koji pokazuje srednji prst navijačima.

U ovom slučaju imamo primjer spoja ultimativne pokvarenosti sa glupošću. Kad javna ličnost ne prijavi da je u avionu pronašla antičke novčiće, da bi ih nakon toga poklonila prijateljici i bila razotkrivena – dobijemo ultimativni primjer sinteze gluposti i pokvarenosti. On je nešto kao Forrest Gump koji je pokvaren umjesto što je naivan, ali IQ im je tu negdje. On nije glupo dobroćudan, nego glupo zloćudan.

Odgovor je možda u patološkoj ovisnosti (u ovom slučaju o kocki, ali princip je isti) koja tako izobličuje karakter, da te demonski obuzme i ti postaješ nešto drugo. Ali s tom dijagnozom moraš na psihijatriju na liječenje, a ne na poziciju predsjednika HNS-a gdje stalno dobijaš novi kredit da razvijaš svoju ovisnost.

Kocka je stvorila Frankesteina. Ovakav moralni pad ne bi bio tako fascinantan da nekada nismo idealizirali tu ličnost zbog nogometnog talenta. U ovom društvu nekako nitko nema takav božanski status kao nogometne zvijezde, što je neopravdano ali razumljivo. Mase vole idolizirati talentirane sportaše, ali ovo što je Šuker pokazao nakon što je dres zamijenio odlijelom je previše za oprostiti.

Dovoljna slika koja govori o njegovoj sadašnjoj reputaciji je njegova devetka u kontejneru.