ZAGORO MOJA
Ante Tešija
IZLOŽBA U ČAST VELIKOG DON LOVRE KATIĆA
Ante Tešija
Sinoć se u domu Zvonimir upriličilo otvaranje izložbe, „ skica za portret“ u čast solinskog velikana.
Sinoć smo svidočili jednom ljudskom činu di su marljivi djelatnici Javne ustanove u kulture „Zvonimir“ Solin, osvitlali obraz našem gradu i pokazali smjer kojim, i kako, se valja oduživat našim velikanima koji su ostavili neizbrisiv trag u prošlom vrimenu života našeg grada.
Lipo je bilo čut, pučku pismu, prigodne riči, i pogledat dokumente koji nam tumače, i upoznaju nas, sa jednim životom koji se utka u službu za dobrobit čovika u vrimenu kad je sve bilo drugačije od današnjeg.
Svidočili smo spomenu na don Lovru Katića.
Lipo je reka mladi Tonći Ćićerić kako je ovo samo početak ispravljanja nepravdi prema tom našem velikanu te da se planiraju još mnoga susretanja u spomen na njega, njegov život i djela.
Izložba je otvorena, šansa da se mladi solinjani upoznaju sa likom i djelom svog pretka je tu, te se nadamo da će i posjet biti na razini.
No ostaje tuga, a uz nju i upit. Zar nije bilo razumno, i potribno, da se dvista metara niže u rodnoj kući našeg velikana otvori muzej sa stalnim postavom? Ime i djelo, velikog hrvatskog povjesničara, svećenika i humanista, ima toliko dokumentne građe kako san siguran da bi naš Solin dobija reprezentativno misto kojim bi ponizno priznavali da nam je stalo.
A kad ti je stalo, onda sve što uradiš ima smisla.
