S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

Izbori i postizborni marketing | S’MOJE STRANE POGLEDA 20

Ante Tešija

 |  kol. 9, 2017

Foto: screenshoot/SL

Ja svaki Božji dan sidin isprid Doma Zvonimir, čitan novine i pijen kavu. Moran priznat da se tu, uz našu riku, ćutin posebno. Opušta me i liči, taj plemeniti prostor drevne tradicije.

Puno draga, i poznata , svita tu rado planduje pa je i ugođaj lipši. Osjeća se pripadnost i štovanje.

Ovi jedan dan nisan bija tu. I žaj mi je. Zašto? Jerbo se dosta interesantno društvo ti dan tu nacrtalo i drugovalo. Došli su nan u goste vodeći ljudi, nike nove stranke koja je otpala od HDZ-a, tek kad je u njihovu okrilju ujedrila u Hrvatski Sabor. Poznata praksa sa ovih prostora.

Žaj mi je šta nisan bija jer bi, ovaki kakvi jesan, zasigurno dvojicu upita nike stvari i tražija objašnjenja. Zar to nije moje demokratsko pravo? Zar oni ne služe narodu? Pa ja san narod.

Na izlet očito nisu došli. Razlog je jasan. Valja širit bazu i osvajat nove prostore. A ovi prostor od samog prvog dana Hrvatske samostalnosti, pod upravon drži HDZ, njihova nekadašnja matična stanica.

Drugin ričima, tu je njihov uspjeh izvjesniji. Prostor za regrutaciju.

Iz javno priloženih fotografija bijaše jasno da su bili gosti solinske Nezavisne liste Davora Mikasa koja participira u GV Solina.

Sad se vi pitate koji je razlog mog petljanja u tu , bar kod nas, rasprostranjenu i uobičajnu praksu.

Pa ja san stanovnik Solina. Mene silno zanima tko sidi u GV mog grada? Tko raspolaže sredstvima proračuna kojega i sam punim? Tko određuje pravila življenja i trasira staze budućnosti na koje su zakoračila i moja dica? Naprosto, moja demokratska obveza jest da se petljan. I petljat ću se.

U predizborno vrime u moj sandučić je svakodnevno bio ubacivan letak Nezavisne liste Davora Mikasa. Iz letka san saznao za kandidate i moram priznat da su mi se svidile neke face koje san poznava i u koje san silno virovao. Dovodile su me u dvojbu oko mog traženog glasa.

Ja obožavan, i živen, rič NEZAVISNO. Tom značenju su me učili ćaća i mater. Tom smislu učin svoju dicu. Nezavisnost je blizanac SLOBODI. Sloboda je nemjerljiva ljudska vridnota. Bez slobode si skoro pa ništa.

Samo što ima jedan zajeb kod nas hrvata. Ta rič-obećanje, samo je ješka-mamac za naivne. Taj čaroban zov prestaje onog trena kad se delije „nezavisnosti“ dočepaju četverogodišnje vlasti. Oni su dobili tvoju punomoć i ti više nemaš pravo intervencije a o povlačenju punomoći, valja ti čekat četiri godine.

Iz fb statusa se jasno isčitava kako je dogovorena izgledna zajednička platforma djelovanja što u konačnici upućuje kako će naš Grad Solin dobit podružnicu sa mirisom Esih-Hasanbegovićeve politike.

Ja kao netko tko taj miris ne njuši, nemam ništa kontra bilo koje vrste fuzije, ma postavljan pitanje, barem, onima sa liste Nezavisnih, koje izuzetno cjenim, nije li to izdaja birača koji su virovali u vašu jasno izraženu polituku, ispisanu na letku u mom sandučiću.

Politika ovih koji su vam došli u goste, to vam je bar jasno, leži u strogo ideološkoj podjeli Hrvatskog naroda. Njihov najveći doseg jest u činjenici što su u Zagrebu dobili misto selektora za imenovanje trgova i ulica sa postavljanjem prikladnih spomenika.

Oni to očito žele prenijeti i na cilu Hrvatsku. U Solin, naravno.

Solin je po tom pitanju već devastiran. Bacanje vjenaca u riku , pituravanje i razbijanje spomenika „omrženog“ sadržaja, još se dešavaju, ma pomak u bolje se očituje. Razum u mom gradu po tom pitanju poprima obećavajući napredak.

Dolaskom Esih-Hasanbegovićeve politike u naš Grad , opasno se kida taj silan napor kojeg smo uložili u suživot dostojan čovika.

Ako do toga dođe, gospodine Mikas, molim vas da u idućem predizbornom vrimenu vaš letak ne ubacujete u moj poštanski sanduk.