S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

HUMOROM KONTRA ZATUCANOSTI

Solin Live

 |  ožu. 7, 2018

„Tko je imalo pametniji, protiv gluposti nema drugog oružja osim humora“.

Obožavan Hermann Hessea.

Često zavirin među korice njegova libra „MISLI“, jer tamo pronađen puno tega što je poučno i korisno znat.

Otkad znan za sebe, humor i satira su poljana mog užitka i interesa. Vedar duh san nasljedija od oca pa ga pokušavan prenijeti i na svoju , ne samo svoju, dicu.

Moj humor nije prepričavanje viceva, on se temelji na svakodnevnom sudaranju sa zgodama izuzetne maštovitosti na putanji od ozbiljnog do skroz blesavog. Ja moje teme crpin iz miljun izvora, prilika, susreta, sklepan ih primjerenom pažnjom, jer nikada mi namjera nije da nekoga uvridin, oštetin ili ponizin. Ja se prvo sprdan sam sa sebon. Sam sebi san neiscrpan izvor.

Ali humor i satiru valja znat primit, razumit, i iz tega izvuć pouku, zaključak pa čak i nešto korisno naučit. Humoristi su biseri svakog društva. Humorista se ne stvara, on se rađa.Oni su likari jer je izmuzen smješak najbolji lik za taj tren. Dan bez smješka, izgubljen dan, reče jedan od najvećih satiričara u povjesti.

Volin pisat, volin bit prisutan, jer se pisanjem namećeš i nudiš na dijalog. Mrzin monologe jer i glupi dijalog je bolji.

No za pisanje, javno nuđenje svojih misli i poruka, potribna je iznimna hrabrost. Svaka izrečena misao se ne prima na isti način, pa se neritko dešavaju suprotnosti od namjere.

Naše društvo je izmišana kaca interesa. Otvorila se silna mogućnost, pod nazivnikom demokracije, gdje se sva sila đihana trudi sebe pozicionirati na skali vridnota. Krivudavim kanalima zapasavaju odgovorna mista, bez provjere kvalifikacija, te pod zbirom dobivenih glasova ispisuju svoje naredbe i pravila, u principu mutna, sa kojima se opasavaju štitom nedodirljivosti.

Vremenski termini teku a „korijenje“ stabilnosti se do te mire učvrsti tako da ranjiva moć demokracije poklekne i odustane. Njihova demokracija buja kroz „zakonitosti“ izglasanim, a hrabrost suprostavljanja gubi smisao jer druge batine čekaju da dognječe običan opstanak.

Društvo nam se raslojilo. Opako i zabrinjavajuće. Odustaje se, jer nevidljiva ruka, humor i satiru doživljava ko opasno škakljanje njihove „čistoće“.

Neovisnost se prepustila ovisnosti. Kanali promjenjene svjesti nadiru i ubivaju volju.

A ja se volin zezat. Za mene je život dar. Veličanstvena mogućnost sudjelovanja u nepreglednom nizu stvaralaštva. Ta rijeka koja teče, iz nepreglednosti davnina do nepoimanja daljina, daje mi šansu da se ukoprcan u njen tok i da bar, u povjesnom trenu, pokušam bit na površini tog veličanstvenog putovanja.

Strah, bižanje, šutnja i klečanje nisu svjestan odabir. To je nametnut teret.To su nepogode kao led, požar, poplava, potres, munja….

Zato volin humoriste, satiričare, slobodno misleće novinare, pisce, perfomere i zvizdače.

A zašto najebu upravo oni , u cilom svitu, koji su na nišanu režimljija?

Jer sa druge strane opasnost ne priti. Dva smo svita različita. Nama, i kad se ne želite pridružit, niste neprijatelji.

„Živjeti u svijetu kao da on to nije, poštivati zakon, a ipak biti iznad njega, posjedovati „kao da ne posjeduješ“, odricati se kao da nije odricanje-sve te omiljene i često formulirane zahtjeve jedne više životne mudrosti samo je humor u stanju ostvariti.“

Možete me i ubiti, sa mnom odlazi sva ona moja lipa čarolija života, jer ne želim život upakovan u celofan interesa.

A On mi je zna reći, za naših dugih putovanja; „Sinko moj, uspravan hod kroz život i opasna stanja, od čovika čini čovika“.