|  |  |  |  | 

Kultura Kultura Zanimljivosti ZP Izdvojeno

Hrvoje Bubić: KOJI DANOTTE INTERVIEW

 

Za početak, možeš li nam se predstaviti i reći nešto o sebi?

Pozdrav Hrvoje. Iako mi je ime Dino, mnogi me znaju pod pseudonimom Kralj Sunca. Osim imenima, volim se etiketirati i kao umjetnik, dok ostale oznake ili izbjegavam ili vrlo pomno biram.

Već dosta dugo se baviš umjetnošću (poezija, performasi, filmovi, glazba) pod raznim imenima kao što su Koji Danotte, Kroki, Kralj Sunca. Što te motiviralo da se baviš umjetnošću, koji su tvoji utjecaji kao umjetnik, te razlog i značenje tvojih umjetničkih pseudonomina.

Smatram da ako u tebi “leži”umjetnik, umjetnost kad tad pokuca na vrata, bez obzira tražio ti nju ili ne. Kada sam shvatio da se neću profesionalno baviti nogometom, teško sam pronalazio strast na drugim poljima.Osim intezivnog slušanja glazbe i gledanja filmova, nisam uspijevao pronaći zadovoljavajuću životnu putanju. Odlučio sam stoga poći u centralni dalmatinski grad, Split (iz Knina) , s nakanom da “odradim” sezonu i kupim filmsku kameru. Odlazak u nepoznato za mene je bio velika životna prekretnica, u kojoj sam se prvi put suočio s čarima samostalnog života. Uselio sam ubrzo u zapušteni stan gdje sam intuitivno i neopterećeno počeo stvarati crteže, pisati poeziju i davati značenje postojećim predmetima. Konceptualizirao sam tako svoj životni prostor i nazvao ga Kućom Sunca, koja danas uživa status kultnog mjesta, gdje se okupljaju umjetnici i kreativci, najčešće oni marginalizirani. Nije se to dogodilo preko noći, bio je to stil života u kojem sam svakodnevno u kuću primao širok spektar ljudi, koji su se napokon imali gdje izraziti, bez da ih itko osuđuje, a da ih se pritom ohrabri povratnim komentarima. Tu dolazimo i do mog hijerarhijski najutjecajnijeg umjetničkog arhetipa (ili pseudonima).

Kralj Sunca svojevrsni je simbol i ikona Kuće Sunca koji svojim djelovanjem otvara vrata mogućnosti, te stvara platformu umjetničkim talentima.

Da ne odem u širinu, pseudonimi su u mom slučaju arhetipovi, naglašeni dijelovi osobnosti koji se izražavaju kroz određene umjetničke medije. Skup svih arhetipova čine jednu cjelinu, jednog umjetnika, jednu osobu, mene Dina Grčića.

2019. godine si objavio svoju prvu zbirku poezije “Koji Danotte”, pa bih te zamolio da nam rečeš više o svojoj zbirci poezije.

Zbirka “Koji Danotte?” još je jedna bitna prekretnica na mom putu, kako u životnom, tako i u umjetničkom kontekstu. Izdavanjem knjige poezije koju sam pisao punih pet godina, proširio sam si obzore prema drugim medijima, koji su nastali na predlošku spomenute zbirke. Čin izdavanja ohrabrio me na drugim poljima i potakao na daljnji umjetnički razvoj. Bila je to za mene velika stvar, izdati knjigu i podijeliti duboku intimu s čitateljima. Do sada sam izdao tri knjige, a nekolicina njih u arhivi čeka svoj trenutak za objavljivanjem.

Svoj primjerak možete nabaviti također online ili preko mene osobno.

Fb:Koji Danotte?

Ig: Kralj Sunca

Tvoji filmovi Picaferaj, Slavuj bili su prikazani na raznim festivalima, a riječ je o eksperimentalnim filmovima pa nam reci više o njima, kao i o ljudima koji su radili na filmu.

“Slavuj” je moj filmski prvijenac koji se premijerno prikazao u kinoteci “Zlatna vrata” u ljeto 2021.godine. Prošlo je već dosta vremena otkad je objavljen, a čini mi se da kako vrijeme prolazi dobiva dodatnu patinu koja ga čini još šarmantnijim. Film je to koji je snimljen u crno bijeloj tehnici, glazbenog je karaktera, a jednostavnost i čistoća koji su postignuti u filmu, zadovoljili su moje umjetničke aspiracije. Na filmu su sudjelovali sjajni glazbenik Luka Ivoš, koji se izvrsno snašao u ulozi protagonista pjevača – Slavuja, te talentirani filmaši Jadran Parunov – zaslužan za fotografiju i savjete, i Toni Wagner – odgovoran za montažu.

Picaferaj pak je nešto potpuno drugačije. Nije riječ o filmu, već o serijalu koji se odvija u nastavcima. On spaja više medija zbog čega ga prije mogu svrstati u novomedijski kontekst. Iako u sebi sadrži i filmske principe, Picaferaj to nije.

Nedavno je izašao prvi nastavak nove sezone, snimljen na kninskoj tvrđavi, a uskoro će i nova epizoda. Mnogo ljudi sudjeluje na projektu, pa je nezahvalno navodit ih u ovim okolnostima.

Imao si izložbu “Ja sam san – Eggo Dream” u galeriji Kvart, samim time tu je zanimljiva angdota u vezi tvoga oca. Možeš li nam reći više o samoj izložbi, kao i o samoj angdoti?

Ja je san – EggO dream moja je prva samostalna izložba koja se održala u galeriji suvremene umjetnosti “Kvart”, na splitskom Trsteniku.

Iz naslova je jasno da se izložba bavila egom, koji je u galeriji tih dana bio napregnut do krajnjih granica. Jedna od želja bila je prenaglasiti vlastiti umjetnički ego, na način da se prostor ispunio portretima i autoportretima lika Kralja Sunca (kroz više medija). Na taj način kreirao sam imidž jedne osobnosti, koju sam istovremeno relativizirao. Centralni čin izložbe bio je performans mog izlaska iz makete jajeta. Izašao sam nag govoreći poeziju, spreman na novu estetiku i novo životno razdoblje.

Anegdota s ocem je ta da je on bio iznenađen što sam kao neakademski umjetnik uspio dogovoriti izložbu u etabliranoj galeriji.

Vodiš udrugu Kuća Sunce u kojoj osim što radiš izložbe, također radiš podcaste s raznim ljudima, pa me zanima kako si došao do ideje za udrugu, kao i za podcaste?

Kuća Sunca je prije svega pjesnički koncept nastao na sirovom poimanju umjetnosti i strastvenom stvaralaštvu. U jednom trenu nastala je potreba za stvaranjem udruge koju sam fonetski i filozofski odvojio od djelovanja organskog koncepta, kako bi zaštitio originalnu misao od birokratskih zavrzlama i mogućih komplikacija u međuljudskim odnosima. Udrugu je pokrenila nekoliko ljudi iz kolektiva, a nas pet činilo je visoko vijeće. Udruga se raspala kada se stav većine visokog vijeća počeo udaljavati od originalne misli izvornog koncepta. Udruga sada djeluje (bez mene) pod novim nazivom i nema nikakve veze sa Kućom Sunca.

Ideja za podcast došla je prirodno. Izrazit broj ljudi cirkulirao je kroz Kuću Sunca pa sam u dogovoru s Romanom Sole – om, glavnim urednikom “Online live tv Croatia” odlučio pokrenuti emisiju koja na prvi dojam može izgledati kao podcast, no zapravo je riječ o hibridu intervjua, reality show-a i performansa. Odvija se svakog četvrtka unazad dvije i pol godine. Teško je, gotovo nemoguće pobrojati tko je sve prošao kroz eter.

Član si benda “Koji Bend?” kojeg čine tvoji kolege iz Kuće Sunca, a riječ o spoju rap/hip hop, rock glazbe i spoken worda. Reci nam više o Koji Bend?”.

Koji Bend! je matični bend Kuće Sunca, nastao u samim začecima kolektiva. Bend smo pokrenuli prijatelj Jerko Gudić i ja. U početku smo bili hip-hip duo koji je repao na beat-ove – “skinute” s interneta.Koji Bend? (s upitnikom) u naravi je bio upit na suradnju, a naša krilatica bila je “Mi smo pitanje, a vi ste odgovor”, rezultat čega je aktualni “Koji Bend! (s uskličnikom), upravo iz razloga jer smo nadogradili bend i dobili odgovor na pitanje u vidu vrhunskih glazbenika. Danas smo peteročlani bend, a uskoro ćete moći uživati naš novi videospot za pjesmu” Eskim”.

Uz sve navedeno, pišeš za portal Solin Live gdje objavljuješ svoje kolumne. O čemu se točno pišeš u svojim kolumnama?

Kolumne koje sam pisao na Solin Live portalu crtice su iz života kojeg sam vodio u centru Splita. Struju misli prenosio sam na papir, koristeći autohtoni dalmatinski dijalekt, opservirajući i komentirajući stvarnost oko sebe. Moje kolumnističke aktivnosti su trenutno na pauzi, iz razloga što sam okupiran drugim ambicijama, a “Istina je listina” došla je svom kraju. Ona će dakako, jednog dana biti dostupna u obliku knjige.

Za kraj, kakvi su tvoji budući projekti? Što bi poručio našim čitatljima?

Trenutno radim na videospotu za pjesmu Kojeg Benda! – “Eskim”.

Također, pripremam drugu samostalnu izložbu koja će se održati u pomorskom muzeju u Splitu. Otvorenje je zakazano za prvi veljače, no rad na njoj počinje puno prije. Planiram i novi kratkometražni film, no možda je još prerano za najavljivat ga. Nastavit ću sa svojim životnim i umjetničkim aktivnostima, a čitateljima bi poručio da se upuste u realizaciju svojih snova, ili barem da se pokrenu u tom smjeru, jer često ni sami ne znamo što želimo dok se ne pokrenemo…

ENGLESKI PRIJEVOD

To begin with, could you introduce yourself and tell us something about yourself?

Hello Hrvoje. Although my name is Dino, many people know me under the pseudonym Kralj Sunca (King of the Sun). In addition to names, I also like to label myself as an artist, while I either avoid other labels or choose them very carefully.

You have been engaged in art (poetry, performances, films, music) for a long time under various names such as Koji Danotte, Kroki, Kralj Sunca. What motivated you to do art, what are your influences as an artist, and the reason and meaning of your artistic pseudonyms.

I believe that if an artist “lies” in you, art will knock on the door, regardless of whether you ask for it or not. When I realized that I wasn’t going to play football professionally, I had a hard time finding passion in other fields. Apart from intensive listening to music and watching movies, I couldn’t find a satisfying life path. I therefore decided to go to the central Dalmatian city, Split (from Knin), with the intention of “doing” the season and buying a film camera. Going into the unknown was a big turning point in my life, in which I first faced the charms of independent life. I soon moved into a run-down apartment where I intuitively and unencumbered started to create drawings, write poetry and give meaning to existing objects. This is how I conceptualized my living space and called it the House of the Sun, which today enjoys the status of a cult place, where artists and creatives gather, most often the marginalized ones. It didn’t happen overnight, it was a lifestyle in which I received a wide range of people in my house every day, who finally had a place to express themselves, without anyone judging them, and at the same time encouraging them with feedback. This is where we come to my hierarchically most influential artistic archetype (or pseudonym).

Kralj Sunca is a kind of symbol and icon of the Kuća Sunca (House of the Sun), which opens the door to possibilities and creates a platform for artistic talents.

Not to go too far, pseudonyms in my case are archetypes, emphasized parts of personality that are expressed through certain artistic media. The set of all archetypes form one whole, one artist, one person, me Dino Grčić.

In 2019, you published your first poetry collection “Koji Danotte”, so I would like to ask you to tell us more about your poetry collection.

The collection “Koji Danotte?” is another important milestone on my path, both in life and in the artistic context. By publishing a book of poetry that I wrote for five full years, I broadened my horizons towards other media, which were created on the template of the aforementioned collection. The act of publishing encouraged me in other fields and encouraged me to further artistic development. It was a big deal for me, to publish a book and share a deep intimacy with readers. I have published three books so far, and several of them are in the archive waiting for their moment to be published.

You can also get your copy online or through me in person.

Fb: Koji Danotte?

Ig: Kralj Sunca

Your films Picaferaj, Slavuj (Nightingale) were shown at various festivals, and they are experimental films, so tell us more about them, as well as about the people who worked on the film.

“Slavuj” is my film debut, which premiered at the “Zlatna Vrata” ( Golden Gate) movie theater in the summer of 2021. It’s been a long time since it was released, and it seems to me that as time goes by it acquires an extra patina that makes it even more charming. The film was shot in black and white, it has a musical character, and the simplicity and purity achieved in the film satisfied my artistic aspirations. The great musician Luka Ivoš, who excelled in the role of the lead singer – Slavu, and the talented filmmakers Jadran Parunov – responsible for photography and advice, and Toni Wagner – responsible for editing, participated in the film.

Picaferaj, on the other hand, is something completely different. It’s not about a movie, but about a series that takes place in sequels. It combines several media, which is why I can rather classify it in the new media context. Although it contains cinematic principles, Picaferaj is not.

The first installment of the new season was recently released, filmed at the Knin fortress, and a new episode will follow soon. Many people participate in the project, so it is ungrateful to list them under these circumstances.

You had the exhibition “Ja Sam San – Eggo Dream” ( I am a Dream) in the Kvart gallery, so there is an interesting anecdote about your father. Can you tell us more about the exhibition itself, as well as about the angdota itself?

Ja sam San – EggO dream is my first solo exhibition that took place in the contemporary art gallery “Kvart”, in Trstenik, Split.

It is clear from the title that the exhibition dealt with the ego, which was strained to the limit in the gallery in those days. One of the wishes was to overemphasize one’s own artistic ego, in such a way that the space was filled with portraits and self-portraits of the character of the Sun King (through multiple media). In this way, I created the image of one personality, which I relativized at the same time. The central act of the exhibition was the performance of my coming out of the egg model. I came out naked speaking poetry, ready for a new aesthetic and a new period of life.

An anecdote with my father is that he was surprised that, as a non-academic artist, I managed to arrange an exhibition in an established gallery.

You run the association Kuća Sunca (The House of the Sun) where, in addition to holding exhibitions, you also do podcasts with various people, so I’m interested in how you came up with the idea for the association, as well as for podcasts?

Kuća Sunca is first and foremost a poetic concept based on a raw understanding of art and passionate creativity. In an instant, there was a need to create an association that I phonetically and philosophically separated from the action of the organic concept, in order to protect the original thought from bureaucratic entanglements and possible complications in interpersonal relations. The association was started by several people from the collective, and five of us made up the high council. The association disbanded when the position of the majority of the high council began to move away from the original thought of the original concept. The association now operates (without me) under a new name and has nothing to do with the Kuća Sunca.

The idea for the podcast came naturally. A significant number of people circulated through the Kuća Sunca, so in agreement with Roman Sole, the editor-in-chief of “Online live tv Croatia”, I decided to start a show that, at first glance, may look like a podcast, but in fact it is a hybrid of an interview and a reality show. and performance. It takes place every Thursday for two and a half years. It is difficult, almost impossible to count who has passed through the ether.

You are a member of the band “Koji Bend?” which consists of your colleagues from Kuća Sunca, and it’s about a combination of rap/hip hop, rock music and spoken word. Tell us more about Koji Band?”.

What a band! is the mother band of Kuće Sunca, created in the very beginnings of the collective. The band was started by my friend Jerko Gudić and me. In the beginning, we were a hip-hip duo that rapped on beats – “downloaded” from the Internet. Koji band? (with a question mark) was in nature a request for cooperation, and our catchphrase was “We are the question, and you are the answer”, the result of which is the current “Koji Band! (with an exclamation mark), precisely because we upgraded the band and got the answer to the question in the form of top musicians. Today we are a five-member band, and soon you will be able to enjoy our new video for the song “Eskim”.

In addition to all of the above, you write for the Solin Live portal, where you publish your columns. What exactly do you write about in your columns?

The columns I wrote on the Solin Live portal are sketches from the life I led in the center of Split. I transferred the stream of thoughts to paper, using the autochthonous Dalmatian dialect, observing and commenting on the reality around me. My columnist activities are currently on hiatus, for the reason that I am occupied with other ambitions, and “Truth is a document” has come to an end. It will certainly be available in book form one day.

Finally, what are your future projects? What would you say to our readers?

I am currently working on a video clip for the song Kojeg Benda! – “Eskimo”.

I am also preparing a second solo exhibition that will be held in the Maritime Museum in Split. The opening is scheduled for the first of February, but work on it starts much earlier. I am also planning a new short film, but it may be too early to announce it. I will continue with my life and artistic activities, and I would tell the readers to get involved in the realization of their dreams, or at least to start in that direction, because we often don’t even know what we want until we start…

mm

ABOUT THE AUTHOR

Student morskog ribarstva u Splitu, član umjetničke udruge Dadanti gdje obavljam funkciju voditelja glazbenog odjela i glumačke družine Banana Split. Bavim se poezijom, glumom, glazbom, novinarstvom i performansima...