|  |  | 

Zanimljivosti ZP Izdvojeno

Hrvoje Bubić: Intervju s Ivor Kruljac

 

Ivor Kruljac je mladi pjesnik iz Zagreba, student je novinarstva. Za Solin Live nam govori o svojoj poeziji, natjecanju u slam poeziji, književnoj sceni u Hrvatskoj.

Za početak, recite nam o tome što Vas je motiviralo da se bavite pisanjem. Poznati ste po zanimljivim stilom s dosta rime, da li je to možda utjecaj rapa/hip – hopa?

Počeo sam pisati poeziju radi vježbanja rukopisa po naputku profesorice iz kemije (dok sam bio u svojoj “postat ću ekološki tehničar i spasiti svijet” fazi, a koju sam morao napustiti jer se ispostavilo da moj intelekt u prirodoslovlju nažalost ne može ići u ozbiljne znanstvene vode već samo stravstveni amaterizam ili kako se kasnije ispostavilo, u solidno novinarsko praćenje koje je lišeno kompleksnih jednadžbi I marematike), a naposljetku sam je zavolio toliko da sam nastavio pisati i onda sam se zapitao koliko daleko bi to moglo ići ako je predstavim javno (doseg me je zbilja ugodno šokirao). Rap slušam od desete godine života, a u srednjoškolskim danima sam se zaljubio u punk i Nu-metal (Hollywood Undead, ne Linkin Park, iako sam i na njih nerijetko bacao uho) i to me svakako inspiralo u izričaju. Dapače, puno više od čitanja Cesarića, Matoša, Poea ili Baudelairea koje isto vrlo volim, ali nisu toliko rezonirali samnom i mojim osjećajima kao pjesnici koji su umjesto knjige stihove odlučili promovirati uz glazbenu pratnju. Neki književni kolege bi to mogli gledati kao kakvo bogohuljenje, ali što reći, dogodilo se što se dogodilo i nije mi žao niti je neki problem da mi “književni” pjesnici, počnemo malo više gledati i na tekstopisce kao legitimne pjesnike. Pogotovo lirski pjesnici, svi smo potekli od lirike.

Do sada ste objavljivali na raznim portalima kao što su DOP MAG, Umnjak, Književnost Uživo, Global, te zasad ste objavili tri zbirke poezije: Intelektualna Kruljenja, Psihodelije, Nebuloze. Molim Vas recite nam više o tome.

Na spomenutim medijima sam dobio priliku učiti i praviti svoje prve novinarske korake, a tu i tamo se našlo i mjesta za moju poeziju (primarno na Književnost Uživo, ostalim medijima i ne toliko, iako su Umnjak I DOP bili objavljivali i moju poeziju). Nema se u biti tu što puno reći, osim riječi zahvale tamošnjim urednicima što su mi dali priliku. Što se tiče zbirki, one su digitalne i besplatne, dostupne na ovoj stranici (https://ivorkruljacpdfzbirkedownloadbesplatno.weebly.com/). Iznimno mi je važna bila podrška Dine Tremensa, Ivora Madžara, Zlatka Majseca I svih drugih slemera koji su me pustili da im se priključim na nastupe, a u pisanju prve zbirke naziva “Nebuloze”, veliku podršku mi je dao Franko Bušić, predsjednik udruge za eksperimentalnu umjetnost DADAnti u Splitu.

Rekao je kako je DADAnti voljan objaviti moj rukopis, te sam ga stoga i počeo pripremati. Ipak, DADAnti je mogao to uraditi samo ako dobije financijsku potporu od Ministarstva kulture ili grada Splita. Kako sam inače bio pesimist da bi ikada dobili potporu za krajnje nebuloznu knjigu, a nisam imao novaca za samoizdavaštvo, onda sam odlučio objaviti zbirku u ovom formatu, istovremeno to gledajući kao eksperiment čiji sam napredak zabilježio u jednom novinarskom članku za DOP Magazin te iako DADAnti naposljetku nije postao moj izdavač, ipak su promovirali zbirke i moj rad među svojom publikom, na čemu sam im zbilja zahvalan.

Osim što se bavite poezijom, tu je još i novinarstvo (koje studirate) kao i natjecanje u slam poezije. Možete nam objasniti što je točno slam poezija te koja su po Vama bitna imena hrvatske slam poezije?

Slam poezija je vrsta poezije koju je 1984. godine pokrenuo Marc Smith u Chicagu. On je smatrao da je poezija završila u visokim intelektualnim/akademskim krugovima i samim time kao vrsta umjetničkoga izričaja postala strana i nezanimljiva prosječnomu čovjeku, a on ju je kao umjetnost želio vratiti među ljude. Stoga ju je odveo u klubove, gdje su se on i drugi pjesnici s iznimnom razinom performativnosti, koja je ponekad više nalikovala kazališnoj predstavi negoli pjesničkoj recitaciji, međusobno nadmetali tko je bio bolji pjesnik pred publikom (s tim da to nisu bila stvarna natjecanja u smislu „netko od nas je bolji od drugih“, već je to više bio trik privlačenja publike, koja uvijek voli gledati dobro natjecanje; no ti odnosi pobjednik-gubitnik tim pjesnicima nisu bili važni, bitno im je bilo samo to da su svojim nastupima uspjeli zaintrigirati publiku). Imali smo nedavno i mi državno prvenstvo na kojem je pobjedu odnio Hrvoje Mimica.

Što se tiče važnih imena, već sam spomenuo Dinu Tremensa I Zlatka Majseca, dvojicu mi vrlo dragih kolega. Zatim je tu i nezaobilazni Mario Kovač, javnosti možda poznatiji kao redatelj I enigmatik, no također I čovjek koji je s nekolicinom suradnika doveo slam filozofiju u Hrvatsku. Tu su I kolegice Dijana Ćurković, Aleksandra Mandić, zatim Zoran Kelava, u Zadru dominiraju Roberto Vodanović Čopor, Lara Mandli I Stilda Ana Roguljić, te u Splitu pripadnici DADAntija gdje moram istaknuti Željka Barišića (kao I voditelja ovoga intervjua).

Izvrstan je i Sisački Siniša Matasović kao i Žarko Jovanovski, a velika mi je želja nastupiti s Ivanom Laićem. Njega sam čuo samo jedanput 2015. na prvom državnom prvenstvu, no njegova pjesma o vragovima me očarala. U međuvremenu više nije, barem koliko je meni poznato nastupao kao slemer već se posvetio glazbenom projektu Moskau (čiji album Violence & Sorrow obožavam) I novinarstvu, no ako se ikada vrati na pozornicu kao slemer nastup s njime bi bila iznimna čast za mene.

Kakva je po Vama književna scena u Hrvatskoj, pri tom mislim na moderniji izričaj, pogotovo kad su mladi u pitanju?

U slemerskom kontekstu izvrsna I vrlo ohrabljujuća, što se tiče nastupa. No, što se tiče izdavanja, samoizdavaštvo je većini trenutno jedina opcija nažalost.

Za kraj, koji su Vam budući planovi, tipa nova zbirka poezije? Kada bi Vas mogli čuti Vašu poeziju u Splitu?

Pišem poeziju kad me lupi (a lupi me često), pa ne sumnjam da će to prije ili kasnije završit u nekoj zbirci. Planiram I zbirku kratkih priča.

Uvijek nastupam kad I gdje mi se pruži prilika, pa ako se pruži I za Split, bilo bi mi vrlo drago. Osim DADAntija, nezaobilazno mi je obožavati Split zbog TBF-a, Kiše metaka I Kid Rađe te je općenito vrlo lijepi grad iznimne povijesti I zanimljivih ljudi.

ENGLESKA VERZIJA

For the start, tell us about what motivated you to write. You are known for an interesting style with a lot of rhyme, is it maybe the influence of rap / hip-hop?

I started writing poetry to practice handwriting on the instructions of a chemistry professor (while I was in my “I will become an environmental technician and save the world” phase, which I had to leave because it turned out that my intellect in science unfortunately could not go into serious scientific waters but only passionate amateurism or as it later turned out, into a solid journalistic coverage that was devoid of complex equations and marematics), and in the end I fell in love with it so much that I kept writing and then wondered how far it could go if I presented it publicly (reach it really pleasantly shocked me). I have been listening to rap since I was ten, and in my high school days I fell in love with punk and Nu-metal (Hollywood Undead, not Linkin Park, although I often threw my ear at them) and it certainly inspired me in my expression. In fact, much more than reading Cesarić, Matoš, Poe or Baudelaire, which I also love very much, but they did not resonate with me and my feelings as much as poets who decided to promote verses with music instead of a book. Some literary colleagues might look at it as blasphemy, but what can I say, what happened happened and I’m not sorry, nor is it a problem that we “literary” poets start to look at songwriters a little more as legitimate poets. Especially lyrical poets, we all came from lyric poetry

So far, you have published on various portals such as CSR MAG, Umnjak, Književnost Uživo, Global, and so far you have published three collections of poetry: Intelektualna Kruljenja, Psihodelije, Nebuloze. Please tell us more about it.

On the mentioned media I got the opportunity to study and make my first journalistic steps, and here and there there were places for my poetry (primarily on Književnost Uživo, other media and not so much, although Umnjak and CSR also published my poetry). There is not much to say, except words of thanks to the editors there for giving me the opportunity. As for the collections, they are digital and free, available on this page (https://ivorkruljacpdfzbirkedownloadbesplatno.weebly.com/). The support of Dino Tremens, Ivor Madžar, Zlatko Majsec and all other slammers who let me join their performances was extremely important to me, and in writing the first collection called “Nebulaze”, I was greatly supported by Franko Bušić, president of the association for experimental art DADAnti in Split. He said that DADAnti was willing to publish my manuscript, so I started preparing it. However, DADAnti could only do so if it received financial support from the Ministry of Culture or the City of Split. As I was otherwise pessimistic that I would ever get support for an extremely nebulous book, and I had no money for self-publishing, then I decided to publish the collection in this format, at the same time seeing it as an experiment whose progress I recorded in a journalistic article for DOP Magazin he didn’t eventually become my publisher, yet they promoted the collections and my work among their audience, for which I am truly grateful to them.

In addition to doing poetry, there is also journalism (which you study) as well as a poetry slam competition. Can you explain to us what exactly slam poetry is and what do you think are the important names of Croatian slam poetry?

Slam poetry is a type of poetry started in 1984 by Marc Smith in Chicago. He believed that poetry ended up in high intellectual / academic circles and thus as a kind of artistic expression became foreign and uninteresting to the average person, and he as an art wanted to bring it back among people. So he took her to clubs, where he and other poets with an exceptional level of performativity, sometimes more like a theatrical performance than a poetic recitation, competed with each other to see who was the better poet in front of the audience (although these were not real competitions in terms of “Some of us are better than others”, but it was more of a trick to attract an audience, which always likes to watch a good competition, but these winners-losers were not important to these poets, they only cared that they managed to intrigue audience). We recently had a national championship in which Hrvoje Mimica won.

As for important names, I have already mentioned Dino Tremens and Zlatko Majsec, two of my very dear colleagues. Then there is the inevitable Mario Kovač, perhaps better known to the public as a director and enigmatic, but also a man who brought slam philosophy to Croatia with a few collaborators.

There are also colleagues Dijana Ćurković, Aleksandra Mandić, then Zoran Kelava, in Zadar dominated by Roberto Vodanović Čopor, Lara Mandli and Stilda Ana Roguljić, and in Split members of DADAnti where I must point out Željko Barišić (as well as the host of this interview). Siniša Matasović from Sisak and Žarko Jovanovski from Sisak are also excellent, and I have a great desire to perform with Ivan Laić. I only heard him once in 2015 at the first state championships, but his song about devils fascinated me. In the meantime, he no longer, at least as far as I know, performed as a slammer, but dedicated himself to the music project Moskau (whose album Violence & Sorrow I adore) and journalism, but if he ever returned to the stage as a slammer, performing with him would be a great honor for me.

What do you think is the literary scene in Croatia, by which I mean a more modern expression, especially when it comes to young people?

In a slam context it is excellent and very encouraging in terms of performance. But when it comes to publishing, self-publishing is currently the only option for most.

Finally, what are your future plans, such as a new collection of poetry? When could you hear your poetry in Split?

I write poetry when it hits me (and it hits me often), so I have no doubt that sooner or later it will end up in some collection. I am also planning a collection of short stories. I always perform when and where I am given the opportunity, so if I am given the opportunity for Split, I would be very glad. Apart from DADAnti, it is unavoidable for me to adore Split because of TBF, Kiša Metaka and Kid Rađa, and it is generally a very beautiful city with an exceptional history and interesting people.

mm

ABOUT THE AUTHOR

Student morskog ribarstva u Splitu, član umjetničke udruge Dadanti gdje obavljam funkciju voditelja glazbenog odjela i glumačke družine Banana Split. Bavim se poezijom, glumom, glazbom, novinarstvom i performansima...