|  |  |  | 

Kultura Zanimljivosti ZP Izdvojeno

Hrvoje Bubić; GORAN POLAK INTERVIEW

 

Goran Polak je arhivičar hrvatske i ex-yu rock scene. Za Solin Live, govori o svojim stranicama Stražarni Lopov, Jesus Loves Stooges, kao i o svom albumu i knjzi.

Možete li nam se za početak predstaviti i reći nešto o sebi?

Zovem se Goran Polak. Stanovnik sam Republike Peščenice. Za vaše čitatelje koji to ne znaju, Peščenica u Zagrebu, je k’o Vatikan u Rimu. Propali sam muzičar i ne baš previše pismeni pisac, koji još uvijek pokušava završiti svoju prvu i zadnju knjigu. Pomalo lud. Pomalo blesav. Starac sam koji svoju starost jednostavno ne želi prihvatiti.

Vodite stranicu Stražarni Lopov, koja je posvećena glazbenoj sceni 70’ih i 80’ih bivše Jugoslavije, gdje se spominju poznata imena poput Haustora i Dorian Gray, pa do undergrounda kao što su Trobecove Krušne Peći. Možete li nam reći više o Stražarnom Lopovu, kao i samoj ideji o takvoj stranici?

Stražarni lopov je u stvari posveta ljudima, a ne glazbenim scenama bivše Jugoslavije. Blog se sastoji od mojih priča o odrastanju, od šezdesetih kad sam rođen, pa do današnjih dana. Uz priče sam napravio i svojevrsnu interaktivnu sliku vremena u kojem sam živio, koja se sastoji od audio i video snimaka raznih bendova, fotografija, tekstova iz časopisa, plakata… U biti od svega što mi se činilo zanimljivo. Većinu materijala koji čine tu interaktivnu sliku sam dobio od ljudi koji su dio te slike. U svakom postu na blogu piše tko je sudjelovao u njegovom stvaranju. Ja sam najčešće samo onaj koji je sve materijale prikupio i lijepo upakirao u objavi.

Osnovna ideja Stražarnog lopova je ostaviti jedan mali trag na vrijeme u kojem smo živjeli.

Uz Stražarnog Lopova, vodite stranicu Jesus Loves The Stooges, koja je posvećena izvođačima Iggy Popu, Stooges i MC5. Koliko čujem, posjedujete ogromnu količinu snimaka, da Vas je kontaktirao bliski suradnik redatelja Martina Scorsesea u vezi ulaska Stoogesa u Kuću Slavnih Rock n Roll.

Imam najveću kolekciju njihovih snimaka, koja sadrži mnoštvo rariteta, pa me puno stranaca kontaktiralo vezano za raznorazne projekte. Meni je poseban gušt bio raditi sa engleskom diskografskom kućom Easy Action na nekim ekskluzivnim izdanjema The Stoogesa i sa francuskom televizijom, od koje sam zauzvrat dobio njihove master snimke intervjua sa Iggy Popom  i Wayne Kramerom iz grupe MC5.

Na žalost, moja stranica Jesus Loves The Stooges više ne postoji na webu. Napravio sam je prije nekih 15 godina i bila je postavljena na web prostor T-Coma koji sam kod njih sve te godine imao u svom paketu. Prije mjesec dana su mi poslali obavijest da mi ukidaju taj web prostor. Svih tih 15 godina moga rada T-Com je jednostavno u jednoj sekundi obrisao, jer je eto tamo netko to tako odlučio. Pisao sam im ali nisu imali baš nikakvog razumijevanja za mene i moj u svijetu prihvaćen rad. E sad, mogao bi postaviti stranicu na neki novi web prostor ali njena adresa više ne bi bila ista, pa tako sve objave njenog starog linka koje se nalaze na raznim mjestima na webu više ne bi bile valjane. JLTS ima kultni status u svijetu među kolekcionarima detroitske rock muzike, link na nju je bio na gomili američkih i engleskih web stranica, sve to što sam godinama gradio su mi srušili, a sad sam već prestar da to sve idem na isti način graditi iz početka.

Ipak. Nakon što završim knjigu Stražarni Lopov, odlučio sam napraviti blog Jesus Loves The Stooges, na koji ću staviti sve ono što je bilo na web stranici. Sa konceptom bloga ću najvjerojatnije sve to moći još bolje isfurati. Neću biti ograničen web prostorom, pa ću moći staviti puno više sadržaja.

Uz pisanje, Vi ste bili aktivni kao glazbenik, kao član bendova Endymion i Yola Yola. Molim Vas recite nam više o tim bendovima, te da li ima još koji bend u kojem ste bili aktivni?

Sa prvim bendovima sam počeo svirati još 1981. godine u srednjoj školi. Uglavnom smo održavali koncerte u mjesnim zajednicama, općinama, školama i na raznim priredbama po gradskim trgovima. Prvi od konkretnijih bendova iz te faze se zvao Nebesko šetalište. Muzika je bila neki rock u stilu Stonesa. Taman kad nam krenulo malo ozbiljnije, na natjecanju rock bendova iz čitave Jugoslavije na Gaudeamusu u kristalnoj dvorani Hotela Inter-Continental smo osvojili treće mjesto i napravili prve snimke u studiju Radio-televizije Zagreb u Šubićevoj ulici, otkrio sam Englesku grupu Bauhaus, upoznao Dee Deeja, otišao iz Nebeskog šetališta i sa njim napravio bend Venda. Muzika je bila neka mješavina punka i alternative. Sa Vendom sam prvi puta svirao u pravim klubovima, kao što su Moša (današnji Boogaloo) i Studentski centar (SC). Imali smo i jedan veliki samostalni koncertu u nekoj dvorani na Remizi, ne sjećam se više kako se zvala. Taj bend je trajao do moje vojske, s tim da smo u zadnjoj fazi promijenili ime u Psiho Lab i svirali čisti punk. U biti smo se od početka trebali zvati Psiho lab, al je bio demo bend sličnog imena, Psihomodo pop, pa smo od toga u početku odustali. Nakon vojske sam svirao sa Bornom, koji je imao tonski studio na Pantovčaku i bubnjarom Gocom. Bend se zvao Halloween. Nismo imali koncerte, samo smo sa toncem Vatroslavom Mlinarom snimali i nije potrajalo. Goc je otišao u bend FOS, a ja sam sam sa Denisom Đimotijem osnovao Endymion. Endymion je bio onak moj prvi baš ozbiljan bend. Snimili smo i na kazeti objavili promo album “Scenes De La Vie Future”. Pojavili se na “041” kompilaciji ljubljanske FV Založbe. Promo fotografije su nam radili Lidija Mataja i Igor Kelčec, službeni fotograf Azre. Bili smo na mini turneji po Hrvatskoj sa njemačkom gupom Ambos. Na samostalnom koncertu u Kolnu nam je ponuđeno da u Njemačkoj objavimo prvu ploču. Na što smo pristali. Konačno sam odsvirao i Kulušić, što mi je ko klincu bio san. Devedesete godine smo snimili veći dio materijala za ploču, na akademiji smo sudjelovali u snimanju jednog kratkog filma, napravili novi promo materijal sa Kelčecovim fotografijama. Sve je izgledalo k’o da će od svega toga nešto ispasti, al počeo je rat i od svega nije ispalo ništa.

Dok je rat 1992. malo zastao, svirao sam u bendu Sunshine Inn sa bratom Igorom, koji je bio i u Endymionu, Vjeranom iz Greasebalsa i Jožom iz Brojana. Svirali smo neke otkačene obrade tuđih pjesama. Imali smo probe u klubu Ritz u Petrinjskoj, a nastupali smo po mjestima kao što su Saloon, Rock Club, Dvorac Gjalski… Nakon toga sam sa Igorom bio u jednim bendu, većinom sastavljenom od članova Soul Fingersa. To je bio skup zbilja profi muzičara, pa sam ja kao ne-muzičar ipak nakon par koncerata odustao od toga. Znaš ono, tonska proba, Grah na trubi svira jazz, saksofonista Bacha, a ja tandrčem po basu k’o Sid Vicious.

U biti, u to vrijeme sam odlučio da više uopće neću svirati. No, basista Soul Fingersa mi je dao kazetu sa dvije pjesme grupe Yola Yola i pitao dal bi svirao sa njima. Rekao sam mu da mi se više ne svira sa nikime, al’ kad sam preslušao kazetu te dvije pjesme bile su mi toliko dobre da sam odmah pristao. Bio je to neki garage punk, dobri tekstovi, zanimljiv vokal, a još je i na te dvije pjesme kao gost na strofi bio Renato Metessi iz Zvijezda kojeg kao istinskog rockera izuzetno poštujem. Sa Yola Yolom sam svirao do 1994. Imali smo set autorskih pjesama i set pjesama grupe The Doors koji smo svirali utorkom u Saloonu.

Te 1994. me Tomi iz Phantasmagorie pitao dal bi prešao u njegov bend. Imao je dogovoren koncert sa Majkama i grupom Grč u Rijeci, a bend mu je bio u rasulu. Pjevač Yola Yole je u to vrijeme otišao na duže vrijeme iz Hrvatske, pa smo gitarist Mišo, bubnjar Slaven i ja Tomiju uskočili u Phantasmagoriu, uvježbali materijal i otišli u Rijeku. Dok smo se iz Rijeke vraćali u Zagreb, u vlaku sam totalno pukao. Došao sam doma, uključio bas u pojačalo, odsvirao par tonova i odložio ga na stalak. Nazvao sam Tomija i rekao mu da odustajem od sviranja. I tako mi je bas stajao 25 godina na tom stalku, uključen u pojačalo, a da nisam na njemu odsvirao ni jedan jedini ton. Samo sam sa njega brisao prašinu. Mišo je do današnjih dana ostao svirati u Phantasmagoriji. Kako sam kao frend benda na svim njihovim nastupima, na jedan koncert 2019. je došao Slaven i nakon par piva se rodila ideja da ponovo okupimo Yolu Yolu u istoj postavi, da objavimo LP i da nastavimo tamo gdje smo stali. To smo i napravili. Album je već 80% snimljen. Večina materijala na njemu su nove pjesme, koje bi ja definirao kao psihodelični garage punk. Paralelno sa Yola Yolom sam osmislio i sa raznim muzičarima pod imenom Stražarni lopov i dobri ljudi snimio pjesme za album “Hodam, gledam, prolazim”.

Kako ste došli do ideje za album “Hodam, gledam i prolazim”, koji glazbenici sudjeluju i što možemo očekivati od albuma?

Ideje je potekla iz jednog kratkog razgovora o prolaznosti i o ostavljanju fizičkog traga na vrijeme koje provodimo na ovoj planeti. Na albumu ima tridesetak glazbenika. Siniša Banović, sadašnji bubnjar engleske grupe Fischer-Z, nekad Grad, Let3 i Fit. Dara iz Sexe. Kralj iz Termita. Rundek, Capri i Bara, zajedno u grupama Haustor i Cul-de-sac. Iz Trobecovih krušnih peći su osim Bare još Vinski i Bega, a iz Haustora je još Santro. Pa onda Kilmister, Čalić i Korozija iz Majki. Igor Djeke iz Discipline Kičme. Razorblade Jr. iz grupe Gone Bald. Franz iz Peach Pit i Šumski. Franz svira i sa Barom u Brujačima. Stanko Kovačić nekada u Sin Albert, Stampedo, sada Šumski. Tu su i svi članovi Yola Yole, Labe, Sale, Mišo i Slavc. Iz mog Endymiona su Denis, Žika i moj brat Igor, pojačani sa Ivom Gruden, Irenom i Bibianom. Pa Zdena Franjić, Igor Mihovilović, Rujana Jeger. Moj sin Tin. Na albumu sudjeluje i američka punk rock legenda Sonny Vincent. Neki od glazbenika su na samo po jednoj pjesmi, a neki su na više njih. Jedino sam je na na svim pjesmama. Miks albuma sam napravio zajedno sa Filipom Sertićem u njegovom Studiju DEPTH, a dizajn omota LP-ija i CD-a sa Igorom Mihovilovićem.

Ne znam što bi odgovorio na zadnji dio tvoga pitanja. Ako pogledaš ljude sa kojima sam napravio album vidjeti ćeš da su to glazbenici koji u svojoj muzici nikada nisu radili kompromise. Uvijek im je bilo srce ispred para. “Hodam, gledam, prolazim” je isto upravo takav album. Nema kalkulacije. Pjesme na njemu se glazbeno razlikuju. Ima tu free jazza, punka, garage rocka, regea, bluesa, alternative, psihodelije, gotha, pa pomalo i klasike, ali kako svi koji su ga preslušali kažu album savršeno funkcionira kao cjelina. U ograničenoj tiraži sam ga već objavio na vinilu i CD-u, a digitalno će se na svim platformama za slušanje muzike pojaviti 26. svibnja. Tamo će se moći besplatno slušati. Odvojite si pedestak minuta vremena za to. Ponajviše zbog svih tih glazbenika koji su ostavili dio sebe na albumu. Siguran sam da vas pjesme koje smo stvorili neće ostaviti ravnodušnima.

Za kraj, koji su Vaši budući projekti? Što biste poručili našim čitateljima?

Prije par godina sam odlučio za života objaviti jednu ploču i jedan CD, napisati jednu knjigu, nacrtati jedan strip, naslikati jednu sliku, ulje na platnu, te odsvirati još jedan veliki koncert. Nadam se da ću osim slike to sve do kraja ove godine odraditi. A za dalje. Ove godine će Yola Yola sigurno završiti album, koji će s obzirom koliko se čeka tisak LP-ija biti službeno objavljen sljedeće godine.

Imam par gotovih pjesama koje nisu stale na album Stražarnog lopova i dobrih ljudi, a isto tako bi želio napraviti još par novih. Te pjesme bi snimio sa nekim muzičarima koje zbog limitiranog prostora na LP-iju nisam zamolio za suradnju. Naravno ponovo bi uključio i neke muzičare sa “Hodam, gledam, prolazim”.

Velika želja mi je napraviti i jednom godišnje u Boogaloou ili Močvari veliko okupljanje svih čudaka koje znam i svih onih koji vole blog Stražarni lopov, pa bi se željeli tom skupu pridružiti. Možda bi promocija knjige bila idealna za prvu takvu seansu. Čim završim knjigu se moram ponovo aktivirati oko Stražarnog lopova. Dobio sam gomilu raznoraznog materijala, a zbog rada na albumu i knjizi sve mi to već više od godinu dana stoji na čekanju.

A što bi poručio vašim čitateljima. Netko je na zgradu u kojoj živim velikim slovima napisao “puši travu, kupaj se u pivi, imaj na umu samo jednom se živi”. To je prvo što mi pada na pamet. Al dobro, pokušati ću smisliti nešto pametnije……….  Na žalost ne mogu.

ENGLESKI PRIJEVOD

Can you introduce yourself and tell us something about yourself?

My name is Goran Polak. I am a resident of the Republic of Peščenica. For your readers who don’t know, Peščenica in Zagreb is like the Vatican in Rome. I’m a failed musician and not-so-literate writer, still trying to finish my first and last book. A little crazy. A bit silly. I am an old man who simply does not want to accept his age.

You manage the Stražarni Lopov (The Guard Thief) page, which is dedicated to the music scene of the 70s and 80s of the former Yugoslavia, where famous names such as Haustor and Dorian Gray are mentioned, as well as the underground such as Trobecove Krušne Peći (Trobec’s Brick Oven). Can you tell us more about the Stražarni Lopov, as well as the very idea of ​​such a site?

 

Stražarni Lopov is actually a dedication to the people, not to the music scenes of the former Yugoslavia. The blog consists of my stories about growing up, from the sixties when I was born, to the present day. Along with the stories, I also created a kind of interactive picture of the time I lived in, which consists of audio and video recordings of various bands, photos, texts from magazines, posters… In essence, everything that seemed interesting to me. I got most of the materials that make up that interactive image from the people who are part of that image. In each blog post, it is written who participated in its creation. I’m usually just the one who collected all the materials and packaged them nicely in the post.

The basic idea of Stražarni Lopov is to leave a small mark on the time in which we lived.

Along with Stražarni Lopov, you run the Jesus Loves The Stooges page, which is dedicated to the artists Iggy Pop, the Stooges and the MC5. From what I hear, you own a huge amount of footage, that you were contacted by a close associate of director Martin Scorsese regarding the Stooges’ induction into the Rock n Roll Hall of Fame.

 

I have the largest collection of their recordings, which contains many rarities, so many foreigners have contacted me about various projects. I had a special pleasure working with the English record company Easy Action on some exclusive releases of The Stooges and with French television, from which I received their master recordings of interviews with Iggy Pop and Wayne Kramer from the MC5 group.

Unfortunately, my Jesus Loves The Stooges page no longer exists on the web. I made it some 15 years ago and it was placed on the T-Com web space that I had with them all those years in my package. A month ago, they sent me a notice that they were canceling my web space. All those 15 years of my work were simply deleted by T-Com in one second, because someone there decided that way. I wrote to them, but they had absolutely no understanding of me and my internationally accepted work. Now, you could place the page on a new web space, but its address would no longer be the same, so all the posts of its old link that are in various places on the web would no longer be valid. JLTS has a cult status in the world among collectors of Detroit rock music, the link to it was on a bunch of American and English websites, everything that I built for years was demolished, and now I’m too old to go and build it all from the beginning in the same way .

Still. After I finished The Stooges, I decided to make a Jesus Loves The Stooges blog, where I would put everything that was on the website. With the concept of a blog, I will most likely be able to express all this even better. I won’t be limited by web space, so I’ll be able to put a lot more content.

In addition to writing, you were active as a musician, as a member of the bands Endymion and Yola Yola. Please tell us more about these bands, and are there any other bands in which you were active?

I started playing with my first bands back in 1981 in high school. We mostly held concerts in local communities, municipalities, schools and at various events in city squares. The first of the more specific bands from that phase was called Nebesko šetalište. The music was some rock in the style of the Stones. Just when we started getting a little more serious, at the Gaudeamus competition of rock bands from all over Yugoslavia in the crystal hall of the Inter-Continental Hotel, we won third place and made our first recordings in the studio of Radio-television Zagreb in Šubićeva Street, I discovered the English group Bauhaus, met Dee Dee , left Nebesko Šetalište (The Heavenly Promenade) and formed the band Venda with him. The music was a mixture of punk and alternative. With Vend, I played in real clubs for the first time, such as Moša (today’s Boogaloo) and the Student Center (SC). We also had a big independent concert in a hall in Remiza, I don’t remember what it was called. That band lasted until my army, with the fact that in the last phase we changed our name to Psiho Lab and played pure punk. In essence, we were supposed to be called Psiho lab from the beginning, but there was a demo band with a similar name, Psihomodo pop, so we gave up on that at first. After the army, I played with Born, who had a recording studio in Pantovčak, and drummer Goco. The band was called Halloween. We didn’t have concerts, we only recorded with the sound engineer Vatroslav Mlinar and it didn’t last long. Goc went to the band FOS, and I founded Endymion alone with Denis Đimoti. Endymion was my first really serious band. We recorded and released the promo album “Scenes De La Vie Future” on cassette. They appeared on the “041” compilation of Ljubljana’s FV Založba. The promo photos were taken by Lidija Mataja and Igor Kelčec, the official photographer of Azra. We were on a mini-tour in Croatia with the German band Ambos. At an independent concert in Cologne, we were offered to release our first album in Germany. To which we agreed. I finally played Kulusic, which was my dream as a kid.

In the 1990s, we recorded most of the material for the record, we participated in the filming of a short film at the academy, we made new promo material with Kelčec’s photos. It all looked as if something would come of it, but the war started and nothing came of it.

While the war stopped a little in 1992, I played in the Sunshine Inn band with my brother Igor, who was also in Endymion, Vjeran from Greasebals and Jožo from Brojan. We played some wacky covers of other people’s songs. We had rehearsals at the Ritz club in Petrinjska, and we performed in places like Saloon, Rock Club, Gjalski Castle… After that, I was in a band with Igor, mostly composed of members of Soul Fingers. It was a gathering of really professional musicians, so I, as a non-musician, gave up after a few concerts. You know the one, tone rehearsal, Grah plays jazz on the trumpet, the saxophonist plays Bach, and I strum the bass like Sid Vicious.

Basically, at that time I decided I wasn’t going to play at all anymore. But the bass player of Soul Fingers gave me a tape with two songs by Yola Yola and asked if I would play with them. I told him that I don’t like being with anyone anymore, but when I listened to the tape, those two songs were so good that I immediately agreed. It was some garage punk, good lyrics, interesting vocals, and on those two songs, Renato Metessi from Zvijezda (The Star), who I respect as a true rocker, was a guest on the verse. I played with Yola Yola until 1994. We had a set of original songs and a set of The Doors songs that we played on Tuesdays at the Saloon.

In 1994, Tomi from Phantasmagoria asked me if I would join his band. He had an arranged concert with Majke (The Mothers) and the group Grč (The Spasm) in Rijeka, and his band was in disarray. At that time, the singer Yola Yola left Croatia for a long time, so guitarist Mišo, drummer Slaven and I joined Tomija in Phantasmagoria, rehearsed the material and went to Rijeka. While we were returning to Zagreb from Rijeka, I completely broke down on the train. I came home, plugged the bass into the amp, played a few notes and put it on the rack. I called Tom and told him I was giving up playing. And so my bass sat on that stand for 25 years, plugged into an amplifier, without playing a single note on it. I was just dusting it off. Mišo has continued to play in Phantasmagoria to this day. As I am a friend of the band at all their performances, Slaven came to one concert in 2019 and after a few beers the idea was born to reunite Yola Yola in the same line-up, to release an LP and to continue where we left off. That’s what we did. The album is already 80% recorded. Most of the material on it is new songs, which I would define as psychedelic garage punk. In parallel with Yola Yola, I created and recorded songs for the album “Hodam, gledam, prolazim” (I walk, I look, I pass) with various musicians under the name Stražarni lopov i Dobri Ljudi (The Guard Thief and Good People).

How did you come up with the idea for the album “Hodam, gledam i prolazim”, which musicians are participating and what can we expect from the album?

The idea came from a short conversation about transience and leaving a physical mark on the time we spend on this planet. There are thirty musicians on the album. Siniša Banović, current drummer of the English group Fischer-Z, formerly Grad, Let3 (Flight3) and Fit. Dara from Sexa. Kralj from Termiti (Termites) . Rundek, Capri and Bara, together in the Haustor and Cul-de-sac groups. Apart from Bara, Trobecove krušne Peći also produce Vinski and Bega, and Haustor also produces Santro. And then Kilmister, Čalić and Korozija from Majke. Igor Djeke from Discipline Kicma (Spine Discipline). Razorblade Jr. from the group Gone Bald. Franz from Peach Pit and Šumski. Franz also plays with Bar in Brujači (The Buzzers). Stanko Kovačić used to be in Sin Albert, Stampedo, now Šumski (Forest). There are also all the members of Yola Yola, Labe, Sale, Mišo and Slavc. From my Endymion are Denis, Žika and my brother Igor, reinforced with Iva Gruden, Irena and Bibiana. So Zdena Franjić, Igor Mihovilović, Rujana Jeger. My son Tin. American punk rock legend Sonny Vincent also takes part in the album. Some of the musicians are on only one song, and some are on more than one. I’m the only one on all the songs. I made the mix of the album together with Filip Sertić in his Studio DEPTH, and the design of the LP and CD covers with Igor Mihovilović.

I don’t know how to answer the last part of your question. If you look at the people I made the album with, you will see that they are musicians who never made compromises in their music. Their hearts were always ahead of the couple. “Hodam, gledam i prolazim” is just such an album. There is no calculation. The songs on it differ musically. There is free jazz, punk, garage rock, reggae, blues, alternative, psychedelia, goth, and a bit of classical, but as everyone who has listened to it says, the album works perfectly as a whole. I have already released it in a limited edition on vinyl and CD, and it will appear digitally on all music listening platforms on May 26th. It will be possible to listen there for free. Take fifty minutes of your time for that. Mostly because of all those musicians who left a part of themselves on the album. I am sure that the songs we created will not leave you indifferent.

Finally, what are your future projects? What would you say to our readers?

A few years ago, I decided to publish one record and one CD, write one book, draw one comic, paint one picture, oil on canvas, and play one more big concert in my lifetime. I hope that, apart from the painting, I will do it all by the end of this year. And for further. This year, Yola Yola will certainly finish the album, which, considering how long the LP press is waiting, will be officially released next year.

I have a couple of finished songs that didn’t make it onto the album Stražarnoj lopop i doba meni, and I would also like to make a couple of new ones. He would record those songs with some musicians who, due to the limited space on the LP, I did not ask for their collaboration. Of course, he would again include some musicians with “I walk, I look, I pass”.

My great wish is to organize a big gathering of all the weirdos I know and all those who like the blog Stražarni lopop once a year in Boogaloo or Močvara, so they would like to join that gathering. Maybe book promotion would be ideal for the first such session. As soon as I finish the book, I have to get active again with the Stražarni Lopov. I received a bunch of different material, and because of the work on the album and the book, all of it has been on hold for more than a year.

And what would you say to your readers? Someone wrote “smoke weed, drink beer, remember you only live once” on the building where I live. That’s the first thing that comes to my mind. Well, I’ll try to come up with something smarter………. Unfortunately, I can’t.

 

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

Student morskog ribarstva u Splitu, član umjetničke udruge Dadanti gdje obavljam funkciju voditelja glazbenog odjela i glumačke družine Banana Split. Bavim se poezijom, glumom, glazbom, novinarstvom i performansima...