ZAGORO MOJA
Ante Tešija
Generalovi stanovi
Katarina Jakšić
Dok pišem ovaj komentar, otkriva se još novih afera. Nema kraja. Koliko je još buba u autu, koliko je “uglednih članova” pod istragom? A koliko još uglednijih članova nije, i nikad neće biti pod istragom? Bojim se da nikad nećemo saznati sve, istinu dobijamo na kapaljku. Već smo zaboravili Škaričića, pa u međuvremeno je Ana Karamarko izvarala državu, a Rimac će biti vijest još sjedećih 5 dana. Do izbora će izbiti još nekoliko afera, ali ima vremena da sve pređe u zaborav… do 5. srpnja.
Svi mladi koju pokušavaju riješiti stambeno pitanje dobili su još jednu pljusku.
Ministarstvo obrane kupuje stanove, da bi ih olako dijelili generalima. Zar nije dovoljno da su dobili potrebne počasti, da su umirovljeni sa 30 godina? Koliko je dosta? Generalska mirovina, ministarsko mjesto (kojem nije dorastao), posao u privatnoj firmi u kojoj je postavljen samo kao maneken, da bi sređivao poslove sa državom. Jer država je najbolji poslodavac. Ovdje se radi o milijardama kuna poslova s državom. Vlasnik firme King ICT (M San grupa) sigurno Krstičevića nije zaposlio zbog kvocijenta inteligencije, nego jer je znao da država neće odbiti umirovljenog generala. Tako je drastično potkapacitirani bivši vojnik postao visoko rangirani menadžer. I kroz svoju manekensku poziciju počeo sređivati poslove s državom. A zamislite koliko državi treba informatičke opreme (samo za popis stanovništva, država će od dotične tvrtke kupiti 8000 laptopa).
Povrh svega toga što im je država već platila, država im dijeli stanove u centru glavnog grada po cijeni od 1000 kuna po kvadratu. I to ne jedan, nego dva. Pa bar je oni mogu kupiti po tržišnoj cijeni! Gdje će potrošiti generalsku mirovinu, ministarsku plaću i sve te provizije? I to su Domoljubi, koji se papagajski pozivaju na vojničku čast. Ako su tako časni, zašto nisu odbili nemoralnu ponudu, i ustupili stan nekome kome stvarno treba?
Ovaj uspon je dokaz da je dovoljno imati nekakav ratni put da bi ti se sva vrata otvorila, i država će te doživotno nagrađivati. Od “stare slave” možeš živjeti doživotno, možeš neograničeno crpiti iz državnog proračuna. Samo je šteta da ne možeš živjeti u više stanova istodobno.
Umirovljeni general možda ništa nije sam ni tražio, ali zašto mu se tako olako dijeli ako je već dobio svoja odličja i status?
“Temeljem svojih postignuća”
Koliko mu još dugujemo? Koliko budućih generacija će morati otplaćivati dug generalima što su oslobodili državu koju će poslije pljačkati do besvijesti. Vladajuća koalicija stalno se brani da je minister zaradio stanove temeljem svojih postignuća. Ali postoji li neka cifra koja je konačna, koliko još stotina godina ćemo morati otplaćivati taj dug?
Ono što bode oči je generalova potkapacitiranost – iako ta potkapacitiranost nikad ne znači manjak njuha za gomilanje vlastitih materijalnih bogatstava. Ono što me najviše intrigira je sljedeće: kako je dotični general mogao biti zapovijednik 4. brigade ako ne zna spojiti dvije rečenice? Kako su vojnici razumjeli njegove zapovjedi ako minister do te mjere ne zna govoriti da je bio glavna meta satiričnih emisija? Da nije zapovjedi slao telepatskim putem?
“On je emotivac” – dakle, zato ga ne treba prozivati, da se ne bi uvrijedio.
Sve je ovo pljuska, kako da se ne osjećamo izigrano od države koja omogućava nekima da se doživotno naplaćuju od nje. I nije stvar u ova dva stana poklonjena ministru obrane u ostavci, već u svim stanovima koji su olako podijeljeni, a da to niti ne znamo. Ovo je Njihova država, i oni olako dijele stanove (naše stanove, stanove svih poreznih obveznika) svojim ljudima. Oni su kolonizirali ovu državu i razbacuju se s njenom imovinom kako stignu, ali zato napadaju iz svih oružja ako slučajno uvrijediš simbole te (njihove) države.
Možeš uzeti stan koji ti ne pripada, ali svetogrđe je ne slaviti Dan državnosti (kad su ga oni odredili).
