|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

FEJSBUK GANGSTERI

 

 

PIŠI O MOM JADU

Iša san nikin poslon u Split, uranija san u kvart di san se mora nać, pa mi je ostalo vrimena da malo pronjuškan tin prostoron u kojeg odavna nisan zakoraknija.

Sunce se približavalo vrhu Merjana, teplina još uvik prisutnog ugođaja je popušćala a žamor iza nikog kantuna me natira da i tamo proćirin.

Igralo se na balote. Njih šest na zjogu a njih barenko šezdeset okolo.

Začujen jedan glas koji me zazva imenon i prezimenon. Sitija san ga se i bi mi drago što san ga susreja. Oronuli starac, tužna lica i očito bremenit zdravstvenim tegobama. Seli smo na kantun ruvinava zidića još ruvinavijeg parkića i započeli dijalog. On je tu svaki dan, gleda kako ljudi valjaju balote, do sedan sati a onda se uspentra na šesti kat šestokatnice priko puta. Večera, pogleda dnevnik i ode spavat.

Slušan riči čovika koji je mlađi od mene, slušan i zahvaljujen Bogu što me pustija u život na drugačiji šest. Sve on o meni zna, čita novine, gleda televiziju i virno mi pripovida sve o temu, što bi ja triba pričat.

-Ko bi reka daš bit to? Bija si uncut, ka i mi, ma si se maka i vidin te svuda razbacana.

No mene zanima njegov način života. Tužna je to priča sa mog načina vridnovanja, no on se nije baš bunija a istica je silni ponos onim što je bija. Bija je poslovođa u pusto dućana. Visok, naočit i snalažljiv. Jezdija je kroz život onako kako se tada najbolje dalo, a on je zna. Sićan ga sa sa autom kojeg smo mi ljubomorno gledali, sićan ga se iz društava sa lipin curama, a očito je bilo tada jasno da ne kuburi sa financijama.

Uvik smo se lipo viđali. Uvik me je rado zva u društvo. Odavna smo se nas dva ćutili ko svoji. Ja svojin puten, on svojin i da nije mog uranjavanja u njegov kvart, ovo predvečerje, očito bi ga , ili on mene, susreja na osmrtnici u Slobodnu Dalmaciju.

Devedesete su ga dokrajčile. Nije se snaša. Prida se. Ostavija ženu i troje dice a on se obuka u maskirnu i oša branit Domovinu. Domovinu obranija a sebe utura u neraznjašljivo, u slipu ulicu iz koje se nije zna iskobeljat. Prvi put u životu se nije snaša. Tegoba ranjavanja, invalidska, turnut na marginu, venija je i doša do stadija kad mu je svejedno.

Vrime je curilo, mora san poć a on mi je na rastanku reka.

„Napiši koju o meni.“

MLADOST SOLINA SE BUDI

Moran priznat da san se ugodno iznenadija kad san peška vjest da je u našem Solinu nakon unutarstranačkih izbora u vladajućem HDZ-u palicu vođenja u ruke primila mladost.

U svakom slučaju to mora veselit jer se ta činjenica mora tumačit na pozitivan način. Bez ikakve namjere osporavanja starog vodstva, u ovom činu vidin veliku mogućnost minjanja dosadašnjih politika i prakse. Mlad čovik je zapravo uvijek „čista duša“ neopterećena mnogim teretima a kad dobije šansu za dokazivanje, bez tutora, onda to i ostaje.

Vrime dokazivanja je pred njima. Nisu oni bezrazložno izabrani, već su svojim kvalitetama samom HDZ-u garancija njihova daljnjeg dobrog stanja u gradu Solinu.

„Odlazak“ GV u ruke drugog političkog predznaka mladosti, stvara pogodno tlo da se interesi grada i njegovih stanovnika poslože i realiziraju daleko od mračnih prostorija i pokvarenih ideja pogodnosti. Otvorenost i transparentnost su „darovi“ koje mi građani Solina tražimo i miritamo.

Zajedništvo, bez obzira na neke životom stečene različitosti, mora biti zvizda vodilja jer samo zajedničkim djelovanjem realiziraju se indivindulne potribe.

Ja san u to uvjeren, optimizmom opituranom nevinošću mladosti, te im ovom prilikom, svima, poručujem da sami budu brana bilo kakvim uplivima sa strane koja mogu biti pogubna za njih i svu nadolazeću mladost našega Solina.

Amo se ne zezat pa poručimo. Prošlost se teško briše, ma sa kvalitenon budućnosti postaje nebitna.

SPLIT NA RASKRSNICI

Često se itnen komentarima iz Solina ka Splitu po pitanju političkog derneka koji u susidstvu neumorno pleše svoj blud nazadnjaštva.

Mi u Solinu nismo u tom điru iako ima materijala sa kojim se valja pozabavit no kad se usporedi, mlaka vodica je to.

Zato san odgleda jučerašnju sjednicu GV Splita kako bi i vizualno peška tu družinu i dobija razlog. Il’ se makni, il’ piši.

Zaista, moran priznat, da Split odavno nije ovako nisko tetura stazon razjedinjenosti. Amo bit pošteni i prvo se dotać vladajuće izvršne vlasti. Zasad su nedodirljivi i samo ih proračun može malko brenzat. U najgorem slučaju nametnuti će se novi izbori. A oni se neće dogodit!. Zašto? Jer barenko njih 50% neće više imat tu šansu. Mudri su oni i razložno će dat svoj glas, a čeprkanje po ostalim temama nije kažnjivo.

Split je naprosto u kanđama pustih interesa. Nije to od jučer. Nisu samo HDZ,HGS i SDP ogledni primjerci tog stanja već su i sporedni gutači interesa skoro u svim strankama koje su imale šansu ogrebat se o vlast. Na moju žalost, svidočija san tim stampedima. Pojma nemate koliko piza samo jedana ruka u zraku.

A ta splitska praksa je komotno za neki diplomski rad pa čak i doktorat. Svidočija san.

To, kako se dile pozicije, nisan moga virovat. Stranka kojon san bija na čelu, participirala je jedan mandat u vlasti te san tija oli ne mora svidočit raspodjeli. Malo mi je ovdi prostora, a i bilo bi vam dosadno, no moran u jednoj rečenici sve to pokrit.

Sve je bilo pod kontrolon, sve je bilo u raspodjeli, ko i do jučer, i ko god vam kaže da je radija drugovačije, laže vam. Ma jedan pobro je sve to diga na nedostižno gadljivu visinu.

GRAĐANSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE

Split je jedini Grad u Hrvatskoj koji nije uveja u škole predmet, „Građanski odgoj i obrazovanje“. Tako tvrdi neki vjećnici.

Zašto je tomu tako, nije potribno puno razbijat glavu. To se svakodnevno dokazuje. Split i Dalmacija ko predvodnici prosvjetiteljstva, iz davni vrimena na ovim prostorima, tako utonuše u bezglavost primitivizma i zaostalosti. A jučer sam prisustvovao skupu, i promociji, libra u slavu petsto godišnjeg rođenja, tj tiskanja, Marulićeve Judite.

Da bismo na najbolji način odgojili buduće generacije aktivnih, informiranih i demokratski odgojenih građana, upravo nam je potreban predmet koji uporno izbjegavaju uvesti u učionice.

Razlozi su u manjkavosti svjesti glasačkog puka, njihovoj zatucanosti i izbjegavanju sebe samog uvesti u svjet demokratski zrilog građanina. Njihov neodaziv, da sami kroje svoju sudbinu, jest poguban način razmišljanja o društvu u kojem participiraju na različite načine, od obveza do potriba.

Kad vam u gradu i okolo djeluje, i glasove grabi, privatna stranka rugajućeg naziva, koristeći ime, građanska, sa kojim nema ama baš ni jednu dodirnu točku, onda i nije čudo što smo tu di jesmo.

A nisko smo.

FB GANGSTERI

Sićan se romantikom opituranih političkih zemana u našoj Domovini. Onih zemana kad se sanjalo, kad se davalo sve od sebe, planiralo i čekalo bolje doba.

I nije se dočekalo. Nažalost. Nestalo je romantike, prostor zapasala interesna informatika i sve nas odvukla u stanje potpune ispraznosti i samoće.

Svit napreduje. To je normalno i poželjno. No svaki napredak vuče svoje nus pojave sa kojima se ponekad teško nositi.

U ono vrime romantike odnosi su bili ljudskiji. Ljuti politički neprijatelji su bili na višem stupnju međusobnog uvažavanja. Danas se priko „nišana“ tipkovnice cilja a kroz ekren gleda neprijatelj.

Pratin ovi današnji rat FB gangstera. Iz svog mirnog, zatamljenog, prostora se bombardira neprijatelja a to mediji svesrdno srču i plasiraju dalje. Danas si u javnosti faca a da guzicu nisi maka sa katrige u svom brlogu.

Posebno iritiraju likovi kojima je savladavanje FB tehnike išlo otežano, no kad su savladali tipkovnicu, velika i mala slova, njihov đir šuljanja u medijski prostor je otvoren.

Zasra si sve što se moglo, uništija i obezvridija, pa uz pršut i Perinjon vrebaš tuđe greške i djeluješ.

-Mare, iđe li ode uskličnik oli upitnik?

DI SE SKRILA VILA VELEBITA

Često, za lutanja u mladosti, san zna gledat u golet Velebita, čuđeći se kako je tako temeljito očišćen. Sve siv kamen, gudure, strava i upitnici.

Popilali mlečani kad su tu vladali. Bija je uvik isti odgovor. Zašto? Što im je tribalo toliko građe kad se u to vrime malo namještaja dizajniralo i proizvodilo? Osim za kraljeve.

Za potpore u Veneciji.

Čitan ovih dana kako neka naša „mletačka“ udruga na čelu sa vladarem bez imena ali sa dva prezimena, temeljito siku naše šume za svoje vlastite potpore.

Šume su bogatsvo, ne samo za namještaj i parkete, već i za zdrav život, za očuvanje ravnoteže u prirodi. No to nas ne zanima. Mi buzdovani koji nikako ne spuštamo ruke iz zraka, predaja, to kontamo ko industrijski biznis. Mi se tim kriminalom ne želimo zamarati.

Što vali Velebitu? Vila Velebita se više ne piva a ko zna i di se bidna skrasila.

Važno je da ja više ne smin zać u Hrvatske šume i brat šparoge.

PRAZNINE

-Mirka, šta je za večeru?

-Guska u zagrebačkom umaku.

-Opla, nešto novo na pladnju konzumacije.

-Sad kad iman vrimena, što ne. Neg’ reci mi moj zaštitaru kakav ti se dan danas isprsija?

-Nije sjajno. Petljaju mi se u posal.

-Ma ko to?

-Novi. Stari ih vrag odnija. Zamisli, uvatili se praznina.

-Koji praznina, pobogu?

-Oni za koje ste me ti i Mile zadužili i miljunski plaćali.

-I?

-Ispraznit će nam kućni buđet Mirka moja ljubljena. Štaš ti reć kad te budu pitali?

-Da to nije moj posal, da ja i ti za ručkom o tomu ne pričamo.

-Ko će ti povirovat?

-Nebitno Eriću moj. Bitana je veličina inkasa na našem broju računa.

ZAVJESA

-Ljubljeni moj, zašto je u tvom uredu zavjesa stalno zatvorena?

-Da se ne vidi!

-Što, ne želiš gledat vani?

-Glupačo, da oni ne gledaju unutra.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.