|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

FAŽOLA MI DAJ

 

FALSIFIKATI

TKO JE ODUSTA?

Okad znan za sebe, praznik rada se slavija. Okad san moga odat, pohodija san proslavama. A to je jedini praznik kojeg nemoš zakačit nikomu ko grij, jer je to u slavu rada, jedine kategorije sa kojom čovik može opstat.

Zašto se ovu godinu u našem Solinu nije dao značaj koji ovi dan zaslužuje? Zašto, zar nema šoldi za kazan fažola i stotinjak karanfila?

Valjda su opet glave koje odlučuju podlegle sumnji pa u dodvoravanju ( komu ? ) minjaju naviku i potribu.

Zašto ni HDZ, ni SDP, nisu ( valjda hoće ) objasnili odustanak od kaciole fažola svojim građanima koji štuju, i štovat će, ovaj praznični dan.

A možda je koalicija na djelu dala prvi rezultat iznenadno probuđene ljubavi.

SVETI DINAMO

Dvadeset šest godina modri iz Maksimira „taru“ sve pred sobom i ubijaju domaći nogomot do te mire da ja koji san resta uz Hajduk, i njegove utakmice, nisan njanci pribacija kanal da se uvirin u ovu novu titulu.

Nije Dinamo krivac, profesionalizam je to, jer sa kojin god sastavon igradu oni su dominantni. Đaba sumnje u suce, podklubove i namještanja, oni grabe što im se omogući.

Zašto se ovi sraz zove derbi? Nema tu više rivalstva. To je naprosto očekivan ishod. Zašto? Jer Hajduk glavinja već poprilično dugo. Nema tu plana, programa i istaknutih istinskih vridnota kroz kadar. Kadrovira se „ajme Bože“, tako da svaka šuša u Hrvatskoj može doć na čelo kluba ili za trenera, a o igračkim „klasama“ koje se dovode suvišno je brbljat.

Toliko šupljina u odabirima je teško ne svesti pod samo jedan dojam. Profit i interes.

Koliko će ovi razmak još trajat? Bojin se, vično!

SMOJE NA MATEJUŠCI

Ako zbog nečeg moran, i hoću, nahvalit ovu sadašnju vlast u Splitu to je odlučnost u onome što su obećali i što rade.

Sporadična paljba koja više sliči na ćakulu dokoni babetina, očito ih ne tangira te će konačno i spomenik Smoji na njegovu Matejušku biti postavljen. Konačno!

Tangira jedno pitanje, a to je sjednica GV Splita i tko je diga ruku u zrak.

Moran priznat da san silno iznenađen sastavom većine za, a još više sastavom manjine kontra.

Očekivano je da DP bude kontra jer oni su i tako pozicionirani kao pazarsko- parazitska stranka sa lažnon bandiron domoljublja. Zašto je MOST kontra to ne triba ni analizirat jer njihovo bauljanje kroz vrime ne ostavlja trag pozitivnosti te im Smoje i nije važan. Oni su dovoljni sami sebi.

HGS, privatna strančica, svojim glasom nikog nije iznenadila jer oni su u trenutku; „daj štaj’ bolje“.

Ali zašto HDZ ostaje mutav? Zašto sami sebe zavidavaju na splitsku dno poziciju koja im neće donit uspjeh. Volija bi da netko pametan iz tog društva obrazloži to bižanje od nečeg što cili Grad želi i hoće. Nije li ovim suzdržanim glasom priznat stav da se najpoznatijeg splićanina zadrži u „autu“. Zašto?

Zato hvala Puljku i Ivoševiću što su konačno prekinuli divljanje oko ovog pitanja te san siguran da Matejuška neće moć primit sve one koji će pohitat na otvaranje.

STUP PONOSA

Još jedna točka, bitna za Grad Split, je pozitivno izglasana. Upis na štandarcu, na Pjaci, datum oslobođenja Splita, 26. listopada 1944 g. Glasovima CENTRA i SDP –a.

E, to će ostat vična zagonetka. Tko, i zašto, bi volija da je Split osta pod dučeom i da Hajduk igra u Serie A. E, tek onda nikad nebi bija prvak!

U tadašnjem Splitu, četrdesetak tisuća stanovnika sve je bilo okrenuto NOB-u, sve je bilo u funkcija zadržavanja prostora u sastavu Hrvatske a nikako da se prepusti fašističkoj Italiji. Laž je da su se ti borci borili za stvaranje nove Jugoslavije jer se ona stara raspala ko kula od karata. Istina jest da se borilo kontra zla a da su pobjedničke sile, nakon rata, oformile novu Jugoslaviju kao njihov način utvrđenja novog svjetskog poretka.

Isto ko što je Njemačku raskomadala, što je oformila SSSR i Čehoslovačku.

No teško je shvatit istinu kad ne želiš.

IMA VINA NEMA VODE

Drago mi je što se ulaža silna sredstva tamo di je potribno.

Ovi dana saznajemo da su Dugopolje i Klis silno profitirali po pitanju vode i kanalizacije. Nitko tu nema ništa protiv. Dapače! No moran vam ispričat upravo završen dijalog puten telefona.

-Jes ti ovo vidija,a?-upita me čovik koji je vezan, ko i ja, za Sevid i Ogorje (Muć).

-A koje to?-odgovorin, znajući da nudi nešto posebno.

-Dugopolje i Klis dobijaju sve, a mi?

-Šta to ima veze sa nama?

-Evo Sevid! Nemamo ni vodu ni kanalizaciju a plaćamo sve dažbine ki da imamo. Pa Ogorje, sve isto. I znaš li u čemu je zajeb?

-Valjda ćeš mi ti reć.

-U HDZ-u.

-Objasni?

-Blento blentavi! Da imamo i gori i doli načelnike iz HDZ-a i mi bi sve imali. Ovako imamo nezavisne i lipo nam se isplati ta nezavisnost.

-Što predlažeš?

-Učlanimo se i amo podržat našeg i gori i doli.

Eto, kako je sa mojin zemljakon sve tako lako. Na ričima.

No jednu je u pravu, mora mu se priznat.

TESTOVI NEČASTIVI

Uvik se divin mladim poduzetnim ljudima. Nema što mlad čovik nije u stanju. Samo što je jebeno kad je stanje za sranje.

Niki njufer ozgara, sin poznatog, dositi se da putem testova na Covid zgrne lovu. I uspija je. Neman volju surfat i tražit podatke jer sama činjenica tipa posla sve kažije.

Tko mu je to uturija u tintaru, valjda nije sam skonta tu mogućnost, ostat će tajna no nije tajna da je to opasan biznis u rangu teškog kriminala. Oće li službe odradit svoje i mulca dovest u red ostaje za vidit no praksa nas ne uvjerava da možemo bit dokoni.

Ima li šanse da nam se društvo domogne normalnog stanja? Ima li načina da se stane na kraj ovim „teslama“ jer ako nema, ni nas uskoro neće biti.

Tatini sinovi su zlo. Tate smo vić sinjali, no sa podmlatkom to će malo teško ići.

PROMETNI ČAROBNJACI

Već trideset godina se vozim kroz Kaštila, pored Trogira pa dalje. Dugo godina su Kaštila bila noćna mora vozača no danas je to bezbrižan tren uživancije.

Ali. Ali dolaskom prid skrećanje za Trogir i Plano uvik ista čarolija. Čarolija strpljivosti.

Nisan prometni stručnjak ma znan da ono ne valja, tira čovika na grintanje i psovku, jer nikako skužit di je problem?

Ima prostora za nove trake, za kružni tok, za zaobilaznicu. Ma šta oš, moš.

No domaći stručnjaci ne haju za to. Njima je svejedno.

A na faksu smo učili da je planiranje osnova normalnog razvoja. Ondje se moglo planirat i isplanirat jednostavan prolaz. Za nas i naše goste.

Ja se raspizdija o Trogiru a tu prid noson, na solinskoj širini, „brodograditelj“, proizvođač vida i maher obmane, nikako da krene sa poslom za koji su ga prometni stručnjaci odabrali.

Mašala.

MAŠU GRANE

Jutros smo ja i susid sili na oni zidić ispod Lidla, pored prometnice i pet minuta gledali suhog trideset metarskog jablana kako nam maše. Cestom su prolazila auta a trotoarom čeljad. Ispod zida parkirana lipa auta.

Nismo pričali puno.

-Dabogda neko iz grada parkira novo auto ispod a bura derala!

Ljutit, ode svojin puten a ja osta bez riči.

ODE I DAMIR

Ovdi ima smisla reć samo jedno.

Adio legendo, dragi naš Damire.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.